Sad smo već upoznali povijest žena od Rajskoga vrta do devet­naestog stoljeća, a još uvijek nismo čuli ništa osim zveckanja njihovih okova.

- Lady Jane Wilde (1821-1896)

Jedan moj prijatelj neuropsihijatar jednom se našalio i rekao: "Najo­pasnija droga na svijetu je testosteron (muški hormon koji se proizvodi u testisima, a čije se djelovanje povezuje s dlakavošću na licu, agresivnim ponašanjem i povećanjem mišićne mase)."

Povijest pokazuje da on ima pravo.

Iscrpne analize "prapovijesnih" kultura, kakve su provodili Riane Eisler i mnogi drugi, pokazuju da su u gotovo svim Starijim Kulturama žene i muškarci bili ravnopravni, dok su u nekoliko kultura čak žene bile dominantne. Jedna teorija tumačila je to činjenicom da žene donose novi život na svijet, a da su ljudi genetiku počeli razumijevati tek kad su s lovačko/skupljačkog načina života prešli na stočarsko/ratar­ski. Žene su bile dominantne, jer su imale nadzor nad samim životom, koji su stvarale u svojim tijelima.

Kad su tijekom ranih perioda stočarsko/ratarske kulture ljudi shva­tili da i muškarci imaju ulogu u tome, neki su muškarci odlučili prisvo­jiti moć pa su promijenili spol dotad ženskim bogovima i počeli nadzi­rati plodnost žena na isti način kao i plodnost njiva ili stada ovaca. Muškarci su preuzeli vlast.

U isto vrijeme su u počecima Mlađih Kultura počeli dominirati slje­deći uzorci ponašanja: agresivnost, natjecateljstvo, dominacija, rato­vanje.

Kad su europski misionari početkom dvadesetog stoljeća učili aboridžinsku lovačko/skupljačku djecu igrati nogomet, mali Aboridžini su igrali sve dok se rezultat ne bi izjednačio — a onda bi u njihovim umovima igra bila gotova, što je strahovito zbunjivalo britanske misi­onare. Više od godinu dana pokušavali su uvjeriti djecu da igra mora imati pobjednika i gubitnika. Djeca su živjela u matrijarhalnom dru­štvu čija je najveća vrijednost bila suradnja, a Englezi su došli iz patri­jarhalnog društva koje vrednuje i cijeni dominaciju.

Irokezi su to shvatili prije više od tisuću godina: samo je ženama u plemenu dopušteno glasovati o većini stvari. Kao rezultat toga, odluke koje se tiču odnosa s drugim plemenima češće su donošene sa stajališta 'što će biti na dobrobit našoj djeci?' nego 'tko će pobijediti?' ili sa stajališta ponosa, moći ili osvajanja.

Slično tomu, na eksplozije populacije nailazimo u gotovo svakoj naciji na svijetu gdje su žene u podređenom položaju, gdje ih se tretira kao stoku ili svojinu, gdje su iskorištavane i pod nadzorom. U takvim zemljama muškarci su ti koji donose odluke, a jedna od najvećih muš­kih vrijednosti je "imati mnogo sinova za najveću vojsku" (a još jedna česta je "Imati seksualne odnose s kim želiš i kad god želiš").

S druge strane, u zemljama gdje su žene na relativno jednakim po­ložajima i imaju jednaku moć kao muškarci, stopa rađanja je niža, če­sto se približava nuli, kao što je to postignuto u mnogim državama sjeverne Europe. U gotovo svakoj zemlji na svijetu vidimo oživotvorenje te jednadžbe u praksi: muška dominacija = eksplozivan rast stano­vništva; relativna muško-ženska jednakost = broj stanovnika koji se može prehraniti.

Gledano s tog stajališta, mogli bismo reći da je pokret za prava žena uistinu pokret za prava čovječanstva.

Dakle, još jedno rješenje zbrke u kojoj smo se našli jest vratiti moć ženama na svim područjima, uključujući društveni, obiteljski, vjerski, vojni i poslovni svijet.