Prije negoli će ga postaviti za pastira svome stadu Isus upita Petra: "Šimune Ivanov, ljubiš li me više nego ovi?". Zatim ga upita po drugi puta: "Voliš li me?". I treći puta ponovi isto pitanje: "Voliš li me?" 
I mi moramo postaviti ovo pitanje u središte našeg kršćanskog zvanja jer nam upravo ono dopušta da s jedne strane budemo uistinu beskorisni, a s druge strane puni samopouzdanja. Dovoljno je gledati Isusa.

Svijet nije niti malo mario za njega, i Isus je bio raspet i pokopan. Njegovu poruku ljubavi odbacio je svijet žedan vlasti i moći. Isus uskrsli, s ranama po svom proslavljenom tijelu, ukazuje se nekolicini prijatelja koji su imali oči da vide, uši da čuju i srce da razumiju.
Ovaj odbačeni, nepoznati, ranjeni Isus pita jednostavno: "Voliš li me? Voliš li me uistinu?" On koji se brinuo samo oko toga kako navijestiti bezuvjetnu Božju ljubav, ima samo jedno pitanje: "Voliš li me?" Isus ne pita: "Ima li ih dosta koji te ozbiljno shvaćaju? Jesi li spreman činiti velike stvari? Imaš li već neki rezultat da mi pokažeš?" već naprotiv: "Jesi li zaljubljen u Isusa?" Možda možemo preoblikovati ovo pitanje u: "Poznaješ li utjelovljenog Boga?"

To je srce koje ne poznaje sumnje, osvete, srdžbu, a kamoli mržnju. To je srce koje samo želi dati i primiti ljubav. To je srce koje teško pati jer vidi veličinu ljudske boli i tvrdoglavo nepovjerenje prema srcu Boga koje želi ponuditi utjehu i nadu.

Kršćanski lider budućnosti je onaj koji intimno poznaje Božje srce koje je postalo "srcem od mesa" u Isusu. Poznavati srce Božje znači naviještati i otkrivati na dosljedan, radikalan i vrlo konkretan način da je Bog ljubav, i samo ljubav, i da su strah, osamljenost ili očaj koji mogu razdirati čovjekovu dušu kušnje koje nikako ne dolaze od Boga. Sve se ovo može činiti očigledno ili pak banalno, no jako je malo onih koji znaju da ih Bog voli bez uvjeta i granica. Ova bezuvjetna i bezgranična ljubav je ono što evanđelist Ivan naziva "prvom" ljubavi Božjom. "Ljubimo Boga", kaže, "jer je Bog nas ljubio prvi" (1 Iv 4,19).

Ljubav koja nas često ostavlja sumnjičavima, razočaranima, razljućenima i uvrijeđenima je "druga" ljubav: prihvaćanje, naklonost, simpatija, ohrabrenje i oslonac roditelja, učitelja, bračnog druga, prijatelja. Svi znamo da je to prilično ograničena, ugrožena i krhka ljubav. Pod raznim izričajima ove druge ljubavi uvijek se krije mogućnost odbačenosti, povlačenja, kazne, ucjene, nasilja ili čak mržnje.

Mnogi suvremeni filmovi i drame uzimaju za temu dvosmislenost i ambivalentnost međuljudskih odnosa; ne postoje prijateljstva, brakovi i zajednice u kojima se napetost i trud oko druge ljubavi ne otkriva u svoj svojoj težini. Možemo reći da ugodni aspekti svakodnevnog života kriju mnogo otvorenih rana koje se zovu odbačenost, prevarenost, prekid i gubitak.
Sve je ovo takoreći neodvojiva sjena druge ljubavi i otkriva tamu koja nikada ne napušta ljudsko srce.

Bit Radosne vijesti je upravo ovdje: u navještaju da je druga ljubav samo blijeda slika prve ljubavi i da prvu ljubav nudi Bog u kojemu nema sjene.

(iz knjige H.J.M.Nouwen: U ime Isusovo)