“Volim te“ i “hvala“ su lozinke. Kad se brinem o svojoj djeci, kad sam nervozna radi novca, kad nekome nešto zamjeram, ne dozvoljavam mom
intelektu da se nametne i počne brbljati. Mentalno ponavljam “volim te, volim te, volim te.“

Nimalo ne dvojim da to ima učinka, ali je osnovno sjetiti se da ukoliko se odlučimo i isprobamo ovu praksu, različiti ljudi će imati različita iskustva. Možda će netko odmah vidjeti rezultate. Možda će nekome biti potrebno više vremena. Možda nećemo “postati svjesni“ rezultata dugo nakon što se sve odigralo.  

Jednom sam rekala svom šesnaestogodišnjem sinu Lyonelu da kad se povrijedi jednostavno kaže: “Hvala.“ Jednoga dana mi je za doručkom
pokazao gdje se ozljedio. Pitala sam ga:”Lyonele, da li si rekao “hvala“?“
Odgovorio je: “Jesam, mama. I znaš što? Kad se osjećam frustrirano ili nervozno, tada također to govorim i to me stvarno smiruje.“ U tom sam se trenutku sjetila da se “hvala“ može koristiti kod bilo koje vrste patnje, fizičke ili emotivne.

Drugom prilikom sam rekla sinu: ”Lyonel, znam da govorim o stvarima koje se čine čudnima, ali one stvarno djeluju.“ Odgovorio je: ”Da,
mama, naravno da djeluju. Sjećaš li se kad si mi rekla što da činim u školi?
Pa, činio sam tako i počeo sam dobivati bolje ocjene.“ Nedavno mi je Lyonel rekao da ne može vjerovati koliko se dobro slaže s učiteljima.

Vrijedno je sada spomenuti da su fizički problemi, bolesti također sjećanja i da se mogu izbrisati i očistiti. Naučeni smo bolove ili oboljenja rješavati ljekovima, ali tu ne leži problem. Problem je u sjećanju, snimci koja se reproducira! Kako znamo koja? Kako je možemo naći? Pa, mi niti ne moramo znati koje sjećanje ili koja snimka jer Bog (Ljubav) zna. Nužno je samo da damo dozvolu. Na primjer ponavljajući “hvala“ ili “volim te“, a Bog će odstraniti snimku ili program koji sadrži ta sjećanja, kao i ostala koja su na istoj snimci,čak ako mi i ne znamo da su tamo. Ali moramo dati dopuštenje. Ukoliko ga ne damo, Bog ne može učiniti ništa.

Moj sin Jonathan se neprestano svađao sa svojom djevojkom, Predložila sam mu da slijedeći puta kad budu se svađali, odluči ne govoriti, bude tih i mentalno ponavlja riječi “volim te“. Nekoliko dana kasnije me
nazvao i rekao da mora razgovarati sa mnom. Rekao mi je da je ponovo imao nekakve nevolje s djevojkom, ali da je ovoga puta bio izuzetno
zabrinut jer je osjećao poriv da je udari. Pitala sam ga: “Da li si govorio volim te?“ Odgovorio je: ”Da, mama, i to me zaustavilo.”

Nema sumnje da će neki ljudi misliti da je ovo prelako, da to ne može biti. Da, slažem se, zvuči lako i jest lako. Proces je sam po sebi lagan. Težak dio je prakticirati ga cijelo vrijeme. U svakom trenutku našega života imamo priliku preuzeti 100% odgovornosti i izbrisati naše programe. No, uglavnom reagiramo, brinemo se, imamo mišljenja i prosudbe. Čineći tako gubimo vrijeme i energiju. Nije dovoljno samo se sjetiti da problemi nisu zapravo problemi. Način na koji mi reagiramo na njih je problem.
Mišljenja i prosudbe koje imamo o problemu su pravi problem. Naša percepcija problema je problem.

Najgori dio toga je da svaki puta kad odlučimo reagirati umjesto da otpustimo, mi žrtvujemo svoj pravi identitet, naše pravo ja i to činimo iz
jednostavnog razloga jer nam je navika da želimo uvijek biti u pravu.
Apsolutno u pravu.

Imamo samo dva izbora: živjeti prema našoj pravoj prirodi ili prema snimkama, prepustiti se vodstvu božanske inspiracije ili našim starim
programima koje smo isprobali i nisu bili djelotvorni. Što više brišemo, više ćemo iskusiti tko smo zapravo. Jedini razlog našeg postojanja na ovom svijetu jest da otkrijemo tko smo. Kroz čišćenje pomoću Ho’oponopono alatima možemo otkriti svoj pravi identitet.

Želim razjasniti da korištenjem bilo kojeg od ovih alata mi preuzimamo stopostotnu odgovornost i implicitno govorimo: “ Žao mi je,
molim te oprosti za ono što se zbiva u meni što je izazvalo ovo.“ Mi molimo i otpuštamo i puštamo Boga.

Zašto onda čistimo? Zašto molimo za oprost? Jer želimo biti slobodni, jer smo umorni od življenjenja života u laži u koje smo odabrali
vjerovati, jer smo dovoljno patili. Vrijeme je da pronađemo sebe, otkrijemo sebe, da budemo sretni, da uživamo u životu, da se volimo i da prihvatimo sebe onakvima kakvi jesmo.

Ljudsko stanje je biti sretan. Da li ste primjetili da, kada ste sretni, sve vam dolazi s lakoćom?

Ovo je dugo putovanje. Imamo puno toga za čistiti, puno za izbrisati.
To je posao koji se mora obavljati 24 sata dnevno, ali nagrade su neizmjerne. U tom procesu možemo iskusiti ljubav, možemo uživati u životu i možemo otkriti da već jesmo savršena bića. Možemo privući sve što trebamo bez ikakvog napora. Možemo naučiti da budemo mi i da volimo bezuvjetno.

Možemo odabrati patnju ili radost, bolest ili zdravlje, stah ili ljubav,
Što god odlučimo, bit će dobro. To će biti naš izbor.

Dobro se brinite za sebe. Primite svu moju ljubav.