VODA I NJENO DJELOVANJE NA ZDRAVLJE

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, voda sadrži 13 tisuća potencijalno toksičnih elemenata; 80 % oboljenja prenosi voda; od njih svake godine umire 25 mln.ljudi.

Glavni izvori zagađenja vodenih rezervi donjela je civilizacija. Površinske vode su najviše zagađene naftnim derivatima, fenolima, oksidirajućim organskim tvarima, spojevima metala, amonijaka i nitrata, te specifičnim zagađivaćima kao što su lignin, ksantogenati, formaldehid i drugi, koje donose kanalizacije poljoprivrednih i komunalnih poduzeća .

Ovisno o količinama zagađivača, vode se mogu podjeliti na 3 grupe.

PRVA GRUPA su potpuno topive tvari,koji se nalaze u vodi u obliku molekula i iona , dimenzija manjih od atoma. Prema vanjskom izgledu ova voda nikako se ne razlikuje od čiste bez primjesa. Prisutnost ovih tvari se može odrediti samo pomoću kemijske analize. U vodi se otapaju mnogi plinovi, soli natrija, kalija, kalcija, željeza, mangana itd. Sa industrijskim otpacima u vodu stižu soli teških metala (olova, žive, kroma i dr.) i različite organski tvari. Voda atmosferskih padavina nosi sa oranica različite herbicide, pesticide, ostatke mineralnih gnojiva. Ove tvari se ne mogu ukloniti putem postojeće šeme pročišćavanja na specijalnim vodovodnim uređajima.

DRUGA GRUPA- to su primjese koji stvaraju sa vodom koloidne sustave.

Čestice ovih primjesa se sastoje od konglomerata molekula. Na primjer, sapun u vodi daje česticu koja se sastoji približno od 50 molekula. Ovi konglomerati toliko su mali da se mogu vidjeti samo pomoću mikroskopa. U takvom stanju u vodi mogu se nalaziti tvari organskog ili mineralnog porijekla, te virusi..

TREĆA GRUPA primjesa - grupa u kojoj one stvaraju u vodi aglomracije.

To su čestice gline, pjeska, produkti života živih organizama, bakterije. Kod stajanja oni se talože na dno posude.

Primjese druge i treće grupe uglavnom je moguće ukloniti iz vode kod njenog čišćenja na vodovodnim postajama. 9

Što se tiće teških metala, kemijskih spojeva, fenola, naftnih derivata, crijevnih i drugih proširenih zagađivača, kod takvih zagađivača sustavi za pročiščavanje su slabo efikasni. U većini industrijski razvijenih regija, na jednog čovjeka spada više od 100m3 otpadnih voda.Čak i ako niste upoznati sa ovom statistikom, lako ćete uočiti kvalitetu vode iz slavine.

Eksperti Svjetske zdravstvene organizacije su otkrili da bi se mnoge bolesti i smrti moglo izbjeći pomoču jednog jednostavnog i jeftinog sredstva - osigurati stanovništvu čistu pitku vodu.

Kao drugo, niz kemijskih spojeva posjeduje donji prag sigurnosti. Stalna uporaba vode u kojoj manjka kalcija, magnezija, ugljične kiseline, joda, flora, također loše utjeće na organizam i povlaći za sobom razvoj različitih bolesti. Recimo, deficit flora dovodi do razvoja karijesa, a manjak joda potiće oboljenja štitne žlijezde.

U nekoliko zadnjih desetljeća problem zagađenja vodenih resursa (rijeka, jezera, podzemnihnih voda) postao je jako aktualan.Zagađenje vode sa ovim kemikalijama se teško otkriva zbog niske koncentracije. Štetne tvari nakupljaju se (akumuliraju) u organizmu i izazivaju najrazličitija oboljenja uključujući i rak. U otrovne kemikalije spadaju i teški metali- olovo, kositar, arsen, kadmij, živa, krom, bakar, cink. Ioni ovih metala se otapaju u vodi i na taj način dospjevaju u organizam te djeluju na fermente, guše njihovu aktivnost, što uzrokuje teške neurološke posljedice. Veliko umno zaostajanje se razvija pod utjecajem olova, a psihološke anomalije i urođene mane se pojavljuju zbog djelovanja većih kolićina žive.

Teški metali dospjevaju u organizam sa vodom i hranom, i skupljaju se u tjelu kao u filtru. Organizam se ne može osloboditi teških metala, jer se oni čvrsto vežu sa bjelančevinama.

Bioakumulacija se raspoređuje u prehrambenim lancima, pa organizmi koji se nalaze na vrhu prehrambene piramide imaju najviše doze otrovnih kemikalija.Ova doza može dostići i tisuću puta veću koncentraciju od vanjske okoline.Ovakvo nakupljanje tvari kod prolaska kroz prehrambeni lanac se zove biokoncentriranjem. Ove procese je jako teško zapaziti u ranim stadijama, dok ne dođu do opasnog nivoa. Kod postizanja opasnog nivoa, praktično više nije moguće ispraviti situaciju.

Najveći zagađivaći okoliša su dušični spojevi, koji stižu u zrak, vodu i tlo. Mediko-ekološki problem predstavljaju nitrati i nitriti, koji potiću mnogobrojna oboljenja.

Situaciju otežava i sinergijski efekat. Otrovne kemikalije se veoma rijetko nalaze svaka pojedinačno, već uglavnom u grupi sa dva, tri i više zajedno. Tako daju efekat mnogo jači od njihovog pojedinačnog odvojenog djelovanja. Ukomponirani zajedno, otrovi slabe imunološki sustav organizma i čovjek postaje mnogo osjetljiviji na pogubna djelovanja infekcija i parazita.