VOĆNA HRANA NA ALJASCI

(Snaga iz voća)

Vidjeli smo daje voće idealna hrana za sve ljude. Ono ima mnogo više hranjivih tvari od svih ostalih živežnih namirnica i svojim visokim sadržajem voćnog šećera daje odmah energiju, ne izazivajući probavne probleme!

Mnogi su mišljenja da voće nije dostatna hrana za radnog čovjeka. To je posve pogrešno. Tko prelazi na voćnu prehranu osjeća isprva prazninu u svom probavnom sustavu. Upravo tako i treba biti. Po tome prepoznaješ da voće zbog malog gubitka energije u probavnom procesu daje najveću energetsku  dobit. Od 100% voća dobivaš 90% energije, od 100% mesa međutim samo 30% energije, to znači dakle 70%o gubitka!

Energija je uvijek i živčana energija, a upravo nju trebamo, upravo u ovom svijetu koji proždire energiju! Oduševljeno me nazivaju radnici da nakon što ujutro pojedu nešto jabuka, ne osjećaju do večeri glad, a pritom postižu visok radni učinak!

To potvrđuje i članak u američkom časopisu "Healthful Living". U njemu izvješćuje Barbara Hatch-Pedersen o svom suprugu Alu Pedersenu, Norvežaninu  koga  je  život  odveo  na  Aljasku.  To izvješće   dokazuje   da  je   voće   čak   i   u   hladnim predijelima svijeta jedina uistinu zdrava hrana:

"Al Peder sen bio je rođen u Stavangeru  na norveškoj obali.  Prehranjivao se pretežno  ribom.  Već je kao dijete imao reumatsku groznicu. Čitav je  svoj život  imao problema  s probavom  i sinusima.

Zahvaljujući  "Life  Science"-literaturi   spoznao  je Al istinu o kuhanoj hrani i od danas  na sutra prešao na prijesnu hranu. Od 20. siječnja 1980. nije više nikada jeo kuhanu hranu. Njegov  je  proces ozdravljenja bio duga, disciplinirana borba sa samim sobom. Odličan je primjer za druge tražitelje zdravlja njegova prehrana tropskom voćnom hranom pri temperaturama koje na Aljasci najčešće iznose ispod 0"C.

Alu su bile 42 godine kad je započeo s promjenom prehrane,         i   bio   upravo   razveden.     On   ima   mnogo hobija,  pecanje  kroz  probijenu  rupu   u  ledu,   razne skijaške   discipline,        klizanje,               trčanje        i  pješačenje. Prošle  je   godine   sudjelovao           na  jednom      američkom skijaškom  natjecanju  koje je  usporedivo  sa  svjetskim skijaškim prvenstvom  u  Oslu.  Isto je  tako  sudjelovao na   svjetskom skijaškom  prvenstvu u  Freudenbergu/ Schwarzwald,  te  brdskoj maratonskoj utrci na Aljasci. Kad sam  srela  Ala,  promijenio  se  moj život; jer  ni ja nisam  nikad bila  zdrava  i zato  sam  tražila  način  da dođem  do  zdravlja.   Menije  27 godina  i ne  mogu  ići ukorak  s  njim.   On je  tako  pun  aktivnosti.   Moji  mi prijatelji govore da bih ga trebala obuzdavati, ali ja to uopće ne želim,  već ću štoviše prijeći na njegov način života! A l me osvojio  i tako smo se vjenčali.

Ponosna sam na njega, jer svi uče na njegovom primjeru, onako kako sam ja  zahvaljujući  njemu vratila svoje zdravlje. Danas Al drži predavanja o prehrani prijesnom voćnom hranom na Aljasci! Ta predavanja  smatram  veoma  važnima;  jer  ovdje postaji velik broj alkoholičara, kriminalaca i đepresivaca!"

Svatko je sam odgovoran za svoje zdravlje i svoju dobrobit. Zdravlje je stvar na kojoj moraš sam raditi! Al Pedersen dokazuje da se čak u najhladnijim predjelima svijeta mogu prijesnim voćem ostvariti pri odličnom zdravlju najbolji radni i sportski uspjesi. To bi trebalo pridonijeti promjeni mišljenja svih onih koji su uvjereni da se u našoj klimi ne može živjeti samo od voća. Zašto i ti ne iskušaš prehranu prijesnim, svježim voćem?

Zaboravi što si čitao o voću i daj se iznenaditi što će se dogoditi. Nećeš od tog iskušavanja umrijeti, već ćeš se uspješno penjati ljestvama k zdravlju! Hladne su ruke i noge u prvom redu posljedica lošeg kolanja krvi i  limfe. Vidjeli  smo da kruh/žitarice/ kolači/brašno i krumpiri izazivaju sluzavost tih putova kolanja tjelesnih sokova!

Pokušaj dakle pročišćavajućom voćnom kiselinom otapati naslage tog ljepila. Ta je voćna kiselina u konačnom proizvodu bazična, dok gore navedene tvari    stvaraju    međutim    kiselinu.    One    otimaju dragocjene zalihe kalcija iz našeg kostura. Ta posvuda oko sebe možeš vidjeti polu-bogalje. Ako  u prijelaznoj fazi još zebeš, nosi lagano skijaško donje rublje. Tko skija, taj zna da se čak u alpama, pri hladnim vjetrovima, treba preko njega nositi samo još anorak. U prirodne je prehrane svježim, prijesnim voćem dobro i to stoje svatko može odmah iskušati i vidjeti djeluje li ili ne. Ja svakoga pozivam da bude svoj vlastiti pokusni kunić! Tu se ne treba bojati štetnih nuspojava kao u lijekova koji ne mogu sami uistinu izliječiti bolesti! Udruži se konačno sa Stvoriteljem prirode! Liječenje voćem nema štetnih nuspojava, ono donosi samo koristi.

Mnogi misle da ne bi mogli živjeti samo od voća, da bi im se smanjila snaga i radni učinak. Alov primjer na hladnoj Aljasci pokazuje međutim posve jasno da su izjave protiv voća kao trajne hrane posve pogrešne! Tko tako argumentira, nije nikada iskušao čistu prehranu voćem. Ja sam uvijek iznova činio pokuse na vlastitom tijelu, prehranjivao se na primjer u sezoni grožđa 4 tjedna samo grožđem. Osjećao sam se odlično i pun snage! Tako dakle uvijek iznova provodim višetjednu prehranu isključivo voćem. Nema boljeg pročišćavanja tijela s jačanjem snage i gipkosti!

Moram naglasiti da nije točno ni mišljenje da prehranom slatkim voćem s visokim sadržajem šećera možemo dobiti dijabetes. Voćni šećer iz čitavog ploda prelazi  polako  u  krv!  Zapamti:  prirodna  prehrana voćem može donijeti samo zdravlje, nikad bolest. Uzroci su dijabetesa prekomjerno kljukanje bjelančevinama, žitaricama bogatim škrobom, te konzumiranje hrane koja sadrži šećer i brašno. Sve je to mrtva hrana! Tko još nije "čist", može na početku imati problema. Budući da se probavljanje voća događa "brzinom brzog vlaka", počinje tijelo odmah s "čišćenjem kuće", uklanjanjem otpada iz tvog tijela koji je uzrok br. 1 svih bolesti.

Kuhanje uništava vrijednost svake hrane; ona postaje tvar koja nas čini bolesnima! Upotrebom začina promijeni se čak i prijesna hrana u manje vrijednu koja tada truje naš organizam! Začini prikrivaju i uljepšavaju otrove, te dovode do proždrljivosti. Zelja za stimulansom - začinom uvijek je znak oslabljenosti. Prirodna, svježa hrana bez termičke obrade ne  poznaje takvu ovisnost. Ta  tko maže senf ili kečap na krišku jabuke?

Te navedene testove možeš uvijek sam ponoviti, već zato da bi opet izoštrio svoj estetski instinkt. Mi smo dakako više ili manje žrtve "pomanjkanja" - kako nam se neprestano želi utuviti po svaku cijenu - ako se ne prehranjujemo raznoliko. Mislimo da moramo uzimati u sebe čitavu paletu koja postoji, kako bismo dobili sve što trebamo. Potpuna glupost! Nama srodne životinje morale su po lome već izumrijeti. A one međutim sasvim lijepo žive od 100% prirodne hrane siromašne bjelančevinama. Od naše  bi  se  kuhane  naprotiv  uskoro  degenerirale  i uginule!

Tako se mi danas hranimo "po dobrom starom običaju" i dobivamo sve, uključujući mnoge bolesti, i patimo upravo od pomanjkanja kojih se toliko bojimo! Jedino je stvarno pomanjkanje naše manj­ kavo znanje  i nažalost  smanjena sposobnost mi­ šljenja!

Još uvijek puštamo da nas vode takozvani "stručnjaci". Pritom oni pate od istih bolesti kao njihovi učenici, jer su se odlučili osluškivati prirodu.

Iz Baltimore dolazi vijest da američki liječnici nisu nikakav uzor. Oni jedu isto tako nezdravo kao njihovi pacijenti. Jedno je istraživanje pokazalo da preko polovine njih ima previsoku razinu kolesterola od konzumiranja premasne, životinjske hrane. Nepre­ stano se pronalaze novi lijekovi iz kemijskih retorti za suzbijanje bolesti; ali oni nikad ne vode stvarnom ozdravljenju! Lijekovi ne uklanjaju uzrok bolesti! Pokorni lakovjerni čovjek olakšava naravno stvar proizvođača lijekova. Podsjećam na hvalospjeve češnjaku! On samo želi nekoliko tableta i onda može dalje "grešno" živjeti! Posvetimo se sada temi što su uistinu bolesti:

Zatrovanosti!

Tim iskazom počinje moja knjiga! Ma što to govoriš,  reći  ćeš,  ta  nisam  uzimao  u  sebe  nikakav otrov. Ali ipak, svakodnevno primaš s pogrešnom kuhanom hranom bezbrojne bakterije truljenja i ostale otrovne tvari, pri čemu već samo uništavanje prirodnih hranjivih tvari termičkom obradom ima teške posljedice za naš probavni sustav!

Ovdje još uopće ne govorim o mnogim "službeno" dopuštenim toksinima, kao što su insekticidi, pesticidi itd. Već se samo pri  proizvodnji vina službeno smije upotrebljavati 68 različitih otrova i primjesa! U zdravlje! Službeno je dopušteno 3500 kemijskih primjesa! To je sramota! Svom tijelu ne dajemo samo bezvrijednu, mrtvu harnu, nego još i tisuće kemijskih otrova. A da se i ne spominje hranjenje naših životinja isto  tako  termički obrađenom hranom i kljukanjem lijekovima, poput hormona i penicilina! Da bi krave davale još više mlijeka, prihranjuju se  te  životinje biljožderi još smjesom koja se dijelom sastoji od ribljeg brašna  i brašna ovaca iz živodernice. Tako krave postaju dakle karnivori! Sjeti se samo životinja s opasnim oboljenjem mozga u Engleskoj  1990.!

Bolest nije dakle ništa drugo nego prepunjenost našega tkiva štetnim talozima, dakle otpadom i otrovima! Kad dođe prehlada, ona se nikad ne pojavljuje iznenada, kako to misli većina ljudi, već je posljedica pretrpanosti toksinima! Tada je dovoljan samo još jedan mali poticaj, hladan propuh, i ona je već tu! Tijelu treba dugo vrijeme da u sebi nakupi otrove.  Kad je  "jama  za  otpad"  prepunjena,  kad  se prijeđe granica pođnosivosti, tada se ona prelije. Pritom je prehlada još bezazlena bolest koju bismo trebali s odobravanjem prihvatiti kao čišćenje našeg tijela. Ne osjećamo li se poslije prave hunjavice nekako bolje? Naravno, jer smo u tom trenutku dijelom oslobođeni otrova! Tko se više ne prehladi, kao većina oboljelih od raka, nema više snage oslobađati se toksina! Dakle, prehladu nisu izazvali neki virusi,  već  si je praktično sam  zaradio  svojom prehranom! Da, tako je to: pogrešnom prehranom i neprirodnim načinom života priskrbljuješ sebi bolesti!

Rak je isto tako posljedica pogrešne prehrane i općenito neprirodnog načina života. Rak je samo konačno stanje dugogodišnjeg kršenja prirodnih zakona. On ne dolazi od danas do sutra. Kad se on ustanovi, najčešće je to već smrtna osuda; jer 90% metarske mjere (kao usporedba) već je isteklo! Veoma je teško zaustaviti onih posljednjih  10 cm.

Gospoda Dr. med. Mildred Scheel nadala se još u posljednjim danima prije svoje smrti od raka da će njezini istraživači raka još otkriti neko sredstvo za njezin spas! Kakav kobni zaključak i očekivanje liječnice koja se kao rijetko tko drugi zalagala za pomoć oboljelima od raka. Trebala je okriviti vlastiti način života i naravno "grijehe" svojih predaka. Dr. IsslesJQ čak bio zatvoren zbog ispravne spoznaje daje rak oboljenje čitavog tijela. Danas on sjedi u jednom odboru Ministarstva zdravstva!

Dr. John. H. Tilden napisao je knjigu s naslovom "Toxemia Explained" ("Toksemijom počinju sve bolesti")4 . U njoj se kaže: "Čovjek stvara svoje vlastite bolesti!" Liječnik Dr. Tilden živio je od 1851. do 1940. u SAD-u, posljednjih godina svog života u Denveru/Col. U svojoj je dugogodišnjoj praksi spoznao da nikakav lijek ne može pomoći, već da svi samo ublažavaju simptome bolesti. Dr. Tilden dobro poznaje obje strane, jer je prvih 16 godina "normalno" prakticirao kao liječnik i kirurg, onako kao što je naučio. A tada nije više za njega postojao ni jedan lijek koji uistinu liječi. Osim nakupljenog štetnog otpada u našem tijelu oslabljuje dodatno našu otpornost još i otrov "lijek"!

Dr.  Tilden prikazuje na primjeru želučanog katara razvoj raka u 5 stupnjeva:

1.    nad ražaj

2.    upala

3.   nastanak čira

4.   otvrdnuće

5.   rak!

Ti  si  se  polako,  ali  neprestano  penjao  takvim stubama bolesti! Želiš li uistinu ozdraviti, moraš malo pomalo natrag sići niz te ljestve! To se tumačenje Dr. Tildena  podudara  s  homotoksinskim  naukom  nje­ mačkog   liječnika  Dr. Reckewega42:          "Želiš   li   opet ozdraviti,   tada  se  moraš  od  kronične  bolesti  vratiti akutnom događanju!"To možeš međutim samo ako se odmah odrekneš opasnih, pogrešnih životnih navika. Vrati se izvornoj, prvotnoj ljudskoj hrani, voću. Pusti k sebi važne, prirodne ljekovite snage, kao što su svježi zrak danju i noću, čista voda, mnogo odmora i mira, nikakva nepotrebna uzrujavanja što oslabljuju živce! I mnogo se kreći!

4     stupnjeva što ih navodi Dr. Tilden uzmi kao osnovni razvojni proces svih bolesti. Nervozni ljudi, koji još ostaju pri 1. stupnju, nadražaju, pate gotovo svi od ovih nervoznih simptoma: nesanice i glavobolje. Nesanica je međutim ozbiljan  simptom, jer se tijelo ne može napuniti novom energijom. S energijom je slično kao u baterije. Ona se isprazni i opet napuni! Pri nesanici samo isprazniš svoju bateriju. Posljedica može biti ozbiljna bolest!

Oni koji pate od nesanice ponajčešće još obilno piju razna poticajna sredstva, poput kave i čaja. Satima leže budni. Tada moraju uzeti tablete za spavanje ili jednu od brojnih novih "pilula sreće", kao što su Valium, Librium, Lexotanil itd. Tako počinje ovisnost o kemiji. A taj se đavolski krug može lako raskinuti. To se samo mora učiniti! Ovdje se ne želim dalje zadržavati pri različitim bolestima; jer sada znaš da za sve bolesti postoji samo  jedan  uzrok: pretrpanost otrovima! Oslobodi se tih toksina i ozdravit ćeš. To je ujedno i najbolja zaštita od bolesti! Cijepljenje mrtvim materijalom iz životinjskih leševa krajnji je produkt bolesnog mišljenja! (Dr.  Tilden)

"Čovjek je religiozno  živo biće i  vjeruje stotinama godina starim pričama da bolesti dolaze  kao neprijatelji izvana; da je mikrobe  i  viruse  donio đavao, te se on treba istjerati. Pritom su mikrobi zapravo   krajnje   opravdanje!"

To znači: bolesti ne donose mikrobi, već vlastito bolesno tlo upravo poziva mikrobe! Ti su navodni "neprijatelji" zapravo naši najbolji pomagači, jer nam pomažu "žderući" štetni otpad u našem tijelu!

Pasteur je posljednjih godina svoga  života spoznao daj e bila pogrešna njegova teorija po kojoj su mikrobi naši neprijatelji, te se pasterizacijom trebaju uništiti. On je naposljetku potvrdio istinu svojih protivnika (npr. Bechampa), da bolest ne izazivaju mikrobi, već loše "tlo" zapravo poziva mikrobe.

Pasterizacija mlijeka, čiji je idejni začetnik bio Pasteur, uništava hranjive tvari. Ubija se ono živo, magnetsko, električno. Vrućina, vatra, smrt! Poznati američki liječnik i istraživač .Dr. Oliver Holmes bio je literarno zainteresiran čovjek, te od početka do svog kraja daleko "iznad svog pravog zvanja"! ove njegove riječi jasno govore o učinku svili lijekova:

"Čvrsto vjerujem u to  da  bi se svi medicinski materijali (materias medicas) trebali potopiti na dno mora . To bi bilo dobro za ljudski rod, ali toliko gore za  ribe!"

Nije li to gotovo "dramatična" osuda cjelokupne medicinske prakse? Ako ne kemija, ne može li liječiti barem homeopatija sa svojim "bezazlenim" sredstvima? Ne, ni ona ne može liječiti, već samo, kao kemijska sredstva, ublažiti simptome. Ali ljekovito bilje, ta ono je još bezazlenije, ne može naškoditi? Dakako, to oboje ne može naškoditi; ali ni oni ti neće vratiti zdravlje! Ti želiš ojačati otpornost svoga tijela; ali zastoje onda uništavaš? Primi konačno na znanje: ne postoje metode liječenja koje uistinu liječe, ni nekim sredstvima, ni uređajima. Liječenje imaš ti sam u sebi! Nažalost, uopće ne razmišljaš o uzrocima boli. Samo ih se želiš nekom jakom pilulom riješiti, da bi zatim mogao nesmetano dalje štetno živjeti. Ali prije ili kasnije slijedi kazna prirode, ona ništa ne zaboravlja! Svako tijelo može sebe samo liječiti, sebe samo popravljati! Trebaš liječiti samo jedno: svoje pogrešne navike! Kao što rana sama od sebe zacijeli, tako i čitavo tijelo liječi sebe od svake bolesti, ako mu daš priliku. A tu mu priliku daješ trenutnim preispitivanjem svog dosadašnjeg pogrešnog načina života!

Brojni su prirodoznanci iz čitavog svijeta stoljećima propovijedali tu istinu, ali malo je tko do danas uistinu prihvatio! Te "dozivatelje u pustinji" možemo valjda naći samo još u knjižnicama, onako kao što Dr. Ostler u svojoj knjizi "Praxis der Medizin" tvrdi da je medicina ograničena; i da bi se pogrešni medicinski sudovi trebali balzamirati, kako ne bi pali u zaborav, osobito oni "raskošnog literarnog stila"!

Dragi čitatelju, okreni se napokon od čudotvornog liječenja izvana sredstvima koja su tijelu  strana. Slušaj snagu koja je već u tebi!

Jedno međutim nikako ne ide, naime zadržati pogrešni način života i kao Mildred Scheel čekati čudotvorni lijek. Njega nikada neće biti! Jer to bi značilo da je Stvoritelj učinio osnovne pogreške! Ovdje bismo se trebali prisjetiti izreke Sigismunda Radeckog (1891.-1970.): "Glupost je ljudska povlastica. U prirodi nema gluposti!" Ponovit  ću: čovjek je jedino živo biće na zemlji koje svoju hranu uništava kuhanjem, pečenjem, pirjanjem!! Jedino on pije mlijeko i poslije odvikavanja od sisanja. Jedino se njega mora učiti kako treba živjeti. Jedino on uzima lijekove!

Druga je točka prehrana životinjskim leševima! Ona ti neće nikada donijeti sreću i zadovoljstvo, jer puštaš da budu ubijane životinje ili ih sam ubijaš! Ovdje bih želio reći nekoliko riječi o navodnim zaštitnicima životinja koji ispravno  osuđuju  pokuse na životinjama i koji često postupaju sa svojim kućnim ljubimcima bolje nego sa bližnjima; ali unutra u kuhinji se priređuje pile ili zec! U čemu je razlika? Tko želi dijeliti životinje u više i niže "kaste"? To su u mojim očima veliki licemjeri. Pred Bogom, Stvoriteljem, sve su životinje jednake! Mačke i psi nasljeđuju danas milijune i  dobivaju  luksuzne grobove poput ljudskih! Možeš li još razumjeti takve izopačene ljude? Tu ne pomaže moljenje! Slično je s ljudima koji su na svoje automobile stavili anti-atomske naljepnice. Isti ti vozači puše unutra svoje cigarete! Sto njih briga za vlastito i tuđe onečišćenje! Glavno da su oni protiv atomske industrije!

Ne želim prikazati bezazlenom opasnost atomske sile; želim međutim citirati riječi velikog švicarskog predstavnika životne reforme Wernera Zimmer- manna, izrečene nedugo poslije drugog  svjetskog rata: "Atomsku bomba, koliko god bila strašna, očuvat će nas od još jednog velikog svjetskog rata. U budućnosti će izazivač rata sam sebe uništi til" Naš je Werner Zimmermann ostao do danas u pravu. Još ni­ kada nismo imali tako dugi mir u Europi!

Taj dugi mir dovodi na žalost do neumjerene želje za užitkom s posvuda vidljivom preobilnom prehranom. Još nikada nije bilo toliko  mnogo pretilih u bogatim zapadnim zemljama. I još nikada nije bilo toliko mnogo alkoholičara, da se i ne spominje potrošnja droge! A iz džepa mnogih viri uvijek kutija cigareta! Čovjek može danas sebi "sve priuštiti", i pritom sve više propada! Blagostanje = bolest, sve više bolnica i liječnika, sve veći troškovi koji se penju do milijardi. Sve je to usko povezano!

Ja ne želim ovdje osuđivati sve liječnike. Jer veoma se mnogo njih - sve ih je više na području SR Njemačke - slaže s mojim nazorima. Godinama kolaju moji "listovi" čitavom Njemačkom. Ti liječnici uviđaju   sve   slabosti   i   nedostatke   naše   današnje medicine. Mogu li se oni međutim probiti s istinom u javnosti, da ona bude prihvaćena? Ne, to uopće nije moguće pri našem današnjem sustavu bolesničkih blagajni. Ako bi liječnik, koji je spoznao kako zapravo stoje stvari,  želio  ispravno  postupati, te pacijentima umjesto lijekova propisivati predavanja o pravilnom načinu života i k tome ih nazirati, morao bi ubrzo najaviti stečaj. Samo bi financijski nezavisni liječnici mogli "plivati protiv struje". Prije toga bi morali zaboraviti sve što su naučili u svojoj struci. Promijeniti se mora međutim u prvom redu pacijent. Dokle god on ocjenjuje svog liječnika po tom koliko brzo suzbije odnosno ublažava pilulama njegovu bolest, neće se baš ništa promijeniti! Pacijent sam sebi stvara medicinsku industriju!

Liječnik posve sigurno živi od bolesti ljudi. Kad bi se  uspio  ostvariti  povratak načinu  života kakvog je nekoć predvidio prirodni zakon za nas ljude, tada bi se automatski bitno smanjio broj bolesnih ljudi, a time i broj   liječnika  i  bolnica.  Moćna  bi  farmaceutska industrija  morala  obustaviti  proizvodnju  otrova  i čovjeka  nedostojne  pokuse  na  jadnim  životinjama. Čovjek određuje dakle sam svoje zdravstveno stanje i time  svoj  udio  u  troškovima  za  liječenje  bolesti. Ovako će se  broj  pacijenata dalje povećavati,  opisi brojnih  bolesti  biti  sve  opsežniji,  otkrivati  se  nove bolesti. Bit ćemo još ovisniji o profinjenim metodama popravka, poput nadomještanja pojedinih organa itd. O tebi samom ovisi dakle hoćeš li u budućnosti trošiti svoj novac uglavnom za bolesti što si ih sam skrivio. Prije 4 godine slučajno sam u nekoj trgovini zdravom hranom na Floridi otkrio malu knjižnicu s naslovom "Herpes" autora Dr. Sheltona, Dr.  Susan Hazard i T.

C. Fryja ("Nie wieder Herpes"43 ). Po naslovu nisam mogao saznati ništa o toj knjizi i mislio sam kako je to opet neka knjiga koja samo opisuje bolesti što se trebaju liječiti kojekakvim mješavinama. Podnaslov "auch Syphilis und AIDS" već je više privukao moju pozornost. Tako sam tu knjigu ponio sa sobom. Taje kupnja bila zapravo početak moga upoznavanja s velikim pokretom prirodnog zdravlja i liječenja u SAD-u, koji postoji od 1822., a osnovali su ga liječnici koji nisu vidjeli istinsko liječenje samo u davanju lijekova pacijentima. Upoznavanje s tim velikim, atraktivnim pokretom Natural Hygiene (NH, nauk o prirodnom zdravlju) pridobilo me da postanem njegov sljedbenik. To sam znanje ponio sa sobom u SR Njemačku. Brojnim prijevodima i vlastitim publikacijama pokreće se sada "život" i ovdje u Njemačkoj. Stari pokret prirodnog liječenja što gaje nekad vodila nekolicina Nijemaca, dobiva danas novi, snažni polet.

Moj prijatelj Manfred G. Langer izdaje brojne knjige američkih autora u svojoj izdavačkoj kući Waldthausen Verlag, posebno osnovanoj u tu svrhu. Isprva sam međutim tijekom dvaju BlO-putovanja brodom morao Manfreda s mukom tek uvjeriti u djelovanje prirodne snage. On je kao vlasnik i direktor jedne tvornice bio prije uvijek iznova bolestan, tako da muj e pokret zdravlja dr. M. O. Brukera pomogao da je čak postao savjetnik  pokreta i sam držao predavanja.

Bilo je veoma teško odvratiti takvog čovjeka od "zdrave" prehrane kruhom, žitaricama i sličnom hranom s mnogo škroba. Žitarice su od Kollatha tako "zdrave i važne za život". Kao nekadašnji revni potrošač žitarica po Waerlandu i Oshawi (makro­ biotika) poznajem dakako teške probleme s probavljanjem žitarica. Kasnije ću još veoma podrobno obrazložiti zašto one nisu zdrave.

Spomenutu sam knjigu "Herpes", već i s opisom SIDE, nadušak progutao. Čak sam uspio na Floridi pronaći pripadnika  pokreta  NH,  gospodina Schwartza, koji se bavio i širenjem odgovarajuće literature. On je slučajno još živio u susjednom gradu Boca Ratonu. Za predzadnji sam dan prije svog povratka uspio ugovoriti termin s gospodinom Schwartzom. To je bio čovjek od 42 godine koji se i sam liječio od raka crijeva s pomoći prirodne metode liječenja.

Ako je točna danas službeno zastupana teorija da su virusi jedini uzročnici infektivnih bolesti, tada bi se morali svi inficirati bolešću kao stoje SIDA. "Zarazi" se međutim tek 15% ljudi. Pri valu gripe morao bi isto tako svatko dobiti gripu, ali to se ne događa. Ipak je dakle tlo, tvoje tijelo, ono koje zapravo priziva bolest. Prema tome nisu  uzročnici  virusi  i  mikrobi.  Oni su naprotiv  naši  pomagači,  kao  što sam već  više puta ponovio.

Preci gospodina Schvartza potjecali su iz Austrije. Jedan je njegov djed doživio 106 godina. U SAD-u je nastupilo blagostanje već nekoliko desetljeća ranije nego u Njemačkoj koja je poslije rata bila razorena i još morala gladovati. Tako je on svojom prehranom već rano zaradio rak crijeva, kako kažu ljudi iz projekta Natural Hygiene (NH).

Schvartz je po profesiji nastavnik u Palm Beachu, njegovo nastavno gradivo: nutricionistika. Kad su u nas na raspolaganju takvi učitelji? A bio bi to vrijedan zadatak za mnoge nezaposlene učitelje. Najprije bi morali međutim sami usvojiti novo (zapravo veoma staro) misaono blago, te i osobno tako živjeti!

Dr. Shelton44, koji je već spomenut u  vezi  s knjigom "Herpes", bio je snažni "motor" pokreta; u St. Antoniu/Teksas imao je veliku ustanovu za liječenje postom, s 40000 "liječenih" pacijenata! Tamo je uvijek imao i odjel za oboljele od sifilisa. Njih je gotovo uvijek liječio postom s vodom i mirovanjem u postelji. Nakon toga dobivali su pacijenti 100% voćnu hranu. U onih  koji su prethodno  već bili "liječeni" salvarsanom, živinim preparatom, bilo je doduše liječenje veoma teško.

Zašto u životinjskom svijetu nema spolnih bolesti? Do danas se još nije dogodilo da su majmuni oboljeli uslijed virusa SIDE! Čovjek se 98,5% podudara s čovjekolikim majmunom. Zašto su oni tako otporni, a čovjek tako prijemljiv? Možda oni jesu  nositelji takvih ili sličnih virusa, ali ne obolijevaju! Čovjek muči nedužne životinje, da bi sam mogao dalje pogrešno živjeti! Tako je luckast ljudski rod!

"Bogatim se ne postaje onim što se posjeduje,  već više  onim  čega se znaš  dostojanstveno  odreći!"

(Kant)

idi sam si nabavio tečaj Health Sciencea ~ sa 106 lekcija koje marljivo proučavam.  Izdavanje tih opsežnih prikaza o NH, zasluga je T. C. Fryja koji se iz bolesnog 120-kilaša razvio u vitalnog, zdravog čovjeka. On je danas jedan od pokretačkih snaga pokreta Natural Health u SAD-u. Jedan njegov slogan glasi: "Zdravlje se ne može kupiti u boci. Ono  se postiže  samo  zdravim  načinom  života!"

A kako se kaže u nas? Uzmi tabletu, ublaži boli i nesmetano živi dalje nezdravo. Boli su vapaj tijela za tekućom energijom! Ali kako da teče energija ako su putovi začepljeni? Tako dospijevaš automatski od malih zdravstvenih problemčića do akutnih. A te se akutne tegobe javljaju odmah kad se vratiš izvornoj, prirodnoj hrani, prijesnom, svježem, zrelom voću. Dobivaš reakcije tipične pri odvikavanju, kao pri odvikavanju od pušenja ili pijenja kave.

100% voćna hrana?

Možemo li se prehranjivati samo voćem? Dobiva li se tada dovoljno bjelančevina? Ne nastaje li prekiseljenost? Ne povećava li se opasnost od dijabetesa zbog visokog udjela voćnog  šećera? Pitanje za pitanjem? Da, isključivom prehranom voćem možemo dobro, kvalitetno živjeti. Ne postoji nijedna od upravo spomenutih eventualnih opasnosti. Naprotiv, postižu se u svakom  pogledu  najbolji učinci. Sjeti se A/a Pedersena na Aljasci. Unatoč velikoj studeni postizao je vrhunske rezultate!

Mene su 1978. uvijek iznova nadahnjivale knjige prof. Ehreta, Dr. Walker a i bračnog para Fathmann: "Live foods"8 1 (Živa hrana) da činim pokuse dosljednom voćnom prehranom. Fathmaimovi su bili Ehretovi učenici. Svi su se oni riješili svojih bolesti, osobito on svoje alergijske astme. Njihova je knjiga sadržavala i 192 prijesna recepta.

Tako sam se dakle mjesecima prehranjivao samo grožđem i narančama, kao što sam spomenuo 100 postotno bez kompromisa, čitav dan nisam jeo ništa drugo. Odlično sam se osjećao. Pritom sam stalno vršio kontrole krvi. Najveće je iznenađenje bilo da su se moje vrijednosti bjelančevina u krvi povisile sa 6,9 preko 7,5 na 7,7 mg/dl. Poveo sam sa sobom u laboratorij svoje menadžere koji su se prehranjivali na klasični, uobičajeni način. Svi su imali unatoč mesnoj hrani koja sadrži bjelančevine znatno niže vrijednosti

bjelančevina! Nema dakle jamstva da velike količine s hranom unijetih bjelančevina stvaraju visoke bjelančevinske vrijednosti u krvi!

Voće ima u prosijeku samo oko 1% aminokiselina, iz kojih se stvara protein; majčino mlijeko ima podjednaki postotak. Budući da dojenče mora međutim rasti, a mi smo već izgrađeni, potpuno je dovoljan udio aminokiselina u voću! Je li porasla razina šećera u krvi? Nije, čak se nešto snizila, na 75, unatoč obilju unijetog voćnog šećera višetjednom isključivom prehranom grožđem! Ovdje  imamo dokaz da slatko voće ne izaziva opasan porast i pad šećera u krvi, kao stoje to slučaj s proizvodima koji sadrže umjetni šećer, te s kruhom, žitaricama i krumpirom!! K tome se udvostručuju vrijednosti vitamina B| 2 !

Tako su dakle pogrešna sva upozorenja protivnika voća. Oni nisu dugotrajnije provodili pokus na vlastitom tijelu. Zato govore besmislice! Odličan primjer imamo zahvaljujući gospođi Johanni Brandt. Ona opisuje u svojoj knjizi: "The Grape Cure"8 2 "Liječenje grožđem", kako se izliječila od raka na želucu, nakon svih bezuspješnih pokušaja liječnika da joj pomognu.

Ona  izvješćuje:

"Napuni se 1 magnet izmom 'sunca, kraljicom voća, grožđem. Ono opet vraća izgubljene snage oboljelima od raka. Grožđe obnavlja i rev i ta l iz i ra životnu snagu! Vjerujem   da je   tajna   liječenja  grožđem  pri  teškim, tjelesno veoma oslabljujućim bolestima u njegovom bogatstvu  aminokiselinama.  Kiselina  iz   grožđa postaje u  ustima slatkom poput međa!   Organske kiseline grožđa imaju snažan antisepticki učinak. Njegovo je djelovanje na ne pee  možda  vrjednije  od bilo kojeg drugog učinka liječenja. Želio  bih  imati jezik sveca, kako bih pokazao da kura grožđem liječi gnojne čir eve i parodontozu! Ti koga muči bolest čeljusti, hrani se  kad dođe  sezona  grožđa,  tjednima tim čudesnim voćem! lako svi mi znamo da se grožđe mnogo puta prska  bakrenim  vitriolom,  svejedno  ga jedi nakon što si ga dobro oprao u vrućoj vodi! Ja ga u sezoni  grožđa  uživam  kao  mono-hranu!"

Prof. Ehret: "Na teme/ju svojih dugogodišnjih pokusa ne sumnjam  u to da voće, čak jedna sorta, ne samo da liječi, već savršeno hrani tijelo! Ono potpuno sprečava mogućnost  bolesti! Sto  se više oslobodiš otpada i otrova, to se više razvijaju tvoja osjetila. 'Rajsko voće' dovodi te do takve tjelesne i duševne kondicije kakvu  dosad  nisi  smatrao  mogućom! Unatoč znanstvenoj bajci o proteinima upoznat ćeš nepoznatu i nevjerojatnu činjenicu da voće koje je najsiromašnije proteinima stvara najveću energiju i nevjerojatnu    izdrživost!"

Već sam spomenuo daje Dr. Carington2 9 isključivo prehranom voćem udvostručio svoje radne učinke! Ovdje moram ipak podsjetiti na "kamen spoticanja". Snaga je pročišćavanja toliko jaka da se mogu uvijek iznova javljati krize pri ozdravljanju. Organska voćna kiselina otapa i one najdublje štetne taloge u tijelu, tako da se iz njega izlučuju u krv lijekovi koji su dijelom bili uzimani prije 20-40 godina! Moraš proći tu "iglenu ušicu"! To moram uvijek iznova spomenuti, to se provlači poput crvene niti kroz čitavu knjigu! Takve krize mogu nastupiti još poslije 5 godina.

Dr. Haig: "Organska je kiselina najbolje sredstvo da se otopi nataložena mokraćna kiselina iz životinjske hrane!"

Tu postoji veliki "kamen spoticanja" u prihvaćanju djelovanja prirodne snage. Čovjek se nakon promjene načina prehrane osjeća bolesno, muče ga glavobolje, boli u trbuhu, nesanica, ukratko, ne osjeća se dobro. Sad odlazi "bolesnik" svom liječniku ili lječitelju prirodnim metodama, koga izvješćuje o svojoj prehrani prijesnom hranom. Kako oni ne razumiju što je pravo, prirodno zdravlje, preporučaju povratak "dobroj staroj" prehrani.

Sto se tada događa? Otpad i otrovi koji se još otapaju vraćaju se opet u svoja stara poznata "skladišta", tobožnji se bolesnik opet osjeća dobro i zadovoljno. I reumatske su boli nestale! Zapravo se taj samo prema vani bolestan čovjek opet odao starim navikama, starom nemaru. Kad se vratimo ispravnom načinu života, tada doživljavamo naravno te krize pročišćavanja. To su međutim zdravstvene krize što ih mora izdržati svatko tko želi vratiti i očuvati svoje zdravlje!

"Moraš proći kroz tu 'iglenu ušicu'!" kaže prof. Ehret. Te vrste kriza nisu međutim opasne, iako se čine takvima! Ne moraš odmah skočiti u hladnu vodu! Odrekni se pogrešnih navika jedne za drugom. Tako možeš sebi olakšati to neugodno prijelazno razdoblje. Nedomjestiš li na primjer svoj dosadašnji zajutrak isključivo voćem, recimo tijekom više tjedana ili nekoliko mjeseci, a za večeru jedeš sljedećih mjeseci isto tako samo voće, i tada negdje od četvrtog mjeseca pristupiš i promjeni ručka, tako da u tom obroku jedeš ili prijesno povrće ili opet voće - kao što i ja ponajčešće činim za ručak -, tada ćeš jedva osjećati prijelazne tegobe. Učini tako i sa stimulativnim pićima. Smanji svoju šalicu crne kave najprije za lA, zatim za polovinu, potom razrijedi polovinom vode, a tada je  se posve odrekni. Isto tako možeš učinili s cigaretama. Mnogi se međutim radije odluče na takav obrat po motu: potpuna je apstinencija lakša od "umjerenosti". Izaberi svoj vlastiti put! Jedno ti srećom mogu reći: kad izostanu stimulativne količine bjelančevina, kad se dakle ne moraš više boriti s bjelančevinskim smećem, tada izostaje sama od sebe i tvoja želja za stimulansima! Čovjek koji se prehranjuje isključivo prijesnom, svježom hranom, gotovo nije zamisliv s cigaretom ili rakijom!

U svjetskom su bestseleru "Fit furs Leben" sadržani mnogi prijelazni recepti i čelveroljedni plan. Autori, Harvey i Marilyn Diamond, bili su nekoć bolesni  ljudi,  on  tjelesne težine  preko  120 kg,  ona izučena kuharica za sladokusce, poznavatelj ica međunarodne kuhinje, s dvoje bolesne djece i mnogim zdravstvenim problemima. Marilyn Dia­ mond je uz svoga muža prošla tečaj o NH načinu života, dakle prirodnom, zdravom načinu života. Kad je ona ozdravila, vjenčali su se. Zajedno imaju treće, posve zdravo dijete, odgajano po načelu nauka o NH. Oni nastupaju u SAD-u veoma često u "talk show" - emisijama na radiju i televiziji. Jednu sam od njih pribilježio. U veljači 1988. bili su gosti i ovdje na televizijskom kanalu SAT 1. njihova je knjiga u preko 10-milijunskoj nakladi izazvala u SAD-u snažne reakcije. Tako raste potrošnja voća i povrća, a opada potrošnja mesa i mlijeka.  Diamondovi čine u svojoj knjizi male kompromise, ali sami žive veoma strogo. Ljeti 1989. upoznao sam ih osobno na kongresu NH u Miami Beachu. Upozoravali su na potrebu strogog pridržavanje pravila NH i preporučali da se ne ostane samo pri prijelaznoj hrani!

S negodovanjem reagiraju  pseudoznanstvenih svih kategorija koji su više ili manje ovisni o industriji bolesti ili oni koji bi morali iznova pisati svoje učene knjige. Oni dakako oštro osuđuju knjigu Dia- mondovih; ali izliječeni su pacijenti najbolji dokaz ispravnih nazora. Može li se trajno omalovažavati i kršiti prirodni zakon? Tko se postavi protiv hrane primjerene ljudskoj vrsti, taj se opire prirodi; ali ona najzad uvijek ima pravo! Ta ona ima toliko mnogo vremena!  Za  nju  je  tisuću  godina  poput  nekoliko sekundi! Drugi dio knjige Diamondovih "Fit furs Leben, II. dio 9 6 " moći će se uskoro nabaviti kao knjiga džepnog formata.

Tako će i ovdje ponovo otkrivanje prirodnog načina života imati znakovite učinke. Nema više povoda za neko drugo liječenje, iako se pojavljuje toliko mnogo novih teorija i knjiga o prehrani. VITAL i drugi  ilustrirani časopisi  objavljuju stalno nove dijete koje imaju samo jednu svrhu, naime da povećavaju prodaju tih publikacija.

Prof. Pudel, "nutricionistički znanstvenik" iz Gottingena, izjavio je navodno u takvim šarolikim listovima daje čak šećer zdrav. To govori neprekidno i američki prof. Dr. Frederick Stare; ali njega financira tamošnja industrija šećera. Prof. Pudel tvrdi u BILD-u od 27.11.1987. kako nije štetno ni bili deblji. On dobiva zacijelo debelu pohvalu od njemačke prehrambene industrije!

Zašto ima posvuda toliko mnogo knjiga o dijetama? Zašto svaki "stručnjak" ima znatno drukčije nazore na tom području, a uglavnom su svi pogrešni? Posve jednostavno, oni od drveća ne vide šumu! Oni poriču svoje porijeklo. Kako samo mogu misliti da čovjek smije biti jedino živo biće na zemlji koje svoju hranu kuha i jedina "životinja" koja pije mlijeko poslije odvikavanja od sisanja? Zbog čega bi Stvoritelj svemira predvidio da samo on treba za zdrav život lijekove? Ako k tome jedemo još i pečene i kuhane žitarice, tada su posve jasni razlozi zašto mi ljudi prijevremeno obolijevamo i u starosti smo jadno pogrbljeni, iskrivljeni i ukočeni! Pseudoznanstvenici i laboranti pate od istih bolesti kao njihovi pacijenti i često još prije umiru! "Liječnice, prvo izliječi samoga sebe. Tada ćeš svojim primjerom pomoći i svojim pacijentima!"

U mojim zavičajnim novinama DLZ-u od 5.05.1988. odvraćaju čak "stručnjaci" od mistično prožetih liječenja postom, punovrijedne hrane ili vegetarijanske prehrane! Prof. Werner Kiibler upozorava ispred radnog kruga za informacije o prehrani i vitaminima na "moguće" posljedice duljih liječenja  postom!

Dragi čitatelju, ti već možeš sam pobiti besmislenost tih izjava stručnjaka:

1.     Kako su mogle životinje biljožderi kao najjači vegetarijanci preživjeti zdrave i dugovječne milijunima godina bez kuhinjskog lonca i aspirina?

2.      Zašto upravo ti stručnjaci  jedu  kao  puno- vrijednu hranu za čovjeka životinje biljoždere, a  ne mesoždere?

3.      Kako su samo mogli tisućama godina preživjeti narodi koji su se prehranjivali vegetarijanski, i k tome bili veoma izdrži vi i dugovječni? Oni su se počeli tek sada degenerirati, nakon što su im bili ponuđeni bijeli šećer i bijelo brašno!

4.      Kako to da žive milijuni budista koji su 90% vegetarijanci?

5.      Kako stručnjaci objašnjavaju sebi da je Isus kao uzor svima otišao u pustinju i tamo 40 dana i noći postio samo s vodom? Uzimaju li ti tobožnji kršćani Isusu kao uzor samo kad im to odgovara, ako se uklapa u njihov plan? Jesu li oni ikada postupali po Isusovom uzoru? Je li njihov sud bez ikakvog iskustva na vlastitom tijelu?

Ni gore spomenuti prof. Pudel nije dakako smio nedostajati u članku  DLZ-a! Volio bih znati  tko je sazvao i financirao to frankfurtsko savjetovanje, lako je većina "stručnjaka za prehranu" nesložna u svojim stavovima (svaki "kuha" svoju vlastitu juhicu),  ipak se većina njih slaže u tome da su izolirani ugljikohidrati bijeli šećer i bijelo brašno u svakom slučaju štetni! Šećer nam je prijeko potreban kao hrana koja daje snagu tijelu i mozgu, ali potreban nam je voćni šećer iz voća. Uvijek se mora sve, prije nego što bude upotrijebljeno od tijela, pretvoriti u voćni šećer što ga spremamo u sebi kao glikogen, bile to masti, ugljikohidrati ili aminokiseline. Pretvaranje bjelančevina, dakle aminokiselina u voćni šećer prilično je teško. Zato se naš organizam služi tim rastrošnim putem samo u slučaju nužde!

Ovdje bismo trebali govoriti o bjelančevinama!

Mene uvijek iznova pitaju odakle dobivam bjelančevine pri oskudnoj prehrani prijesnim voćem i povrćem. Moje protu-pitanje uvijek glasi: "Odakle bjelančevine volu, čiji sočni odrezak tako  rado jedeš?" Bespomoćno čuđenje? Da, stoka izgrađuje samo iz trave svoju vlastitu zalihu bjelančevina najbolje kakvoće! A ukoliko ti nije dovoljan vol kao primjer, što misliš o slonu s njegovom golemom mišićnom i koštanom masom, koji uz prehranu zelenim granjem doživi do 200 godina? Iz čega se u žirafe izgrađuju njezini dugi vratni mišići?

Nikako ne bi bilo u redu kad čovjek, kruna Božjeg stvaranja, ne bi isto tako mogao iz jednostavnih živih biljaka izgraditi svoju vlastitu bjelančevinu! On bi to morao moći još bolje; jer on, za razliku od životinje, ima razum, može izabrati svoju hranu! Njegov duh seže međutim samo do kuhinjskog lonca koji ga sve više degenerira!

Današnji čovjek koji se prehranjuje raznoliko i "izbalansirano", pati od štetnog viška bjelančevina, kao što to prof. Dr Lothar Wendt sa sveučilišta u Frankfurtu propovijeda već preko 45 godina. Visoka "znanost" ovisi još uvijek o pogrešnom, odavno zastarjelom nauku da čovjek ne može u sebi nakupljati bjelančevinu. Prof. Wendt je dokazao da se ljudima to bjelančevinsko smeće, kako ga on naziva, taloži u velikim količinama na pogrešnim mjestima, naime malim krvnim žilama, kapilarama i jetri i sve začepljuje!

On kaže da samo stroga vegetarijanska prehrana i puštanje     krvi     može     čovjeka     osloboditi     bjelančevinskog smeća koje ga čini bolesnim. Bolesti što nastaju zbog viška bjelančevina naziva se bolestima sakupljača bjelančevina46 .

Svako živo biće samo izgrađuje iz aminokiselina svoju, za sebe tipičnu bjelančevinu, tada je mora najprije raščlaniti u aminokiseline i izgraditi svoju vlastitu bjelančevinu. Zato je bajka da bjelančevina daje snagu! Bjelančevina izgrađuje naše stanice i može se samo zaobilaznim putem iskoristiti kao snaga (voćni šećer), ako više nisu na raspolaganju lakše probavljive masti i ugljikohidrati.

To vidimo jasno pri postu. Suvišne masnoće i ugljikohidrati s otrovnim talozima u njima ponajprije "izgaraju". Tek na kraju dolaze na red naše stanice, naši mišići. Tek posve naposljetku srce i mozak. Ti bi trebao danas nastojati konačno razgraditi i izbaciti svoje bjelančevinske viškove koji te čine bolesnim. Odreci se dakle ubuduće velikih komada pečenja i mnogih mliječnih proizvoda. Konzumiranje ži­ votinjskog tijela ne može ti trajno donijeti pravo zdravlje! Tjelesno sve manje radiš, a jedeš još više nego prije!

Svaka živežna namirnica sadrži bjelančevinu u obliku aminokiselina! Teško da je moguće imati pomanjkanje bjelančevina, već od manjka kalorija. Ona prije umiru od mrtvog mlijeka u prahu što ga dobivaju u velikim količinama iz agrarnih viškova bogatih zemalja Europskog zajedničkog tržišta! I ti narodi jedu osim toga mrtvu, posve beskorisnu hranu!

Bilo bi bolje naučiti te ljude kako se gradi zdenac, uređuje voćnjak i povrtnjak, a ne prodavati im viškove od kojih obolijevaju! To pokušava Karl-Heinz Bohm u Etiopiji. On je na žalost dopremio i kave! Izravna bi prehrana biljnom hranom mogla prehranjivati 7-10 puta više ljudi! Glad u svijetu nastaje dakle samo zbog bolesne proždrljivosti  današnjeg  razmaženog čovjeka. Zbog toga nepotrebno umiru milijuni djece.

Stanley Burroughs piše u svojoj knjizi "Heilungfur ein neues Zeitalter™" o stvaranju  bjelančevine iz dušika što ga mi 80% udišemo:

"Zrak sadrži četiri puta toliko dušika koliko kisika, vodika i ugljika zajedno. Mi možemo primiti te tvari u tijelo i iskoristiti; isto tako možemo i dušik pretvoriti u svom tijelu u bjelančevinu. To se događa pomoću prirodnih bakterija. Iz optimalne prehrane  i  čistog zraka možemo, baš kao i životinje, stvarati svoje aminokiseline. Nikad nam ne bi palo na um hraniti životinje aminokiselinama. Tako se možemo odreći otrovnog životinjskog mesa i ne  trebamo  se  više brinuti zbog naše opskrbe  bjelančevinama  budemo  li se odsada prehranjivali voćem, orasima, povrćem, sjemenkama  i  izdancima."

T.  C.  Fry  opisuje  u  svojoj  knjizi  "Dynamische Gesundheit"9 7   kakoj e on sam "skočio u hladnu vodu" i svoju težinu smanjio sa  120 na 65 kg, te izgledao jadno. Svi, pa i njegova supruga, željeli su tog "polu mrtvaca" odvratiti od tog ludog prijelaza na prirodnu prijesnu harnu. On je međutim ustrajao, nestale su sve zdravstvene tegobe, izgradio je bodi bildingom i športom novo tjelesno tkivo, podigao tjelesnu težinu na 80 kg i donio veliku dinamiku u promicanju NH-nauka u SAD-u. On nije samo sastavio 106 lekcija Health Science, već je osim svojih knjiga izdavao i časopise, kao što su "Healthful living" i "Health reporter".

Tko misli da može nekažnjeno ostati odan starom načinu života naći će se prije ili kasnije u čudu. Morat će ispaštati sve svoje pogreške. Tada će se bakterije koje su dotad živjele u najboljem skladu okrenuti protiv njega i pripomoći uništavanju njegovih stanica, kako bi od njegovog tijela načinile opet humus. To je nepromjenjiv zakon prirode! Sve što više nije sposobno za život pretvara se natrag u novi život. To je "Point of no return", točka s koje više nema povratka! Tako nastaju autoimune bolesti!

Sustavi za filtriranje organizma začepljeni su smećem i otrovima što se uvijek iznova unose u tijelo! U svoje sam tri umrle sestre vidio pri očajničkoj završnoj borbi njihovih tijela kako su se pokušavala osloboditi guste, ljepljive sluzi. Medicinska sestra nije mogla ni prstima odstraniti to "ljepilo". Jednostavno nije išlo! Ništa više nije teklo! Tako vidimo da sluzavost i slijepljenost dolaze iz kuhane, mrtve hrane: kruha, žitarica i krumpira, koji su jedan od glavnih uzroka smrti naših tijela! Nitko se ne želi rastati od kuhinjskog lonca.

Pogledaj sam to jadno, smežurano, mrtvo povrće na tanjuru, koje je pomoću soli, masnoće i začina učinjeno "ukusnim", i usporedi sa živom, svježom prijesnom hranom na drugom tanjuru! Klice i bakterije navale odmah na te raskuhane komade povrća. Zato se ono nikako ne bi smjelo čuvati do sljedećeg obroka.

Tako te posvuda prisutne bakterije odmah i u tijelu napadaju taj otpad. To su u voća i povrća bakterije vrenja, u mesa i ribe smrdljive bakterije truljenja! Mikrobi i bakterije nisu naši neprijatelji. Oni nam pomažu da se oslobodimo otrova što samo ih posve sami nakupili! Okrivljuj sebe, a ne navodne neprijatelje! Mrtva hrana može stvarati samo neaktivne, mrtve stanice! Kad čovjek ne bi uopće dobivao živu hranu, bezuvjetno bi umro. Po prirodi žilav čovjek izdrži "pogrešni život"  nevjerojatno dugo!

Ipak postiže on prosječno samo 3,5 puta toliko koliko je imao u doba zrelosti (21 godina), dakle oko 74 godine. A životinja koja živi u divljoj prirodi postiže 6 do 7 puta toliko godina koliko je imala kad je sazrela. Divlji konj na primjer živi od obične trave dvostruko dulje od svog "civiliziranog" brata koji je hranjen zobi i zatvoren u staji!

Kad bi čovjek naraštajima živio primjereno svojoj vrsti, po prirodnom zakonu, tada bi mogao doživjeti 120 do 140 godina. Čovjek bi zapravo morao, u usporedbi  sa životinjama, doživjeti još veću  starost, jer on ima osim opet probuđenog instinkta inteligenciju ispravnog izbora hrane, dok divlja životinja ima samo svoj instinkt. Mišljenje je međutim čovjeka zaglupjelo! Čovjek bi mogao isto tako bolje ostvariti i iskorištavati ostale važne komponente, kao što su svježi zrak, čista voda, mir i dovoljno sna! Što čini kuhana hrana vidimo po rezultatima Pottingerovih pokusa s mačkama. On je svoje mačke hranio samo kuhanom hranom. Već poslije trećeg naraštaja nije više bilo moguće rasplođivanje mačaka koje su se razboljele od te hrane! Trajalo je 4 naraštaja da bi se prijesnom hranom vratilo mačkama zdravlje! Postoji mnogo takvih pokusa, kao na primjer onaj što ga je Kollath izvršio sa svojim štakorima!

Pri pokusima s mačkama što su ih proveli Dr. Pottinger i D. G. Simonsen nisu međutim  bile utvrđene samo teške degenerativne bolesti. Mačke su dobile sve bolesti što ih ljudi dobivaju od kuhane harne, kao što su znakovi pomanjkanja minerala, nepotpuni razvoj lubanje i drugih kosti, krive noge, rahitis, iskrivljenje kralježnice, uzetost nogu, guša, slabost jetre, bubrežne bolesti, proširenje crijeva. Došlo je do degeneracije motoričkih živaca u mozgu i kralješničkoj moždini. Mačke koje su ostale pri prehrani prijesnim mesom bile su vitalne i nisu pokazivale nikakve promjene.

Joe Alexander piše u svojoj maloj knjižici "Raw Food Propaganda" o iskustvu s bijelim miševima što ga je stekao njegov prijatelj MacDonald: John je uzgajao tisuće tih životinja i prodavao ih u čitavoj Americi. Hrana od prijesnih žitarica postala mu je prilično skupom, tako da mu je njegov susjed koji je imao svoj restoran, ponudio ostatke hrane pripremane za goste restorana. U roku tjedan dana bili su miševi tako degenerirani da su jedni druge napola ili posve požderali. Oni su dakle tražili prijesnu hranu! Svakodnevno su ležali u kavezima mrtvi i oslabljeni miševi. John je obustavio hranjenje ostatcima .hrane iz restorana i opet davao miševima žitarice. Oni su za nekoliko dana ozdravili, nije više bilo kanibalizma ni mrtvih životinja.

Život u prijesnoj hrani ne može se ni vidjeti ni osjetiti! Tako dakle ne može nijedan laboratorij proizvesti život. Mrtve i žive tvari su pri analizama u laboratoriju jednake u svojim vrijednostima! Zato su laboratorijska istraživanja na mrtvom materijalu posve bezvrijedna! Primjer: konzumiranje mrtvih životinjskih proizvoda stvara veoma mnogo mokraćne kiseline u tijelu. Ako tada krv u laboratoriju pokazuje "normalnu" razinu mokraćne kiseline, mogu unatoč tome biti tvoji mišići pretrpani tim otrovom. Oni upiju mokraćnu kiselinu poput spužve!

Ta primjećuješ posvuda "škripave" taloge mokraćne kiseline u obliku oštrih kristala. Mokraćna kiselina ubrzava  pojavu krutosti  tkiva i  starenje. Životinja mesožder nema problema s tim, jer posjeduje enzim urikazu koji može mokraćnu kiselinu pretvoriti u lako izlučivu mokraćnu  tvar. Još jedan dokaz više kako za čovjeka nije predviđeno da jede svoju životinjsku braću!

Je li  Newton  mogao osjetiti gravitaciju, silu težu koju je otkrio? Tko vidi elektricitet, magnetizam? A svi su oni ipak tu, postoje! Tako je i u prijesnoj biljci život! Kuhani krumpir ne možeš upotrijebiti za daljnji uzgoj! Mrtvo je mrtvo! Nijedan laboratorij ne može proizvesti živost!

Tu se mi koji se prehranjujemo prijesnom hranom znatno razlikujemo od branitelja vegetarijanskih kuharica i laboratorijskih "znanstvenika"! Bilo bi bolje da se svi oni pozabave time zašto se naše žile "ovapnjuju" i kako se može spriječiti okoštavanje! Spomena su vrijedna i istraživanja Dr. Kouchakoffa o ponašanju bijelih krvnih tjelešaca-Kad kuhana hrana dođe u probavni kanal, tada se odmah povisi broj bijelih krvnih tjelešaca.

Kuhana hrana znači opasnost za organizam! Tijelo mora pojačati svoju policiju, a to su bijela krvna tjelešca! To se međutim događa samo ako u njega ude termički obrađena hrana, nikada pri prijesnoj hrani! Njegovih mu je 300 pokusa pokazalo da je to bolesno stanje. To se nikada ne događa ako se prvo pojede prijesna hrana! Ali kasnije se unatoč tome mora skupo plaćati za kuhanu hranu!

Ovdje možemo navesti djelovanje pasteriziranih mliječnih proizvoda. Neki je farmer počeo hraniti svoju telad pasteriziranim mlijekom. Ona je u roku 6 mjeseci uginula! (Dr. Walker u svojoj knjizi: "Taglich frische Salate erhalten ihre Gesundheit") Ljudi konzumiraju međutim u velikim količinama te mliječne proizvode koji su još k tome sterilizirani i homogenizirani. Mlijeko se toliko ugrije da se ubiju sve nezdrave klice. Ali time se istodobno unište i svi enzimi u mlijeku, tako da se već ionako teško probavljiv mliječni kazein ne može više asimilirati.

Ništa te neće brže od mliječnih proizvoda dovesti do ubrzanog starenja. Već smo saznali da tijelo ne može iskoristiti kalcij (kao grubu tvar) vezan na kazein. Osobito se mrtvi, anorganski kalcij taloži u žilama i zglobovima.

Jedan je moj prijatelj veterinar bio uvijek ponosan na to daje dnevno popio 1-2 litre mlijeka. Već sam ga desetljećima pokušavao  odvratiti  od tog ludila.  Bez uspjeha!  Danas se operiranih kukova jedva vuče uz pomoć štapa, ako uopće može ustati. A sve to unatoč mlijeku bogatom  kalcijem!  K tome treba reći da on potječe iz obitelji čiji članovi dozive duboku starost! Dr.  Ann  Wigmore  ustanovila je  da kuhanje  uništava 83 % hranjive vrijednosti živežnih namirnica. Osobito se za život važni  enzimi, koji  su nužni za probavni proces,  uništavaju  već  i  pri  nižim  temperaturama. Vrućina  potpuno  mijenja   bjelančevinu.   To   možeš vidjeti  kad  staviš jaje  u  tavu.  Bjelanjak  se  odmah zgusne.  Takav je  međutim  veoma teško  probavljiv. Tako onaj tko se hrani  "po dobrom starom običaju" jede   praktično   samo   posve   promijenjene    bje­ lančevine! A tko jede meso prijesno?

Vitamini i enzimi se vrućinom najvećim dijelom unište, a organski minerali pretvore natrag u mrtve, anorganske. Naše ih tijelo ne može kao takve iskoristiti, tako da se taloži dalje smeće. Već sam spomenuo da samo biljka može iz zemljastih tvari sintetizirati organske minerale!

Živi poredak što ga ovdje tumačim vrijedi po prirodnom zakonu za sva bića na zemlji! Zašlo ne daš prirodi 30-dnevnu priliku? Ona će ti dokazati da priroda uvijek ima pravo. Gluposti čine samo ljudi, nikada priroda! Poslušaj moje savijete i dokaži na sabi da imam pravo. Započni s pomlađivanjem iznutra. Ja dobivam s čitavog područja savezne Republike spontane pozive i pisma u kojima se opisuje odličan učinak prijesne hrane, osobito voća. Ne možeš ništa izgubiti, samo dobiti!