Vlakna: "č a r o b n a spužva"

Dr. sc. Bernard Jensen, dr. med., kiropraktičar, jedan od  najuglednijih  svjetskih  stručnjaka  s  područ­

ja  nutricionizma  i  autor mnogih popularnih knjiga o zdravlju, ustvrdio je da:

«Svaki program čišćenja trebao bi početi od debe­ log crijeva... U 50 godina koje sam proveo pomažući ljudima da pobijede bolesti i invalidnost, postalo je savršeno jasno da loš odnos prema crijevima leži u korijenu zdravstvenih problema većine ljudi. Nakon liječenja više od 300.000 pacijenata, mogu reći da prije nego što se poduzme bilo kakvo djelotvorno liječenje uvijek je potrebno najprije se pobrinuti za crijeva.»23

Glavni razlog unosa vlakana izbacivanje je otpad­nih tvari iz organizma. Bez vlakana, potpuno izbacivanje otpadnih tvari gotovo je ili potpuno nemogu će. Ljudsko tijelo je čudesno građeno: skoro svi toksini iz svih dijelova tijela, uključujući milijune mrtvih sta­ nica,  svakodnevno  završavaju  u  čovječjem  kanalizacijskom sustavu - debelom crijevu. Debelo crijevo se puni otpadnim tvarima koje su tako pune otrova da na njih gledamo s gađenjem, ne usuđujući  se  dodirnuti ih. Kako bi izbacilo te tvari, tijelu su potrebna vlakna. 

Postoje dvije glavne vrste vlakana: topiva i netopiva. Topiva se vlakna nalaze u voću, grahu, grašku, zobenim mekinjama, a posebno u sjemenkama biljke chin (vrsta kadulje). Ima konzistenciju sličnu gelu koja pomaže pražnjenje crijeva povećanjem volumena sto­ lice u debelom crijevu. Topiva vlakna vežu kolesterol u tankom crijevu i izbacuju ga iz tijela. Određena topi­ va vlakna kao što su pektini (u jabukama) i guar-guma (u sjemenkama chie, zobenom brašnu,  mahunarkama i mangu) usporavaju oslobađanje šećera sadržanog u hrani koju jedemo, smanjujući tako rizik od dijabete­ sa.

zati nekoliko puta više toksina od vlastite veličine. Ja ih zovem «čarobna spužva».

Ne unosimo li vlakna hranom, većina toksičnog ot­ pada akumulira se u našem tijelu. Naše tijelo građeno je na tako čudesan način da se svi toksini usmjerava­ ju prema debelom crijevu. To je kanalizacijski sustav ljudskog tijela. Moramo razumjeti da redovno iz tijela moramo izbacivati mnoge kilograme toksina.

Odakle potječu toksini? Oni ne potječu samo od udisanja prašine i azbesta, neprobavljene hrane, une- senih teških metala i pesticida. Velike količine toksina potječu od mrtvih stanica  samih naših  tijela.  Znamo da su stanice sićušne i ponekad zaključujemo da sta­ nice ne mogu bitno povećati količinu otpadnih  tvari u našem tijelu. Međutim, imajmo na umu da se svake godine zamijeni čak 98 % od ukupnog broja atoma u

24

Netopiva vlakna nalaze se prvenstveno u zelenju,

našem tijelu.

To znači da 32 do 45  kilograma mrtvih

kori voća i povrća, orašastim plodovima, sjemenkama, grahu i ljuskama žitarica. Sustav izlučivanja otpadnih tvari vrlo je kompleksan. Priroda je usavršila svaki nje­ gov i najsitniji korak. Pokušat ću objasniti taj složeni proces jednim vrlo jednostavnim primjerom. Netopi­ va vlakna pod mikroskopom izgledaju poput spužve, i zaista nam služe kao čudesna spužva, jer svaki djelić vlakna  može  apsorbirati  nekoliko  puta  više  toksina od svog volumena. Jeste li se ikada zapitali zašto voli­ mo imati spužvu u kuhinji? Nikad ne koristimo nešto glatko, poput papira ili plastike, kako bismo brisanjem očistili  prljave  površine.  Spužve  su  vlaknaste.  One olakšavaju posao čišćenja tako što apsorbiraju prljav- štinu. To rade i netopiva vlakna. Ona uhvate toksine i izbace ih iz tijela u zahodsku školjku. Netopiva vlakna mnogo su bolja od bilo koje spužve zato što mogu ve-

stanica godišnje, ili više, treba proći kroz naš sustav. Ako ih ne izbacimo, mrtve stanice našeg vlastitog tije­ la mogu biti jedna od najtoksičnijih vrsta otpada zato što odmah počinju truliti. Važno je razumjeti da kad ne uzimamo dovoljno vlakana, nakupljamo mnogo više otpada nego što naše tijelo može podnijeti.

Baš kao što ne možete očistiti kuhinju bez spužve, ljudsko tijelo ne može izbacivati otpadne tvari bez vla­ kana. Zamislite da morate očistiti velik, prljav prostor kao što je garaža isključivo pomoću plastične folije. Ja bih odustala. Ljudsko tijelo neće odustati, ali ako nema vlakana, prvo što se događa je da naša koža pokuša­ va preuzeti «posao» eliminacije, a kao rezultat toga postaje gruba i bubuljičava. Kad su naša crijeva zače: pljena, tijelo pokušava lučiti više sluzi kroz oči, nos i grlo, znojimo se puno više - tijelo koristi sve moguće

kanale za izbacivanje toksičnih tvari, ali to je kao da izbacujete smeće kroz prozor na kojem je mreža protiv komaraca umjesto kroz vrata. Konzumiranjem dovolj­ nih količina netopivih vlakana otključavamo vrata za izbacivanje toksina iz tijela na lak i normalan način.

Sad se vjerojatno pitate koliko bismo vlakana tre­ bali  unositi  da  bismo  postigli  optimalan  učinak  na zdravlje.  Prema istraživanjima,  prosječna  divlja  čim­ panza pojede 300 grama vlakana na dan!25  Kad sam to pročitala, izračunala sam koliko sam vlakana ja unosila svakog dana. Dobila sam količinu od svega tri grama, zato što sam voljela cijediti sokove. Često sam cijedila svoje voće i povrće umjesto da «gubim» svoje vrijeme i  trud  na  žvakanje.  Prije  tridesetak  godina,  iz prvih knjiga o sokovima koje sam pročitala, naučila sam da vlakna nisu probavljiva,  ne sadrže hranjive  tvari,  pa služe samo kao opterećenje za ljudski probavni trakt. Otada je cijeđenje sokova postalo jedna od mojih re­ dovnih navika. Ponosno sam pila sokove danima, pa čak i tjednima, pokušavajući se «očistiti» od  toksina, smatrajući da se pridržavam vrlo zdrave prehrane! Za­ panjila me usporedba tih 300 grama s moja tri. Osim toga, shvatila sam koliko je škodilo mom zdravlju kad nisam unosila nimalo vlakana zato što sam cijelo vrije­ me samo pila sokove. Odlučila sam da si više ne mogu dopustiti  da vlakna bacam u kompost. Zeleni kašasti sokovi  definitivno su superiorni sokovima.  Ipak, još uvijek smatram da sokovi mogu doprinijeti zdravlju u specifičnim situacijama.

Albert Mosseri, slavni francuski doktor prirodne higijene, radikalno je izmijenio klasičnu «šeltonovsku» metodu posta na vodi. Nakon nadgledanja 4.000 du­ gotrajnih postova na vodi provedenih u njegovoj klini-

ci, došao je do izvanrednog zaključka da je dugotrajan post «riskantno gubljenje vremena». On sada nadgle­ da daleko kraće postove na vodi  nakon kojih slijedi ono što on zove «polupostovi», u kojima uz vodu u prehranu uvodi ograničene količine hrane bogate vla­ knima. Tijekom te važne faze liječenja njegovi pacijenti dobivaju samo pola kilograma voća i pola kilograma povrća  dnevno  dok  se  njihova  eliminacija  otpadnih tvari ne završi.26  Dr. Mosseri tvrdi da je prijelaz na me­ todu «polupostova» ubrzao eliminaciju do tog stupnja da  100% njegovih pacijenata pokazuje jake znakove dubinskog  procesa  čišćenja  u  obliku tamnih  naslaga na jeziku, često crnih poput ugljena ili tamnosmeđih.

Od početka prošlog stoljeća širom svijeta provede­ na su doista brojna istraživanja prehrambenih vlaka­ na. Danas imamo hrpe nepobitnih dokaza za brojna ljekovita svojstva vlakana. Evo nekih od tih svojstava:

• Vlakna mogu ojačati bolesno srce.27

• Vlakna snizuju kolesterol, što smanjuje opasnost od bolesti srca.

• Vlakna sprječavaju nastanak raznih oblika raka, smanjuju rizik od raka i vežu kancerogene tvari.

• Vlakna mogu smanjiti opasnost od dijabetesa i ublažiti već dijagnosticirani dijabetes.

• Vlakna ublažavaju oscilacije šećera u krvi uspo­ ravanjem apsorpcije šećera.28

•  Vlakna mogu ojačati imunosni sustav.

• Vlakna održavaju naše debelo crijevo zdravim, oslobađaju od opstipacije i potiču redovitost sto­ lice.

• Vlakna sprečavaju nastanak žučnih kamenaca.29

•  Vlakna potiču rast korisnih probavnih bakterija.

• Vlakna  nam  pomažu  da  skinemo  kilograme  i obuzdavaju  prejedanje.

•  Vlakna vežu suvišan estrogen.

•  Vlakna sprječavaJLi nastanak čireva.

Preporučen dnevni unos vlakana u SAD-u je 30 grama dnevno. Prosječan Amerikanac pojede između 10 i 15 grama vlakana dnevno.30 To je daleko od dovolj­ ne količine. Imajući u vidu da bi tih jadnih 10 grama vlakana trebalo apsorbirati i izbaciti par kilograma ot­ padnih tvari, 10 grama je praktično ništa. Smatram da je nedovoljan unos vlakana glavni razlog starenja kod ljudi. Pogledajte bilo koju životinju koja živi u divljini. Teško je pogoditi starost jelena, zebre, orla ili žirafe. Bili stari dvije ili petnaest godina, izgledaju jednako. Divlje životinje postaju sporije tek tijekom posljednjih nekoliko tjedana života. S druge strane, često je lako pogoditi dob ljudi, do u pet godina. Istovremeno, vi­ djela sam mnoge ljude koji su počeli izgledati mlađe nakon što SLI popravili svoju eliminaciju otpadnih tva­ ri.

Vjerujem da bismo trebali unositi 50 do 70 grama vlakana na dan, ili više od toga. Međutim,  unos  vla­ kana moramo povećavati postupno. Prijeći s 10 na 70 grama preko noći moglo bi biti opasno.

Tijela mnogih ljudi zbog  konzumiranja  prerađe­ ne hrane kroz desetljeća su degenerirala. Osim toga, usvojili smo mnoge neprirodne navike kao što je ne­ dostatak vježbanja i provođenje većine vremena u zatvorenom  prostoru.  Zbog  toga  moramo  postupno

ponovno uvoditi zdrave navike kako bismo tijelu dali vremena da se prilagodi. Zeleni kašasti sokovi savr­ šeni su za taj postupan prijelaz. Drugi izvori vlakana, posebno vlakna u obliku pilula, mogu dovesti do pre­ više drastičnog povećanja količine vlakana u prehra­ ni i rezultirati osjećajem napLihnutosti i povećanjem plinova LI crijevima. Takve negativne nuspojave mogu navesti ljude da odustanu prije nego što uopće dobiju priliku osjetiti zdravstvene koristi od vlakana.

Vlakna su važan sastojak u prehrani  čimpanza. Kao što sam spomenula, one hranom unose 300 grama vlakana dnevno. Osim što jedu mnogo vlaknima bo­ gatog voća i lišća, svoju prehranu dopunjuju srčikom i korom, koje se sastoje od približno 44% vlakana.

Sjemenke lana savršen su dodatak ljudskoj prehra­ ni. Sjemenke lana izuzetno su bogate i topivim i ne- topivim vlaknima. Sadrže 26% vlakana (14% topivih, 12% netopivih). Samo 1/8 šalice sjemenki lana sadrži 6 grama vlakana.

Preporučila bih vam da u svoju prehranu redovito dodajete sjemenke lana. Sjemenke lana imaju čvrstu vanjsku ljusku i  trebaju biti  svježe  samljevene  kako bi bile najkorisnije za zdravlje. Možete samljeti cijele sjemenke mlincem za kavu ili u Vitamixovoj posudici za suhu hranu. Savjetovala bih vam da jednu do dvije žlice mljevenih sjemenki lana dodate svojim salatama, juhama ili kašastim sokovima. Sjemenke lana također su dobar izvor omega-3 masnih kiselina, i daleko naj­ bolji prirodan izvor biljnog lignina, važnog fitonutri- jenta koji štiti od raka.

Moja obitelj je otprije intuitivno dodavala sjemenke lana našim obrocima bilo u obliku krekera ili u obliku brašna.  Igor je usavršio  metodu  dehidriranja  lanenih

krekera do tog stupnja da ih zna osušiti tako da ima­ ju okus kao raženi kruh, ili kao dvopek od uskislog tijesta, ili kao svima najdraži ruski kruh s kimom. Na­ učite li praviti krekere poput Igora nikada nećete biti usamljeni, a u svojoj prehrani imat ćete obilje vlakana, prirodne  spužve.