Kakvo se osjećanje javlja u vama kad ne morate da pravdate svoje ponašanje, da tražite dozvolu ili se izvinjavate?

Kako se ponašate? Mislite li da možete da dostignete takav nivo u budućnosti?

Zamislite da je u vama iščezla potreba da okrivljavate druge. Kako se osjećate? Kako se ponašate kada se ne trudite da skrenete pažnju drugih na sebe? Šta mislite da treba učiniti da biste dostigli ovaj nivo?

Najgore robovanje na svijetu, ono koje najviše crpi energiju iz nas je zabrinutost: „Što će drugi misliti o meni?" To primorava ljude da se prikazuju kao inteligentni, zanosni, darežljivi, itd. Poznajete li nekog ko je takav? Što osjećate u poređenju sa tom osobom? Možete li da shvatite, kada bi se neki predsednik ili papa tako ponašali, da bi bili zaista robovi?

Komentar:

Parafrazirajući Santajanu, može se reci da je čovjek životinja koja je sklona krdu daleko više psihički nego fizički. On može svojevoljno šetati sam, ali mrzi da ostane sam u svojim stavovima". Prva stvar koju treba  odgajati u nekoj osobi je sposobnost da ostane sama i hrabrost da ispovijedi sopstvenim očima, duhu i srcu sva opažanja, misli i osećanja. Slažete li se?