Vježba 9 Molitva tijelom

Evo jedne inačice devocionalne molitve vježbe tjelesnog osjeta.

Najprije se smirite posvješćujući osjete na pojedinim dijelovima tijela... Izoštrite svoje posvješćivanje tako da zamijetite i one vrlo neznatne osjete, a ne samo velike i očite...

Sada polako pokrećite svoje ruke i prste tako da ruke počivaju u krilu, dlanovi neka budu okrenuti prema gore, prsti skupljeni...Taj pokret mora biti vrlo, vrlo polagan... kao da se otvaraju latice cvijeta... I dok obavljate taj pokret budite svjesni svega onoga što se tu događa...

Dok vaše ruke na vašim bedrima miruju, dlanovima okrenutim prema gore, budite svjesni osjeta u dlanovima... Tada postanite svjesni i samog pokreta: to je gesta molitve koja je upravljena Bogu, a uobičajena je u mnogim kulturama i religijama. Kakvo značenje ima ta gesta za vas? Što vi njome govorite Bogu? Recite to bez riječi, samo time što se poistovjećujete s tim položajem.

Ova vrsta komunikacije bez riječi, samo gestom, koju ste upravo obavljali, može se izvoditi i u skupini i ne zahtijeva nikakvu veću promjenu vašeg položaja. Ona vam može pružiti okus one molitve koju možete obavljati svojim tijelom.

Evo nekih vježbi koje možete obavljati privatno, u sobi, gdje se možete slobodno izraziti svojim tijelom a da ne pobuđujete čuđenje drugih.

Stojte uspravno, a ruke neka slobodno vise niz tijelo. Postanite svjesni da ste u Božjoj prisutnosti...

Pronađite način kako ćete Bogu izraziti, ali samo gestom, sljedeće osjećaje: Bože moj, tebi se prikazujem... Načinite tu kretnju vrlo polako (sjetite se latica cvijeta koji se otvara) i budite posve svjesni pokreta, a pokret i geste neka izraze vaš osjećaj...

Evo načina kako možete izraziti stav prikazanja sama sebe: vrlo polako podignite ruke sve dok ne budu ispružene ispred vas, usporedne s podom... Sad polako okrenite dlanove da gledaju prema gore, a prsti neka budu skupljeni i ispruženi... Sad vrlo polako dižite glavu sve dok ne budete gledali u nebo... Ako su vam oči zatvorene, sada ih otvorite isto tako polako... Gledajte Boga...

Ostanite u tom položaju jednu minutu... Sad nježno spustite ruke u početni položaj, a glavu tako da biste mogli gledati obzorje... Kratko se zaustavite da u vas uđe molitva prikazanja koju ste upravo obavili... Počnite iznova isti obred...

Ponavljajte taj obred tri ili četiti puta... ili tako dugo dok u njemu osjećate pobožnost.

Evo drugog načina prikazanja sama sebe: podignite svoje ruke kako sam malo prije predložio, okrenite dlanove prema gore, a prsti neka budu sastavljeni i ispruženi... Sad svojim dlanovima oblikujte čašu ili kalež... Polako prinesite tu čašu grudima... Nakon toga lagano dignite glavu prema nebu, kao što sam malo prije savjetovao... Zadržite se u tom položaju minutu.

Još  jedan primjer: kako izraziti čežnju za Bogom ili izraziti dobrodošlicu njemu ili čitavome stvorenju. Podignite ruke i dlanove tako da budu ispruženi ispred vas, usporedni s podom... Sada ih širom otvorite kao za zagrljaj... Gledajte s ljubavlju u obzorje...

Ostanite u tom položaju jednu minutu. Potom se vratite u prvotni položaj i ostanite trenutak u molitvi koju ste upravo molili. A onda ponavljajte tu gestu tako dugo dok ima za vas značenje.

Geste koje sam spomenuo u vježbi samo su neki primjeri. Pronađite svoje pokrete kojima ćete izraziti ljubav... hvalu... klanjanje...

Ili pak izrazite nešto što želite reći Bogu. Učinite to što je moguće laganije i skladnije, kao da činite polagane pokrete ritualna plesa...  Ako se, primjerice, osjećate nemoćnim i nesposobnim da molite, ako ste bez ikakvih pričuvnih snaga u sebi, izrazite to tako da sa sebe svučete odijelo, bacite se licem na zemlju, ispružite ruke u obliku križa... u šutnji očekujte da Bog izlije svoju milost na vas...

Kada molite tijelom, vi molitvi dajete snagu i tijelo. To je napose potrebno onda kad se osjećate nesposobnim moliti, kad vam je pamet rastresena, kad je srce tvrdo kao kamen, kad vam se čini da je duh mrtav. Tada pokušajte stajati u Božjoj prisutnosti na vrlo pobožan način, pobožno sklopljenim rukama ispred sebe, oči neka molećivo gledaju prema Njemu... Jedna ili druga pobožnost koju tijelom izražavate može prodrijeti i do duha te ćete nakon kratka vremena moći mnogo lakše moliti.

Kadšto ljudi upadaju u poteškoće u molitvi jer ne posvećuju dovoljno pozornosti tijelu u molitvi; zaboravili su uzeti svoja tijela kada su ušli u sveti hram Božji. Kažete da stojite ili sjedite u prisutnosti uskrsnulog Gospodina, a bezbrižno sjedite u svojem stolcu ili stojite vrlo nemarno... Očito, nije vas zahvatila Gospodinova prisutnost. Da je sva vaša pozornost usmjerena na Njega, nešto od toga opazio bih i u držanju vašeg tijela.

Završit ću ovo poglavlje jednom vježbom koja se može izvoditi i u skupini, a povezana je s vježbom s dlanovima vaše ruke:

Zatvorite oči. Smirite se pomoću jedne od vježbi posvješćivanja...

Sad polako podignite lice gore prema Bogu... Oči neka ostanu zatvorene... Što govorite Bogu licem koje je okrenuto prema gore? Ostanite u tom osjećaju ili u toj komunikaciji nekoliko trenutaka... Tada budite svjesni položaja svojega lica koliko god vam je to moguće... svjesni osjeta na licu...

Nakon nekoliko trenutaka ponovno se upitajte što to svojim licem, okrenutim prema gore, želite kazati Bogu i ostanite u tom neko vrijeme...