Vježba 8 Smirenost

Ovo je vježba o smirenosti. Govori Gospodin: Budi miran i spoznaj da sam ja Bog. Suvremeni je čovjek nevjerojatno živčano napet, a to mu gotovo onemogućuje da bude smiren. Želi li naučiti moliti, mora najprije naučiti da bude miran, da se smiri. Zapravo, taj mir i smirenost često postaju molitva kad se Bog objavljuje u obliku smirenosti.

Ponovite vježbu posvješćivanja tjelesnih osjeta. Samo sada želim da prijeđete po cijelome svojem tijelu, počevši od vrha glave a završivši s vršcima nožnih palaca i ne izostavivši nijedan dio...

Budite svjesni svakog osjeta na svakom dijelu tijela... Može se dogoditi da na pojedinom dijelu ne zamijetite nikakav osjet... Zadržite se tu nekoliko sekundi – i ako se ne pojavi nikakav osjet, nastavite dalje...

Kako budete postajali vještiji u ovoj vježbi, nadam se, izoštrit ćete i svoje posvješćivanje toliko da neće postojati nijedan dio tijela a da na njemu ne zamijetite mnoge osjete... Za sada budite zadovoljni time da se na prazninama kratko zadržite i prijeđite na one dijelove na kojima zamjećujete više osjeta.... Idite polako od glave do nogu... a onda opet od glave do nogu... i činite to otprilike petnaest minuta.

Kako se vaše posvješćivanje bude izoštravalo, zapažat ćete osjete koje prije niste uočavali... zapazit ćete i vrlo profinjene osjete, previše profinjene a da bi ih mogao zamijetiti netko drugi osim čovjeka duboke sabranosti i duboka mira.

Sada budite svjesni svojega tijela u cijelosti. Osjetite čitavo tijelo kao masu raznih vrsta osjeta... Ostanite u tome neko vrijeme, a potom se vratite posvješćivanju pojedinih dijelova, idući od glave do nogu... a onda opet ostanite u svijesti svojega tijela kao cjeline...

Zapazite duboku tišinu koja se spustila na vas. Zamijetite potpunu smirenost svojega tijela... Ipak, nemojte se zadržavati u smirenosti toliko da izgubite svijest svojega tijela...

Ako postanete rastreseni, počnite opet sa zamjećivanjem od glave do nogu i postanite svjesni osjeta u svakom dijelu svojega tijela... Tada, ponovno zapazite smirenost svojega tijela... Ako ovu vježbu obavljate u skupini, zapazite tišinu u cijeloj dvorani...

Vrlo je važno da u ovoj vježbi ne pokrećete nijedan dio tijela. To će vam ispočetka biti teško, no svaki put kad osjetite potrebu da se pomaknete ili počešete ili pak uzvrpoljite, budite svjesni tog poriva... Nemojte mu popustiti, već ga postanite svjesniji... On će polako nestati, a vi ćete opet biti mirni.

Mnogim je ljudima vrlo teško ostati miran. Čak i fizički bolno. Oni postaju tjelesno napeti. Ako postanete napeti, upotrijebite onoliko vremena koliko vam je potrebno da biste postali svjesni napetosti... gdje je osjećate... kako izgleda... Ostanite u tome toliko dugo dok napetost ne iščezne.

Možete osjetiti tjelesnu muku. Bez obzira na to kako ugodan položaj zauzeli za ovu vježbu, vaše će se tijelo pobuniti protiv smirenosti tako

da  će  u  različitim  dijelovima  proizvoditi  patnju  i  bol.  Kad  se  to dogodi, oduprite se napasti da pomaknete neki ud ili da prilagodite svoj položaj kako biste olakšali bol. Budite samo vrlo svjesni boli.  Kad  sam  jednom  obavljao  budističke  duhovne  vježbe,  bili  smo zamoljeni da sjedimo čitav sat a da se uopće ne pomaknemo. Sjedio sam unakrst prekriženih nogu. Bol u mojim koljenima i leđima bila je toliko jaka da mi se činila nepodnošljivom. Ne sjećam se da sam ikada u životu trpio toliku bol. Za vrijeme tog sata morali smo biti svjesni tjelesnih osjeta, idući od jednog dijela tijela do drugog. Moja je svijest bila posve zaokupljena oštrom boli u koljenima. Jako sam se znojio. Mislio sam da ću se od boli onesvijestiti, sve dok nisam odlučio da se neću boriti protiv boli, neću bježati od nje, neću željeti olakšati svoje stanje, nego je postati svjestan, poistovjetiti se s njom. Osjet boli razlomio sam u njegove sastavne dijelove i na moje čuđenje otkrio sam da je sastavljen od mnogih osjeta a ne samo od jednog: bio je tu snažan osjet žeženja, potezanja i trzanja, oštre boli koja bi se pojavila od vremena do vremena... i neka točka koja se kretala od jednoga mjesta do drugog. Tu sam točku prepoznao kao pravu bol... Budući da sam  ustrajao  u  tom  posvješćivanju,  mogao  sam  tu  bol  podnositi prilično dobro i imao sam čak vremena biti svjestan i drugih osjeta na drugim dijelovima tijela. Prvi put u životu iskusio sam bol bez patnje. Ako za vrijeme ove vježbe ne sjedite prekriženih nogu, vjerojatno nećete  osjećati  bol  kakvu  sam  ja  iskusio.  No,  na  početku  ćete neizbježno osjećati neku bol sve dok se vaše tijelo ne prilagodi tome da bude savršeno mirno. Suočite se s boli pomoću posvješćivanja. A kada napokon vaše tijelo postane mirno, bit ćete obilno nagrađeni smirenim blaženstvom koje daje tišina.

Početnici su često u napasti da se počešu. To je stoga što, budući da njihova svijest o njihovim tijelima postaje oštrija, postanu svjesni osjeta svrbeži i bockanja koji su tamo bili stalno prisutni, ali su bili sakriveni svijesti zbog psiho-fizičkog otvrdnuća kojemu većina od nas podvrgava svoje tijelo i zbog tuposti svijesti. Kada budete prolazili kroz razdoblje svrbeži, ostanite savršeno mirni i budite svjesni svakog osjeta svrbeži i ostanite u toj svijesti sve dok svrbež ne prestane. I oduprite se napasti da se češanjem oslobodite svrbeži!