Vježba 6 Bog u mom disanju

U prethodnom poglavlju sam obećao da ću vam ponuditi neke vježbe koje su po svojoj naravi religioznije, a ipak sadrže mnoge plodove vježbi posvješćivanja. Evo jedne:

Zatvorite oči i neko si vrijeme posvijestite tjelesne osjete....

Prijeđite tada na posvješćivanje svojeg disanja kao što je opisano u prijašnjem poglavlju. Ostanite u tom posvješćivanju nekoliko minuta...

Sada želim da razmišljate kako je zrak koji udišete nabijen snagom i prisutnošću Boga samoga... Predočite si zrak kao beskrajni ocean koji vas okružuje... ocean snažno obojen Božjom prisutnošću i Božjim bitkom... Kada udišete zrak, vi u svoja pluća udišete Boga...

Budite svjesni da u sebe uvlačite snagu i prisutnost Božju svaki put kad udišete... Ostanite u tom posvješćivanju koliko god dugo možete... Zamijetite što osjećate kad postanete svjesni da svakim udisajem udišete Boga.

Postoji i inačica ove vježbe. Jedno drukčije razmišljanje uzeto iz vidokruga Hebreja kakvo nalazimo u Bibliji. Za njih čovjekov dah bijaše život. Kad čovjek umre, to znači da mu je Bog uzeo njegov dah; zbog toga je umro. Živi li čovjek, to je stoga što mu Bog daje svoj dah, svoj duh. Prisutnost toga Božjeg Duha držala je čovjeka na životu.

Dok udišete, budite svjesni da Duh Božji ulazi u vas... Napunite svoje grudi božanskom snagom koju donosi sa sobom...

Kad izdišete, zamišljajte da izdišete svu svoju nečistoću... svoje strahove... svoje negativne osjećaje...

Predstavite si da čitavo vaše tijelo postaje svijetlo i puno života posredovanjem procesa u kojem udišete životvornog Duha Božjeg, a izdišete sve svoje nečisti...

Ostanite u ovoj svijesti koliko god možete bez rastresenosti... Vježba 7

Komunikacija s Bogom disanjem

Na prijašnjim sam stranicama napravio razliku između molitve i kontemplacije. Ta se razlika može izreći i drukčije, govorom o dvama oblicima molitve, devocionalnoj i intuicionalnoj (koja se osniva na neizravnu uvidu).

Intuicionalna molitva uglavnom odgovara molitvi koju sam nazvao kontemplacija, devocionalna pak molitva onoj koju sam nazvao molitva. Jedan i drugi način molitve vodi k sjedinjenju s Bogom. Jedna više odgovara jednima, druga drugima. Ili će pak istim ljudima jednom odgovarati jedan način molitve, a drugi put drugi – već prema tome što im je potrebnije.

I devocionalna molitva mora biti molitva srca; svaka, naime, molitva koja se ograničava samo na pamet koja razmišlja nije u biti molitva, nego, u najboljem slučaju, priprava za molitvu. Čak ni među ljudima nema istinske komunikacije koja bar malo ne bi bila komunikacija srca, koja u sebi ne bi sadržavala bar malo osjećaja. Ako u komunikaciji, u priopćavanju misli, posve i potpuno izostanu osjećaji,

onda joj sigurno nedostaje bliska, osobna dimenzija. Tu nema one komunikacije koja vodi k bliskosti.

Želim vam sada dati inačicu prijašnje vježbe koja će biti više devocionalna, a manje intuicionalna. Zapazit ćete da je količina misli u molitvi svedena na najmanju mjeru i stoga se vježba lako može kretati od devocionalne k intuicionalnoj molitvi, od srca k Srcu. Zapravo će to biti dobra kombinacija devocionalne i intuicionalne molitve.

Postanite nakratko svjesni svojega disanja...

Sada pomišljajte na Božju prisutnost u ozračju oko sebe... Pomišljajte na njegovu prisutnost u zraku koji udišete... Budite svjesni njegove prisutnosti u zraku koji udišete i izdišete... Uočite što osjećate kad ste postali svjesni njegove prisutnosti u zraku koji udišete i izdišete...  Sada se izrecite pred Bogom. Učinite to ne riječima. Vrlo često, kad osjećaj izrazimo pogledom ili gestom, izričemo ga snažnije negoli kad to činimo riječima.

Želim da svoje različite osjećaje prema Bogu izrazite ne riječima, nego disanjem.

Prije svega, izrazite svoju veliku čežnju za Njime. Ne koristeći se nijedom riječju, čak ni mišlju, recite mu: Bože moj, žarko čeznem za tobom... – a recite mu to disanjem. Možda ćete to izraziti dubljim disanjem, produbljujući disanje...

Sada izrazite drugi stav ili osjećaj: stav povjerenja i predanja. Bez riječi, samo na način kako dišete, recite mu: Bože moj, posve se predajem tebi... Može biti da ćete to izraziti ističući svoj izdisaj, izdišući svaki put kao kad duboko uzdahnete. Svaki put kad izdahnete, osjetite da svega sebe predajete u Božje ruke...

Sada izrazite i druge osjećaje pred Bogom, i to svojim disanjem... Ljubav... Blizina i bliskost... Klanjanje... Zahvalnost... Pohvala...

Ako ste se umorili od svega ovog, vratite se na početak ove vježbe i smireno ostanite u posvješćivanju Boga svuda oko sebe, i u zraku koji udišete i izdišete... Zatim, ako opazite da ste postali rastreseni, vratite se na drugi dio ove vježbe i još se jednom izrecite Bogu, ali ne riječima...