Dnevne vizualizacije

Većina okultne literature koja se tiče izvan-tjelesnih iskustava tvrdi da napuštamo naša tijela svaku noć za vrijeme sna, ali većinu vremena nismo svijesni tih noćnih izleta. Obično se ITI-I događaju nakon što je naša svijest onesposobljena. Ali ponekad nešto pođe po zlu za vrijeme procesa i dio naše svijesti sama povlači budnost za vrijeme odvajanja. U tim trenucima, često se naglo "probudimo" sa trzajem prije nego što u potpunosti zaspemo.

Jedan od "trikova" doživljavanja izvan-tjelesnih iskustava je natjerati vaš podsvijesni um da vas probudi nakon što se nađete izvan vašeg tijela. Vrlo jednostavno, ako možete natjerati vaš podsvijesni um da ponovno uspostavo vašu svijesnu budnost nakon što je postupak odvajanja završen, imati ćete potpuno svijesne ITI-e.

Postoji nekoliko pristupa da utječete na podsvijesni um. U prethodnim vježbama, koristili smo tvrdnje i molitve da utječu podsvijesni um i na druge stvari također. Hipnoza je još jedan odličan pristup. Rane studije o hipnozi su se pokazale obećavajućim kod poticanja ITI-a. Nažalost, bilo je vrlo malo pokusa u ovom području po meni poznatim saznanjima, i literatura je rijetka.

Postoji nekoliko audio kaseta hipnoze za poticanje ITI-a. Ja sam podosta otporan na hipnozu, pa nisam imao nikakvih rezultata koristeći takve kasete: Najbliže što sam vidio bio je daljinski vid (remote viewing) koji, mislim, nije ni približno zabavan poput astralne projekcije.

Drugi način da utječete na podsvijest je kroz usredotočenu vizualizaciju, koju činite često tijekom dana. Bilo koja vizualizacija koja je povezana sa ITI-ima je dobra. Evo nekoliko kojih ja koristim:

1.) Vizualizirajte kako letite preko sela, mora, dolina

2.) Vizualizirajte kako iskačete iz tijela

3.) Vizualizirajte kako lebdite

4.) Sjednite i vizualizirajte da poduzimate korak unatrag i dižete se kako bi gledali dolje na potiljak svoje glave. Onda pomislite sami za sebe, „Ovo nisam ja. Ovo je samo oklop."

 

Vježbajte držeći se vizualizacija što dulje možete. Gledajte koliko "stvarnom" možete učiniti vašu vizualizaciju. Ove sposobnosti su vrlo vrijedne za poticanje izvan-tjelesnih iskustava.

U nekim od drugih poglavlja, davati ću vizualizacije za poticanje izvan-tjelesnih iskustava.

 

Moje prvo izvan-tjelesno iskustvo

Jutro, 1. listopada, 1979. godine je započelo uobičajeno. Probudio sam se oko 7, učinio svoju običajnu jutarnju rutinu i ulovio bus za Sveučilište Minnesote. Stigao sam do sveučilišta u 9, otišao u svoj omiljeni kompjuterski labos i započeo sa programiranjem. Žestoko sam radio na svojoj mikroračunalnoj igri nekoliko sati dok nije došlo vrijeme za moj nastavnički sat četvrtkom. Požurio sam na nastavu, vodio bilješke za vrijeme nastave a onda požurio natrag do kompjuterskog labosa.

Ovog puta sam se spojio na razredno računalo i započeo raditi na drugoj igrici koju sam napisao. Hokejaška utkmica se čula u pozadini labosa. Radio sam na toj igri do 10 sati te večeri. Nakon dvanaest sati ozbiljnog programiranja postao sam umoran i gladan. Nisam jeo ništa od doručka. Isključio sam se sa računala i ulovio slijedeći bus za doma.

Kada sam stigao doma u 22:30 bio sam gladan. Pogledao sam u frižider i pronašao veliku tavu s lazanjama. Moja mama mora da je radila ručak lazanja i ja sam ga propustio ostajući dugo na Sveučilištu. Uzeo sam veliki komad lazanje, podgrijao ga i smazao kao vuk. Obično bih učinio svoj uobičajeni pokušaj napuštanja tijela, ali te sam noći bio jednostavno preumoran. Otišao sam u krevet u 23:30 i zaspao sam čim sam zabio glavu u jastuk.

Pao sam u dubok san i započeo sanjati programerov najmrskiji i najstrašniji san: san programiranja. Isti san me uznemiravao satima: sjedio sam za kompjuterskim terminalom, pitajući se: „Kako da poboljšam ovaj program?"

Trpio sam taj san četiri nevjerojatna sata. To je bilo sve što sam mogao pretrpjeti. Postao sam toliko iznerviran da više nisam mogao izdržati. Polako sam odvratio svoju pozornost od sna. Polako sam se natjerao da postanem svijestan, ali, kako sam to naumio, primjetio sam da je san još uvijek trajao! Nekako sam bio budan i nisam istovremeno!

Što se slijedeće dogodilo je teško za opisati. Moja svijest je bila podijeljena na pet dijelova. Svaki dio bio je odvojen i jedinstven, ipak, bio sam svaki od njih istovremeno. Svaki od njih imao je svoje vlastite misli, i komunicirao je sa ostala četiri. Svih pet "mene" su se svađali oko kompjutorske igre i kako ju poboljšati!

Osjećaj je bio neopisiv: Bio sam pet ličnosti istovremeno i pričao sam sam sa sobom! Jedna od mojih pet osobnosti je upitala, „Pa kako možemo poboljšati igru svemirskih ratova?" drugi ja je odgovorio, „Pa, mislim da bi trebali omogućiti više interaktivne komunikacije između svemirskih brodova." Drugi "ja" je na to rekao, „Ne, mislim da je važnije poboljšati sposobnost borbe kompjuterski-kontroliranih protivničkih brodova." Jednoj od mojih pet osobnosti je bilo jako naporno prisustvujući cijelom razgovoru i pokušala se silom natjerati u svijesnost. Sada kada sam "ja" bio svijestan, bio sam fasciniran onime što se događalo: Bio sam svijestan i podijeljen na pet dijelova i svaki od njih je čekao svoj red za razgovor.

Prvo sam pokušao pratiti razgovor, ali nešto neobično se počelo događati. Kako sam postajao više svijestan, mojih četiri drugih osobnosti izgleda da se ubrzavalo! Pokušao sam pratiti razgovor, ali govor je postajao brži i brži. Uskoro su zvučali poput kasetofona u fazi brzog premotavanja naprijed, te sam izgubio smisao onoga o čemu su pričali. U međuvremenu glasovi su blijedjeli u daljini i činilo se da nestaju.

Moja svijest više nije bila podijeljena. Bio sam u potpunosti budan i svijestan svoje okoline, ali sam znao da nešto nije uobičajeno. Moje tijelo se osjećalo neobično. Bilo je čudno biti budan i istovremeno spavati. Upravo tada, dobio sam čudan osjećaj posvuda, poput drhtaja u cijelom tijelu. Osluškivao sam kako bih vidio mogu li čuti što je uzrokovalo čudni osjećaj. Čuo sam da je zazvučalo poput hokejaškog najavljivača u pozadini! Pomislio sam, „To je čudno. Otkuda bi to moglo dolaziti?" Pitao sam se može li zvuk dolaziti iz kupaonice u kojoj smo držali mali radio. Zvučalo je malo preglasno za to; radio mora da je bio bliže mojoj sobi.

Pitao sam se je li radio bio upaljen u našem dnevnom boravku, koji se nalazio pored moje sobe. To nije imalo smisla zato jer nije bilo radija u toj sobi. Ustalom, radio se činio malo preglasnim za to. Zaključio sam da radio mora biti negdje u mojoj sobi.

Na trenutak mi se učinilo da je možda moja alarmna budilica/radio upaljena preko noći, ali se činilo preglasnim čak i za to. Bilo je dovoljno glasno da bude moj stereo, ali sam se sjetio da sam ga ugasio prije odlaska u krevet. Uostalom, kada sam poslušao bolje, hokejaški najavljivač zvučao je čak bliže od mog sterea.

Kako sam slušao, zvuk hokejaškog najavljivača postajao je glasniji i glasniji, kao da je netko polako pojačavao zvuk. Počeo sam se brinuti kako je zvuk postajao glasniji i glasniji, sve dok su me napokon uši počele boljeti i bio sam spreman vrisnuti od boli.

Odjednom je prestalo i iskusio sam potpunu i totalnu tišinu. Još jedan čudan osjećaj me obuzeo: Osjećao sam se kao da sam potpuno odvojen od svoga tijela, iako sam još uvijek zauzimao isti prostor. Odlučio sam pokušato izaći.

Pročitao sam nekoliko ITI knjiga do tada. Neke od njih su sadržavale dobre tehnike za odvajanje svijesnosti od tijela, ali nijedna od njih nije govorila što poduzeti slijedeće! Kako da pobijegnem od tijela u kojem sam ležao? Pošto sam bio u astralnom tijelu gravitacija nije imala utjecaj na mene, pa nisam samo "ispao" iz tijela. Moje astralno tijelo moglo je proći kroz fizičku materiju, pa nisam mislio da se mogu za nešto uhvatiti da se izvučem. Nisam mislio da mogu izgurati svoj put vani; od čega sam se mogao odgurnuti?

Razmišljao sam o problemu nekoliko minuta. Onda sam proučio svoje fizičko tijelo i primjetio da izgleda čvrsto na vanjskim rubovima. Rubovi su izgledali kao zapreke sivila. Moje fizičko tijelo izgledalo je kao boca; bilo je čvrsto izvana, ali šuplje iznutra. Bio sam poput tekućine unutar tijela, tekuć i rastezljiv, ali nije bilo načina da izađem van!

Prvo sam se pokušao savinuti unutar fizičkog tijela kako bih izašao van na trbuh. Izvukao sam svoje astralne ruke iz fizičkog tijela, poput skidanja uske veste. Onda sam se vrpoljio dok se nisam našao ispod prsnog koša. Ispružio sam svoje astralne ruke prema gore, i pokušao iskopati svoj put kroz trbuh. Kopao sam i kopao, ali neka barijera, nekakvo polje energije, me spriječavala. Što sam se jače borio protiv barijere, više nemoguće se činilo pomaknuti. Uspio sam povećati svoj put na kratko vrijeme ali sam odustao i legnuo natrag.

Odlučio sam pokušati drugi put za van. Podigao sam noge preko glave i načinio kolut unazad preko glave izvan svog tijela.

Osjećao sam se slobodno i lagano. Poželio sam lebdjeti polako uz plafon. Sa tom mišlju, počeo sam lebdjeti nježno prema gore. Onda sam pogledao gore i pomislio na svoje odredište, vrh plafona. Odjednom, jurnuo sam do plafona. Ogledao sam se oko sobe sa osjećajem zadovoljstva.

Pogledao sam ravno dolje prema svojem tijelu. Nalazilo se ispod pokrivača, ali od onoga što sam ja mogao vidjeti upravo se srušilo i bilo je u nesvijesti. Pomislio sam, „Što ako padnem odavde?" Čim mi je ta misao preletjela preko uma, strmoglavio sam se u svoje fizičko tijelo i ponovno se spojio s njim. Odmah sam pao u kratki, besani san. Za minutu-dvije probudio sam se u svojem fizičkom tijelu. Pošto sam skeptik, upitao sam se, „Je li to bila halucinacija? Jesam li ja to sanjao?" Nema šanse. Bilo je to stvarno iznad mojih najdivljih očekivanja stvarnosti.

Okrenuo sam se i pogledao koliko je sati. Bilo je 3:45.

Prisjetio sam se cijelog događaja tri ili četiri puta u svojem umu kako ne bih zaboravio zapisati detalje za kasnije. Za vrijeme doživljaja, bio sam potpuno hladan, miran i pribran. To jest, dok se nisam strmoglavio natrag u svoje tijelo. Pošto sam sada bio na sigurnosti u svome tijelu, potpuno sam se osvijestio što se dogodilo: Doslovno sam bio izvan svoga tijela. Što sam više o tome razmišljao, činilo se strašnijim. Moje srce je još uvijek lupalo od uzbuđenja. Međutim, bio sam više umoran nego preplašen, pa sam se uspio dovoljno primiriti kako bih se vratio u san.

Slijedeća stvar koju sam primjetio bio je da je kompjuterski san ponovo započeo! Ovoga puta sam odmah razumio što se događa i bio sam odmah "izbačen" iz mog fizičkog tijela. Kao i prije, bio sam odvojen od svojeg tijela, ali i dalje sam ležao unutar njega. Bio sam previše oprezan de se podignem i hodam oko svojeg tijela, ali nisam htjeo izgubiti priliku za istraživanje. Odlučio sam izvesti neke pokuse dok sam još uvijek ležao unutar svog tijela.

Prvi eksperiment je bio jednostavan: Htio sam vidjeti mogu li podignuti svoje astralne ruke i pogledati ih. Ako bih ih mogao vidjeti, kako bi izgledale?

Savinuo sam svoje astralne ruke od lakta i pogledao ih. Izgledale su i osjećao sam ih potpuno normalno i prirodno. Izgledale su toliko normalne da sam, nakon što sam ih prodrmao, bio uvjeren da se nalazim natrag u svojem tijelu! Pomislio sam, „Nema ničega neobičnog u ovome; potpuno sam u redu. Ne nalazim se izvan svoga tijela - kako smiješno od mene." Pokušao sam spustiti svoje ruke, ali nisam mogao! Činilo se kao da ih je držalo nekakvo polje sile! Gurao sam i gurao, pokušavajući natjerati svoje ruke u normalnu poziciju, ali što sam jače pokušavao, to sam više otpora osjećao: mogao sam ih pomicati samo nekoliko centimatara u krug u najboljem slučaju. Onda sam se stvarno uspaničio! Upotrijebio sam najviše snage što sam mogao da ju iskoristim protiv polja sile. Sa svom energijom koju sam mogao prikupiti, na silu sam natjerao svoje ruke na njihovo mjesto.

Onesvijestio sam se na trenutak i vratio se u potpunu tjelesnu svijesnost. Ponovno sam se upitao, „Je li bilo stvarno?". Bilo je toliko stvarno da sam se uvjerio da sam u svome tijelu! Zašto su mi ruke zapele? Nisam siguran. Možda sam se toliko uvjerio da se nalazim u fizičkom tijelu da sam postao djelomično fizički i djelomično astralni, a moje ruke su bile u sredini.

Kako sam opet razmišljao o iskustvu, pitao sam se, „Zašto knjige o ITI-ima ne spominju ništa od ovoga?"

Moja prva dva izvan-tjelesna iskustva su ostvarena preko svijesnosti za vrijeme sna. Ovo je znano u današnjoj literaturi kao Lucidno Sanjanje. Ova metoda napuštanjatijela je bila zabilježena u ranim 1900-ima u knjigama i člancima Olivera Foxa (pseudonim Hugha Callowaya) i Yrama (pseudonim Marcela Louisa Forhana). Nisam pročitao te knjige do prije svojeg prvog iskustva. Do tog vremena mislio sam da je jedini način za doživljavanje ITI-a prko svijesnog truda. Reći ću više o lucidnim snovima u poglavljima 12 i