Vježba 47 Molitva hvale

Kad bih morao izabrati način molitve po kojem sam na najstvarniji način doživio Kristovu prisutnost u mojemu životu i koji mi je dao najdublji  osjećaj  da  moje  biće  podupire  i  obavija  ljubazna  Božja providnost, onda bih bez ikakva oklijevanja izabrao ovaj, zadnji način molitve koji predlažem u ovoj knjizi, Molitvu hvale. Također bih je izabrao zbog mira i radosti koje mi je donijela u trenucima suhoće. Jednostavno rečeno, molitva se sastoji u hvali i zahvali Bogu za sve. Osniva se na uvjerenju da se u našem životu ništa ne događa a da to Bog nije predvidio i planirao – uistinu ništa, čak ni naši grijesi. Naravno, Bog ne želi grijeh. Očito, on nije htio najveći grijeh od svih grijeha, ubojstvo Isusa Krista. A ipak nam Sveto pismo na potresan način uvijek iznova veli da je muka i smrt Isusova bila zapisana i da se morala dogoditi. To potvrđuje i sv. Petar u govoru Židovima (Dj 2, 23):  Njega,  koji  je  predan  po  nepromjenjivoj  odluci  i predznanju Božjem, i koga ste vi bezbožničkom rukom razapeli i ubili... Kristovo je ubojstvo bilo predviđeno i planirano.

Naravno, grijeh je nešto što moramo mrziti i izbjegavati. A ipak možemo Bogu dati hvalu i za svoje grijehe nakon što smo ih okajali, jer će On iz njih izvući veliko dobro. I stoga će Crkva u zanosu ljubavi na uskrsnom bdjenju pjevati: O sretna li grijeha... O zaista potrebna Adamova pada! A sv. Pavao izričito veli Rimljanima: Gdje grijeh postade većim, tu se milost izli u preizobilju... Što ćemo dakle reći? Da dalje ostanemo u grijehu da se poveća milost? Daleko od toga! (Rim 5, 20; 6, 1).

Ovo je nešto o čemu se jedva usuđujemo misliti: zahvaliti i slaviti Boga čak i zbog naših grijeha! Pravo je da se kajemo zbog naših grijeha. Ali, učinivši to, moramo se naučiti hvaliti Boga zbog njih. Da su se Herod i Pilat obratili, sigurno bi se kajali zbog uloge koju su odigrali u muci Kristovoj. Ali bi ga također i slavili zato što je kroz ulogu koju su odigrali u muci, ostvario smrt i uskrsnuće Kristovo. Znam mnoge koji kroz život u srcu nose krivnju zbog grijeha što su ih počinili. Jedan mi je od njih rekao da osjeća duboku krivnju, ne zbog grijeha, jer je bio uvjeren da su oni oprošteni, nego zbog toga što je nekoliko minuta zakasnio k smrtnoj postelji svoga oca. Nikako se nije mogao  osloboditi  krivnje,  kako  god  ozbiljno  pokušao.  Kako  li  je veliko olakšanje i mir našao kada sam ga uspio navesti na to da izričito zahvali i slavi Boga što je zakasnio k smrtnoj postelji svoga oca! Odjednom je shvatio da je sve bilo dobro, sve je bilo u Božjim rukama, da Bog na neki način i to može iskoristiti i da čak i to može okrenuti na dobro.

Sada pokušajte ovo:

Mislite na neki događaj u prošlosti ili sadašnjosti koji je uzrok vaše patnje, neutješenosti, krivnje ili nezadovoljstva...

Ako ste na bilo koji način krivi zbog toga, izrazite Gospodinu svoje kajanje i žaljenje...

Sada izričito zahvalite Bogu za to, slavite ga zbog toga... Recite mu da vjerujete da se i to uklapa u njegov plan za vas i da će On iz toga izvući dobro i za vas i za druge, iako vi to dobro ne možete vidjeti... Predajte  tu  stvar  i  sve  druge  događaje  svojega  života,  prošlog, sadašnjeg i budućeg, u Božje ruke... i ostanite u miru i olakšanju koje će vam to donijeti.

Ovo se podudara s učenjem sv. Pavla njegovim kršćanima: Radujte se uvijek! Bez prestanka molite! U svakoj prilici zahvaljujte, jer je to za vas volja Božja u Kristu Isusu (1 Sol 5, 16-18). Govorite jedni drugima u psalmima, hvalospjevima i nadahnutim pjesmama! Pjevajte Gospodinu u svom srcu i slavite ga! Zahvaljujte uvijek za sve Bogu, Ocu, u ime našega Gospodina Isusa Krista! (Ef 5, 19-20). Radujte se uvijek u Gospodinu! Da ponovim: radujte se!... Ne brinite se tjeskobno ni za što, već u svemu iznesite svoje potrebe Bogu prošnjom i molitvom, sve u zahvalnosti. I mir će Božji, koji nadilazi svaki razum, čuvati srca vaša i misli vaše u Kristu Isusu (Fil 4, 4-7).

Neki se boje da zahvaljivanje Bogu za sve može voditi u nemar i neodgovorno prepuštanje sudbini. Ta je poteškoća više teoretska nego praktična. Svatko tko je na ovaj način iskreno molio, zna da se sa svoje strane moramo truditi činiti dobro, a izbjegavati zlo i samo tada hvalimo Boga za učinak, bio on ne znam kakav.

Opasnost koju ja vidim u ovom načinu molitve nije vjerovanje u sudbinu, nego potiskivanje naših neugodnih osjećaja. Često je potrebno da žalimo zbog gubitaka zbog kojih patimo, ili osjećamo srdžbu ili pak nezadovoljstvo prije negoli hvalimo Boga i otvorimo svoja srca radosti i miru koji takav stav hvale nosi sa sobom.

Takav mir i radost bit će naše uobičajeno raspoloženje kad se priviknemo stalno slaviti i zahvaljivati Bogu. Tamo gdje smo prije bili napeti i zabrinuti zbog mnogih razočaranja koje život sa sobom donosi, čak u manjim situacijama (vlak koji kasni, loše vrijeme kad smo htjeli izaći van, nezgodna napomena koju smo nehotice rekli u razgovoru...), sada smo u stanju smireno činiti ono što možemo i radosno sve prepustiti u Božje ruke znajući da će sve biti dobro, iako na površini ne izgleda baš tako.

Postoji kineska priča o starom seljaku koji je posjedovao starog konja za obradu polja. Jednog je dana konj pobjegao na brežuljke i kada su ga njegovi susjedi tješili zbog nesreće, on im odgovori: Nesreća?

Sreća? Tko zna? Tjedan dana poslije konj se vratio s krdom divljih konja s bregova. Ovaj puta susjedi su seljaku čestitali na sreći. Njegov je odgovor bio: Sreća? Nesreća? Tko zna? Kad je zatim seljakov sin pokušao pripitomiti jednog divljeg konja, pao je s njega i slomio nogu. Svi su mislili da je to velika nesreća. Ali ne i seljak čija je jedina reakcija bila: Nesreća? Sreća? Tko zna? Nekoliko tjedana poslije došla je vojska u selo i unovačila sve sposobne mladiće koji su bili u selu. Kad su vidjeli seljakovog sina sa slomljenom nogom, ostavili su ga na miru. Je li to bila sreća? Nesreća? Tko zna?

Sve što nam na površini izgleda zlo, može biti dobro u prerušenu odijelu. A sve što na površini izgleda dobro, može biti doista zlo. I stoga smo mudri kad prepustimo Bogu da odluči što je sreća, a što nesreća i slavimo ga što sve okreće na dobro onima koji ga ljube. I tako ćemo donekle sudjelovati u mističnoj viziji Julijane Norwich koja je izgovorila rečenicu koja je za mene najljepša i najutješnija koju sam ikada čitao: I sve će stvari biti dobre: i sve će stvari biti dobre; i svi načini kako se stvari događaju bit će dobri!