Vježba 4 Kontrola misli

Mnogi   za vrijeme vježbe posvješćivanja imaju poteškoća s rastresenostima. I zato vam želim reći kako postupati s tim rastresenostima.

U tome vam može pomoći da ne držite oči zatvorene, već malo otvorene. Otvorite ih toliko da možete vidjeti oko devedeset centimetara ispred sebe. Zadržite tada pogled na jednoj točki ili na nekom predmetu. Ipak nemojte piljiti u tu točku ili predmet i nemojte se usredotočiti na njih ili od njih načiniti predmet svoje izričite pažnje. Nekima je teško biti sabran zatvorenih očiju. Kao da su im zatvorene oči prazan ekran na koji njihova pamet može projicirati razne misli koje ih odvlače od koncentracije. Zbog toga savjetujem: držati oči malo otvorene i neka počivaju na predmetu ili točki na udaljenosti od oko devedeset centimetara ispred. Pokušajte to i prihvatite savjet samo ako vam pomaže. Vi možete biti među onima koji su tako rastreseni ako su im oči napola otvorene, kao što su rastreseni oni kojima su oči zatvorene.

Drugo su pomoćno sredstvo da suzbijemo rastresenosti, vjerovali ili ne, uspravna leđa! Do sada nisam otkrio znanstveni razlog tome. Ali iz svojeg sam vlastita iskustva i iz iskustva drugih uvjeren da je tome tako. Idealan položaj za to jest stav lotosa koji su naučili studenti joge: noge su presavijene, stopala počivaju na suprotnom bedru, a kralježnica je uspravna. Rečeno mi je da se ljudi, koji su uspjeli postići taj položaj, tako dobro koncentriraju da poslije tih vježbi imaju poteškoća uopće pokrenuti pamet na razmišljanje. Stoga je rečeno da je taj položaj idealan za kontemplaciju i koncentraciju.

Većina od vas neće imati ni strpljivosti ni hrabrosti svladati taj vrlo težak položaj, iako on ima vrlo velike prednosti. Vi ćete se zadovoljiti time da sjedite na stolcu s uspravnim naslonom ili na rubu stolca, kako biste leđa mogli držati uspravno. To nije toliko neugodno kako vam se na prvi pogled čini. Naprotiv, kako vrijeme bude odmicalo, primijetit ćete da je savinuta kralježnica vrlo neudobna. I vjerojatno ćete otkriti da vam uspravna leđa mnogo pomažu pri koncentraciji. To znam iz dobrih izvora: neki od učitelja zena kadri su ući u prostoriju za meditaciju i na osnovi toga kako onaj koji meditira drži leđa kazati je li rastresen ili nije. To mi se čini malo pretjeranim jer se i sam sjećam trenutaka kad leđa nisam držao uspravno a nisam bio rastresen.

Neki koji zagovaraju uspravna leđa idu toliko daleko da predlažu da legnete leđima na tvrdu podlogu npr. na pod, ako ne postoji nikakav drugi način da vam leđa budu uspravna. Vrijedan prijedlog, ako vam može poslužiti, vrijedno je pokušati. Moja jedina suzdržanost u vezi s tim jest činjenica da većina ljudi zaspi ako leži na leđima. A to je za kontemplaciju razornije stanje od rastresenosti.

Najvjerojatnije ćete unatoč svim svojim naporima da se oslobodite rastresenosti ispravnim položajem očiju i ravnih leđa, imati poteškoća s        pameću        koja    luta. Nemojte  dizati uzbunu.          Pamet         koja      luta profesionalna je neugodnost s kojom se svaki ozbiljan kontemplativac mora uhvatiti ukoštac. Borba za nadzor pameti duga je i naporna, ali je vrijedno poduzeti je zbog velika ploda koji sa sobom donosi. I stoga, doista,    nema      nikakva nadomjestka strpljivosti  i    ustrajnosti  –   i uvjerenja da ćete uspjeti unatoč činjenici koja vam govori suprotno.  Još jedan poticaj može vam pomoći. Prema mojem otkriću, to je najdjelotvorniji način da se oslobodite rastresenosti. Predlažem ga u obliku vježbe.

Zatvorite oči ili ih držite napola otvorenim, ako vam je to korisnije. Sada primijetite svaku misao koja vam dođe na pamet. Postoje dva načina kako da postupamo s mislima: jedan je da ih slijedimo, kao psić na ulici koji će ići za svakim parom nogu koji se kreće, bez obzira na to u kojem smjeru ide. Drugi je način da ih promatramo, kao što čovjek  s  prozora  promatra  prolaznike  na  ulici.  Želim  da  tako zamjećujete svoje misli.

Pošto ste to nakon kraćeg vremena učinili, postanite svjesni da razmišljate. Možete čak u svojoj nutrini govoriti: sada ja mislim... sada ja mislim... ili kraće: mislim... mislim... imajući pri tome u svijesti proces mišljenja koji se odvija u vama. Nema li nikakve misli u vašoj pameti ili je ona prazna, čekajte dok se ne pojavi sljedeća misao. Budite pripravni i, čim se misao pojavi, budite svjesni činjenice da mislite.

Ostanite u ovoj vježbi tri do četiri minute.

Za vrijeme ove vježbe, možda na svoje iznenađenje, možete otkriti da, dok ste  svjesni činjenice  da razmišljate,  sve misli teže za tim da prestanu!

To je, dakle, jednostavan način kako postupati s pameću koja vrluda. Zaustavite se na trenutak i pripazite na činjenicu da razmišljate i razmišljanje će privremeno prestati. Poslužite se ovom vježbom kad ste rastreseni više nego obično. Gotovo je nemoguće da ne budete rastreseni kad prvi put krenete u kontemplaciju. Najveći dio rastresenosti nestaje ako svoju pamet jednostavno pozovete na posao koncentracije kad postanete svjesni rastresenosti. Nema potrebe za ovom vježbom, osim ako niste rastreseni više nego obično!

Ima rastresenosti koje su nabijene jakim osjećajima: ljubav, strah, ogorčenje ili neka druga emocija. Toj vrsti rastresenosti neće mnogo koristiti vježba koju sam upravo predložio. Za to će trebati upotrijebiti

druge metode o kojima ću poslije govoriti. A, iznad svega, dotle ćete steći priličnu vještinu koncentracije i kontemplacije da biste ostali mirni sučelice toj vrsti rastresenosti.