POBOŽNOST

Vježba 33 Benediktinski način molitve

Ovo je način molitve koji je stoljećima bio u uporabi u Crkvi a pripisuje se sv. Benediktu koji ga je proširio među vjernike i poboljšao. Uobičajeno je razdijeljen na tri dijela: lectio ili sveto čitanje, meditatio (meditacija) i oratio (molitva).

Evo primjera za taj način molitve:

Počnite tako da se smirite u Božjoj prisutnosti...

Zatim uzmite knjigu za sveto čitanje, lectio, i čitajte dok ne naiđete na jednu riječ, jednu izreku jednu rečenicu koja vam se sviđa, koja vas privlači...

Kad naiđete na takvu rečenicu, prestanite čitati, prestanite s lectio. Prvi je dio vježbe završen i sada mora započeti drugi dio, meditacija.

Riječ-dvije o knjizi koju ste izabrali za čitanje. Možete izabrati gotovo svaku knjigu, pod uvjetom da radije pospješuje sabranost i molitvu negoli umovanje. Idealna knjiga za to je Sveto pismo. Nasljeduj Krista Tome Kempenca druga je knjiga koja sama od sebe uvodi u ovaj način molitve. Isti je slučaj sa spisima svetih Otaca ili bilo koja pobožna knjiga.

Važno je da za čitanje ne uzmete neki odlomak koji vam nije dobro poznat, jer će vas on najvjerojatnije poticati da još više čitate. Svrha je ovog čitanja vaše srce probuditi na molitvu, a ne da potakne znatiželju u vašoj pameti. Znatiželja može biti neprocjenjiv izvor za stvaralačku pamet ili profinjeni način lijenosti. Ona postaje način lijenosti kada nas odvodi od, naizgled, dosadna zadatka što ga moramo izvršiti. Pretpostavimo  da  ste  za  svoju  lectio  izabrali  odlomak  iz  Novog zavjeta ili iz Psalama, dvije biblijske knjige koje su po sebi idealne za ovaj način molitve. Kao primjer uzimam svoj omiljeli odlomak, Ivan 7,37. Počnete čitati:

U posljednji dan, glavni dan blagdana, Isus je stajao i vikao: Ako je tko žedan, neka dođe k meni; i neka pije tko vjeruje u mene. Kako veli Pismo: »Iz njegove će nutrine poteći potoci žive vode...«

Pretpostavimo također da ste, kao što se meni uvijek događa, zahvaćeni riječima: Ako je tko žedan, neka dođe k meni i neka pije. Tu prestaje lectio, a počinje meditatio.

Meditatio se ne obavlja pameću, nego ustima. Pravednikova usta mudrost kazuju (Ps 37, 30), veli nam Sveto pismo. Kada nam psalmist veli kako voli razmatrati o zakonu Gospodnjem, kako je to slađe njegovu nepcu nego med iz saća, kako o zakonu Gospodnjem razmišlja bez prestanka, dan i noć, govori li o razmatranju samo kao o umnoj vježbi, o razumskom razmišljanju o onome što stoji u zakonu Gospodnjem? Meni je drago misliti kako on govori o stalnu recitiranju Gospodnjeg zakona – i tako on razmatra, koliko svojim ustima, toliko i svojom glavom. Evo što sada morate učiniti s tom rečenicom:

Ponavljajte tu rečenicu ponovno i ponovno – to možete činiti i misleno: nema potrebe da izgovarate riječi ustima ili glasno. Važno je da ponavljate te riječi (makar i misleno) i svoje razmišljanje o njihovu značenju svedete na najmanju mjeru. Zapravo, bolje je da uopće ne razmišljate o njima. Vi znate njihovo značenje. Dopustite im sada da se ponavljanjem spuste u vaše srce i pamet, da postanu dio vas samih...

Ako je tko žedan, neka dođe k meni... Ako je tko žedan, neka dođe k meni... Ako je netko žedan...

Čineći to, vi ćete kušati i uživati u riječima  koje ponavljate...Vjerojatno ćete nesvjesno skratiti rečenicu i zaustaviti se radije na jednome sklopu riječi negoli na drugome. Ako je tko žedan... tko... tko... tko...

Nakon što ste to činili neko vrijeme, vi ćete dovoljno kušati slast riječi. Osjećat ćete da ste prožeti njima, dirnuti duhom kojeg one daju. Sada je vrijeme da prestanete s meditacijom i počnete s molitvom, oratio.

Kako učiniti oratio? Bilo da spontano govorite Gospodinu u čijoj se pristunosti nalazite, bilo u ljubavlju ispunjenoj šutnji u njegovoj prisutnosti, ispunjeni kao što i jeste milošću, duhom, stavom koje su te riječi izazvale u vama. Dakle, to bi moglo izgledati ovako:

Netko... netko... netko... Da li to, Gospodine, doista misliš? Jesi li spreman bilo kojem čovjeku dati žive vode da pije? Je li istina da nam ne treba ni jedna druga oznaka, osim one da smo ljudi? Da nije važno jesam li grešnik ili svetac, da li Te ljubim ili ne, jesam li Ti u prošlosti

bio vjeran ili nisam? Dovoljno je da budem žedan – i da dođem k Tebi?...

Ili možete reći nešto poput ovoga: Žedan, žedan... žedan... neka dođe k meni... dođe k meni... dođe k meni... Gospodine, žedan sam, i evo me stoga k Tebi. Ali dolazim s određenom mjerom nepovjerenja... Toliko sam puta u prošlosti došao k Tebi a Ti nisi ugasio moju žeđ... Što je ta tajanstvena voda o kojoj Ti govoriš? Ima li u meni kakva prepreka koja mi ne dopušta da je vidim... da je kušam?...

Molite spontano na ovaj način ili jednostavno ostanite u ljubavlju ispunjenoj šutnji pred Gospodinom, kao što sam malo prije spomenuo, sve dok možete bez rastresenosti. Kad primijetite da vam je teško ostati u oratio bez rastresenosti, vratite se knjizi i opet počnite lectio... nastavite s odlomkom koji ste izabrali, sve dok ne naiđete na drugu rečenicu koja vas se doimlje...

Sveti Benedikt kaže: Oratio sit brevis et pura. Molitva neka bude kratka i čista. Ovdje on ne govori o vremenu koje općenito posvećujemo meditaciji i molitvi. Govori o trećem dijelu ovog načina molitve, oratio, koji treba da traje toliko dugo dok je molitva čista, tj. nerastresena. Kada se pojave rastresenosti, vrijeme je da prijeđete na lectio. Često će takva oratio biti kratka za početnike koji nisu naučeni duže ne biti rastreseni.

Ovo je izvrstan način molitve koji možete preporučiti onima koje želite uvesti u način molitve radije srcem negoli glavom. Taj način glavi pruža neko sudjelovanje u molitvi i tako izbjegava rastresenost. A u isto vrijeme, na blag način, molitvu prenosi od pojmovnom i misaonog načina u jednostavnost i osjećajnost.

U Psalmima ćete naći zlatni rudnik za obavljanje ovog načina molitve. Tko može odoljeti snazi ovih izreka koje su toliko obilno rasute u knjizi Psalama?

Tebe želi tijelo moje

kao zemlja suha, žedna, bezvodna.

U bdjenjima noćnim mislim na Tebe (Ps 63). Samo to ja tražim: da živim u domu Gospodnjem Lice tvoje, Gospodine, ja tražim (Ps 27).

Duša moja čeka Gospodina

više no zoru straža noćna (Ps 130). Samo je u Bogu mir, dušo moja, samo je u njemu spasenje (Ps 62).

Jedni se hvale kolima bojnim, drugi konjima, mi imenom Gospodina, Boga našega (Ps 20).

Ljubim te, Gospodine, kreposti moja. Bože moj, pećino moja kojoj se utječem. Gospodine, ti užižeš svjetiljku moju.

S Bogom svojim preskačem zidine. Daješ mi štit svoj koji spasava (Ps 18).

O, da su mi krila golubinja daleko, daleko bih letio,

brzo bih si potražio sklonište. Povjeri Gospodinu svu svoju brigu i on će te pokrijepiti (Ps 55).

Svoga svetog duha ne uzmi od mene. Vrati mi radost svoga spasenja (Ps 51).

Postoji način da se ovaj tip molitve obavlja u skupini: njezin voditelj uvodi skupinu u jednu vježbu posvješćivanja kao pomoć da svaki član produbi tišinu u sebi... Ili poziva skupinu da produbi tišinu onim sredstvom koje svaki član nađe da mu najviše koristi. Nakon nekoliko minuta šutnje vođa skupine glasno i jasno otpjeva jednu rečenicu iz Svetog pisma, a potom utone u šutnju puštajući da riječi siđu u srca članova skupine... Što je tišina u vašem srcu dublja, to će dojam riječi biti snažniji. Ako vas riječi rastresaju, nemojte se obazirati na njih; jednostavno utjelovite zvuk riječi u svijet svojeg posvješćivanja. Varijanta je ove vježbe da skupina pjeva riječi za vođom grupe te da svaku rečenicu pjeva dva ili tri puta. Budite brižljivi pa dopustite dovoljno vremena za šutnju da bi riječi sišle u dubinu i da se stvori ozračje koje će prihvatiti sljedeće riječi koje se budu pjevale.