Vježba 32 Posvješćivanje osoba

Ovo je jednostavna inačica prethodnih dviju vježbi. Osniva se na spoznaji da se Isus Krist, uskrsnuli Gospodin, javlja u našim životima u obliku u kojem ga odmah ne prepoznajemo. To su iskusili apostoli nakon uskrsnuća. U početku im se činilo da vide stranca (na putu u Emaus,  na  obalama  Tiberijadskog  mora,  na  grobu  gdje  se  Mariji Magdaleni ukazao kao vrtlar), a tek su poslije prepoznali da je to on. Ova će vam vježba pomoći da prepoznate uskrsnulog Gospodina u svakoj osobi koju budete danas susreli.

Ponovite prijašnju vježbu, prođite kroz neke događaje koji će se po svoj prilici danas dogoditi...

Sada se posebno zaustavite na osobama koje ćete najvjerojatnije susresti u svojem uobičajenom danu... Mislite na to da je svaka od njih sam uskrsnuli Gospodin koji vam se ukazuje prerušen...

Prepoznajte Gospodina u svakome od njih... Ljubite ga, poklonite mu se, služite mu... čak si u mašti dopustite načine kako mu se klanjati, služiti mu, ljubiti ga, u što se u stvarnosti ne biste upuštali...

Na kraju ove vježbe vratite se u sadašnji trenutak... Postanite svjesni Isusove prisutnosti u ovoj sobi... Poklonite mu se. Govorite mu...

Ovo je posljednja vježba koja se služi maštom. Mašta je dragocjen element u vašemu molitvenom životu, kao i inače u zdravome osjećajnom životu. Ako se upotrebljava razborito, naime, kao sredstvo da  se  produbi  naša  sabranost  i  naša  nutarnja  šutnja  radije  negoli

sredstvo ugodne zabave, naš će molitveni život biti veoma obogaćen, u što ste se mogli uvjeriti obavljajući neke od tih vježbi.

Sv. Terezija Avilska, koja se popela na vrhunce mistična sjedinjenja s Bogom, bila je velika zagovornica uporabe mašte u molitvi. Ona je imala vrlo rastresenu pamet i nije mogla naći nutarnju šutnju ni za nekoliko minuta. Njezin način molitve, reče, bio je da samu sebe zatvori u sebe: ali nije uspijevala, a da ujedno sa sobom ne ponese tisuće taština.

A na kraju, došla je do toga da je bila zahvalna što su njezine misli toliko lutale, jer je bila prisiljena svoju molitvu s područja misli prenijeti na područje osjećaja i mašte. Ona preporučuje uporabu nekih slika. Zamislite da vidite Isusa u njegovoj smrtnoj muci i vi ga tješite. Zamislite da je vaše srce divan vrt, a Isus se među cvijećem po njemu šeće. Zamislite da je vaša duša divna palača s kristalnim zidovima, a Bog je sjajni dijamant u središtu te palače. Zamislite da je vaša duša raj, nebo u kojem ćete biti preplavljeni radostima. Zamislite da ste spužva prožeta skroz na skroz, ne vodom, nego Božjom prisutnošću. Gledajte Boga kao vrelo u samome središtu svojega bića. Ili kao sjajno sunce koje obasjava svaki djelić vašeg bića i iz središta vašega srca šalje zrake.

Svaka od tih slika mogla bi poslužiti za opširnu kontemplaciju pomoću mašte. Zajedno s uporabom mašte Terezija preporučuje i uporabu srca u molitvi. Tom načinu molitve posvećujemo sljedeća poglavlja.