Vježba 3 Tjelesni osjeti. Kontrola misli

Ova vježba produbljuje prijašnju. Prva vam se vježba mogla činiti vrlo jednostavnom – zapravo toliko jednostavnom da ste se mogli razočarati. No, kontemplacija je u biti vrlo jednostavna stvar. Da biste u njoj napredovali, ne treba da primjenjujete uvijek složenije vještine, nego ustrajte u jednostavnosti. A to je za mnoge ljude vrlo, vrlo teško. Podnosite dosadu. Oduprite se napasti da tražite novosti. Umjesto toga, idite u dubinu.

Da biste uzmogli uživati blagodati ove i prijašnje vježbe, morate ih dugo uvježbavati. Jednom sam obavio budističke duhovne vježbe u kojima smo dvanaest do četrnaest sati na dan proveli koncentrirajući se na disanje, na zrak kako ulazi u nosnice i izlazi iz njih. Nikakve raznolikosti, nikakva uzbuđenja, nikakvih misli koje bi  zabavljale našu pamet! Živo se sjećam dana u kojem smo proveli više od dvanaest sati da bismo postali svjesni svih osjeta na malom području između  nosnica  i  gornje  usnice!  Mnogi  od  nas  satima  nisu  ništa

uspijevali. Samo strpljivošću, ustrajnim naporom da se koncentriramo i budemo svjesni, to nepokorno područje počelo je pokazivati svoje osjete.

Pitat ćete kakvu korist sve to ima s obzirom na molitvu. Jedino što vam za sada mogu odgovoriti jest: nemojte pitati! Činite ono što ste zamoljeni da radite i odgovor ćete sami otkriti. Istina se nalazi manje u riječima i objašnjenjima, a više u akciji i iskustvu. Stoga, dakle, na posao, s vjerom i ustrajnošću (a trebat će vam podosta i jednog i drugog). Neće proći mnogo vremena i vi ćete iskusiti odgovor na svoja pitanja.

Također ćete iskusiti nesklonost da odgovarate na pitanja koja će vam o ovome predmetu postavljati drugi. U biti, sva ta pitanja zapravo kažu: Pokaži mi! Jedini vrijedan odgovor na njih jest: Otvori oči i vidi sam! Više volim da se sa mnom popnete na vrh brda i doživite izlazak Sunca negoli da vam ja biranim riječima opisujem što vam znači izlazak Sunca kada ga promatrate s vrha planine. Dođite i vidite!, odgovorio je Isus dvojici učenika koji su ga ispitivali. Vrlo mudro!

Sva ljepota izlaska Sunca na vrhu planine i mnogo, mnogo više sadržano je u jednoj jednoličnoj vježbi koja traje satima i danima da biste postali svjesni tjelesnih osjeta. Dođite i sami vidite! Najvjerojatnije nećete imati mogućnosti sate i dane provoditi u toj vježbi. Preporučujem vam da svaku molitvu počnete ovom vježbom. Ustrajte u njoj dok ne nađete mir i smirenost, a tada prijeđite na molitvu, na bilo koji tip ili način molitve koju obično molite. To s korišću možete činiti i u drugo vrijeme dana, u trenucima kao, na primjer, kad čekate autobus ili vlak, kad ste umorni i napeti i želite se malo opustiti, kad imate na raspolaganju nekoliko minuta i ne znate u što biste ih upotrijebili.

Nadamo se da će doći vrijeme da iskusite veliko zadovoljstvo i radost u ovoj svjesnosti i da nećete htjeti prijeći na drugi način molitve. To za vas može biti vrijeme da se tu zaustavite i otkrijete duboku i nekrivotvorenu kontemplaciju koja je skrivena u dubinama ove jednostavne vježbe. O tome promatranju govorit ću poslije.

Krenimo sada na novu našu vježbu. Nju je lako opisati u nekoliko rečenica. No morate je često ponavljati i uvježbavati. U svojim kontemplativnim skupinama nikad ne propustim da na početku bar nekoliko minuta ne posvetimo tim vježbama svaki put kad se sastanemo. A grupama preporučujem da ih svakodnevno vježbaju bar nekoliko minuta ujutro, u podne i navečer.

Zatvorite oči. Ponovite prijašnju vježbu, prelazeći s jednog dijela tijela na drugi i budite svjesni svih osjeta koje možete doživjeti u svakome dijelu. Činite to od pet do deset minuta.

Sada izaberite malo područje svojeg lica: na primjer, čelo, obraz ili bradu. Pokušajte zamijetiti svaki osjet na tom području.

Na početku se može činiti da na tom području nema nikakvih osjeta. Dogodi li se to, vratite se nakratko na prijašnju vježbu. A potom se opet vratite na ovo područje. I nastavite tako postupati sve dok ne osjetite osjet, bio on ne znam kako neznatan. Kad ste jednom zapazili neki osjet, ostanite s njim. On može nestati. Može se promijeniti u drugi osjet. I drugi se osjeti mogu pojaviti oko njega.

Budite svjesni osjeta koji se pojavio: peckanje, bockanje, žarenje, trzanje, podrhtavanje, udaranje, utrnulost...

Ako vam pamet luta, strpljivo je vratite natrag čim opazite da vrluda.

Završit ću ovo poglavlje preporučujući sličnu vježbu koju možete obavljati izvan vremena molitve. Dok šećete, postanite svjesni pokreta svojih nogu. To možete činiti na svakom mjestu, čak i u prometnoj ulici. Ne radi se o tome da vi znate da se noge kreću, nego da osjetite njihov pokret. To će vas umirivati i smirivati. Iz ovog možete učiniti vježbu koncentracije, no radite to na mirnu mjestu gdje vas drugi neće vidjeti i koji bi, promatrajući vas, vrlo vjerojatno mogli zaključiti da s vama nešto nije u redu. Evo vježbe:

Dok u sobi ili na hodniku hodate gore-dolje, koračajte tako polako da postanete potpuno svjesni pokreta svojih nogu. Budite svjesni ovoga: kako dižete lijevu nogu... kako lijevu nogu pokrećete naprijed... kako lijeva noga dodiruje tlo... kako se tjelesna težina prenosi na lijevu nogu...

Zatim kako dižete desnu nogu... kako je pokrećete naprijed... kako počiva na tlu ispred vas... i tako dalje.

Kao pomoć koncentraciji, dok dižete nogu, možete u mislima govoriti: Dižem... dižem... dižem... Dok se krećete naprijed: Krećem... krećem... krećem... Kad je stavljate na čvrsto tlo: Stavljam... stavljam... stavljam...

Ovu vježbu nemojte nikad izvoditi dok ste u žurbi. Obavite tu vježbu samo jednom i razumjet ćete zašto vam savjetujem da je ne činite ondje gdje bi vas drugi mogao vidjeti, pa bio on i najuviđavnija osoba!