Relaksacija

Jedan od ključnih faktora u napuštanju tijela je relaksacija. Tijelo bi trebalo biti opušteno što je više moguće. Ako fizičko tijelo nije u potpunosti opušteno, može biti vrlo teško da skrenete pozornost sa vašeg tijela.

Neki laboratorijski pokusi nagoviještaju da tijelo može biti i više opušteno za vrijeme ITI-a nego što je za vrijeme normalnog sna. Učeći opustiti svoje tijelo do takvog stupnja (bez da zaspete) može biti teško, ali ima svoje prednosti. Učeći fizičko opuštanje, možete spustiti vaš krvni tlak i djelovati pozitivno na stres. Živjeti ćete bolje i dulje vježbajući relaksaciju svakodnevno.

Za ovu vježbu, trebali biste naučiti opustiti svoje tijelo po želji, u potpunosti i brzo. Trebali biste naučiti opustiti svaki mišić i tkivo vašeg tijela. Jedna uobičajena metoda opuštanja jest da se smjesite u udobnu poziciju i polako ići kroz svaki ud od nogu, napinjući i opuštajući svaki mišić tog uda.

Posebna pažnja bi trebala biti posvećena potpunome opuštanju mišića u vašem licu, uklućujući očne kapke, čelo i čeljusne mišiće. Dobro je otvoriti usta za maksimalnu relaksaciju.

Nakon što završite sa prvim opuštanjem, vratite se natrag i polako provjerite svaki mišić ponovno, uvjeravajući se da je opušten. Ako postoje napetosti u nekom mišiću, ponovite postupak i provjerite svaki mišić ponovno.

 

Uvjerenja raznesena na komadiće

Nakon mojeg iskustva sa vibracijama, izšetao sam iz kreveta i odšetao do dnevnog boravka da kažem nekome, bilo kome, da je sve bilo stvarno. Moja mama je bila u krevetu već spavajući, a moj tata je spavao u svojoj omiljenoj fotelji ispred televizora, i nisam ga želio buditi. Odšetao sam u kuhinju i uzeo čašu vode, ponekad tresući svoje ruke i noge da se uvjerim da sam u potpunosti u svom tijelu. Nakon nekoliko minuta vratio sam se natrag usvoju sobu i legao u krevet, ali nisam mogao zaspati. Nisam mogao prestati razmišljati o susretu i onome što je on značio.

Prvo, bilo je to najstrašnije iskustvo moga života. Bilo je to kao da su vibracije štetile mome tijelu, i grmeći, piskajući zvuk me samo više plašio. Suočio sam se sa dva najveća straha čovječanstva: strah od nepoznatog i strah od smrti. Moje znanstveno ja nije moglo izvući nikakav znanstveni smisao izvan-tjelesnog iskustva - nije to bio dio fizičkog svemira kojeg sam poznavao. Počeo sam razmišljati o tome na temelju svojih katoličkih uvjerenja koja su ustrajala na tome da svoje tijelo mogu napustiti samo kad umrem. Jesam li upravo imao bliski susret sa smrću? Nakon nekoliko sati pokušavanja izvlačenja smisla iz iskustva, zaspao sam bez odgovora.

Proveo sam slijedeći dan svađajući se sam sa sobom oko iskustva. Moj cijeli sustav vjerovanja bio je razbijen na komadiće. Vidjeti znači vjerovati, i nisam mogao poricati da sam iskusio vibracije, piskajući zvuk i plavi prsten energije. Čak sam "vidio" kroz zatvorene kapke. Znao sam da nisam bio lud, nisam halucinirao, nisam sanjao i nisam bio pod hipnozom. Moje iskustvo je bilo vrlo "stvarno" za mene, stvarno poput moje uobičajene budne svijesti, ako ne i više stvarno od toga.

Moje prvo opažanje je bilo da neka vrsta ne-fizičke stvarnosti postoji. To opažanje je bila izravna kontradikcija mojim znanstvenim uvjerenjima, jer znanost me navodila da vjerujem da ne postoji ništa poput ne-fizičke stvarnosti.

Nadalje, zaključio sam, Einsteinova teorija relativnosti govori da je materija jednaka energiji. Ako bi osoba svijesno mogl napustiti svoje tijelo i ući u istinsku ne-fizičku dimenziju, ne bi zapravo bila "energija" ili "materija" kakvu poznajemo. Znanost nije ostavila mjesto za "svjesnost" ili "duh" u svojim formulama. Znanost me navela da vjerujem da postoje samo tri osnovne dimenzije iskustva (plus vrijeme) i pet osjetila. Sve ostalo etiketirano je kao praznovjerje, nesuvislost, halucinacije ili moguće religija.

Postoji činjenica logike da kad je pretpostavka kriva, svi zaključci izvedeni iz te pretpostavke su također krivi. Budući da sam otkrio pretpostavku znanosti koja je bila kriva, ili u najboljem slučaju nepotpuna, zaključio sam da su mnogi ili svi zaključci, doneseni od strane moderne znanosti, također krivi. U najmanju ruku, ignorirali su neke važne činjenice.

Moje vlasitite znanstvene vježbe su me navele da ne povjerujem samoj znanosti!

Nisam više mogao vjerovati udžbenicima koje sam volio kao dijete! Usprkos tome, vjerujem da, ako sustav djeluje, u redu ga je koristiti dok ne nađete nešto što djeluje bolje. Odlučio sam da ću i dalje koristiti znanstvenu metodu kao alat, ali nikada vjerovati znanosti u potpunosti. U međuvremenu, jedina stvar koju sam mogao činiti da pronađem svoj spokoj uma, bila je da pokušam poticati više izvan-tjelesnih iskustava i naučiti više o ne-fizičkom svijetu.

Moj unutarnji nemir nije završio sa mojim znanstvenim sustavom vjerovanja. Bio sam Katolik, a to je uzrokovalo svoje vlastite komplikacije.

Katolički sustav me učio da vjerujem u jedan "Raj", jedan "Pakao" i jednu Zemlju. Na Sudnji dan, oni kažu, Bog sudi osobi po "dobru" ili "zlu". Osobe označene "zlima" idu u pakao zauvijek, a osobe označene "dobrima" idu u raj zauvijek. I naravno, dok ne umreš, provodiš svoje dane na Zemlji.

Mogao bih pogađati što bi Katolici kazali o ne-fizičkoj dimenziji. Liberalni Katolici bi vjerovatno rekli da sam apsurdan i imali bi znanost da ih podupre. Fundementalisti bi vjerovatno rekli da bilo kakav doživljaj mora biti djelo vraga, pokušavajući moju dušu uvesti u grijeh.

Ipak, odbijao sam vjerovati da sam bio zavaravan. Vidjeti znači vjerovati. Vidieo sam da ne-fizičko mjesto postoji i nije bilo "raj" ili "pakao". Radi toga, također sam otkrio osnovnu pretpostavku katolicizma krivom. Odlučio sam ne vjerovati oneme čemu su me Katolici učili, zato što su bili jednako neupućeni u ne-fizičku dimenziju poput mene.

Nastavio sam s odlaskom u crkvu neko vrijeme, ali sam započeo s intenzivnim propitkivanjem svojih katoličkih vjerovanja. Nadajući se pronalasku nekih odgovora, uzeo sam Bibliju koju sam našao kao pričesni poklon, pročitao sam cijeli Novi zavjet i većinu Starog zavjeta. Biblija me uvjerila da je Isus bio dobar čovjek i učio dobrim poukama. Ustvari, složio sam se sa svime što je Isus navodno rekao.

Ali čak ono što sam pročitao u Bibliji nije se slagalo sa mojim katoličkim vjerskim sustavom! Teška pitanja teretila su moje srce. Zašto katolička crkva ustraje na tome da je Isus bio Sin božji, kad je Isus sam sebe nazivao "sinom čovječjim"? Zašto se neprestano mole, „Gospodine, nisam te vrijedan primiti" i onda ga odmah prime? Zašto propovijedaju potrebu da se Boga boji? Zašto održavaju karnevale i bingo igre, kad je Isus rekao da ne koriste mjesto obožavanja na taj način i čak izbacio trgovca novca iz hrama? Zašto, zapravo, dijele košaricu novaca u crkvi? Zašto troše milijune i milijune dolara na izgradnju veličanstvenih crkava. Jeste li vidjeli Baziliku Sv. Petra? - dok ljudi gladuju? Zašto nazivaju papu, "naš sveti oče" kad je Isus rekao da nikoga ne nazivamo ocem (Matej 23:9)? Zašto Katolici odlaze u crkvu i mole se u javnosti kad je Isus rekao, „kad se molite, otiđite u prostoriju sami ... na vaše tajno mjesto" (Matej 6:5)? Zašto ljudi odlaze u crkvu nedjeljom i ne bave se duhovnošću u ostatku tjedna? Činilo mi se krivim da mi je, kao Katoliku, odlazak u crkvu nedjeljom obveza i da, jednom ispunjena, sam slobodan biti svijetovan i neduhovan koliko želim. Samo jedno izvan-tjelesno iskustvo je bilo dovoljno da odbacim taj cijeli licemjerni sustav: Tijekom moga ITI-a, uvidjeo sam da sam ja duhovno biće - ustvari, bio sam duh i pomisao na umiranje bez neke stvarne veze sa Bogom bila je strašna. Prije mojeg ITI-a, bilo je dovoljno ponavljati molitve koje nisam niti razumio. Prije mojeg ITI-a, bilo je očito da sam trebao činiti još.

Na koncu sam došao do spoznaje da moj katolički vjerski sustav nije bio duhovan uopće. Što sam pobliže pogledao, više sam razumio. Tako da sam prestao odlaziti u crkvu i upustio se na istinski duhovni put. Ne mislim davati naslutiti da su svi Katolici nespiritualni. Stvar je u tome što sam trebao pronaći vlastite odgovore.

Budući da me moj ITI naučio voditi pravu brigu za duhovna pitanja, shvatio sam da me moj ITI naučio biti više spiritualnim, ne manje. Odlučio sam da me Bog neće poslati u pakao zbog napuštanaja crkve i pronalaženja svog vlastitog duhovnog puta.

Odlučio sam zanemariti bol, strah, opasnost, prihvatiti mogućnost smrti i prokletstva kako bih otkrio istinu. Odlučio sam pokušavati svake noći dok ne dobijem više rezultata. U međuvremenu, odlučio sam poharati Gradsku knjižnicu Minneapolis kako bih našao više informacija o ITI-ima, i drugim metodama njihovog stvaranja.