Kako doživjeti Izvan-tjelesno iskustvo

Mnogi ljudi pokušavaju izazvati ITI bez uspjeha, jer ne znaju što da rade. Nažalost, mnoge knjige na tu temu ne sadrže upute. Nekolicina knjiga koje sadrže upute su neodređene i nepotpune. U vježbama danim u svakom poglavlju već sam savjetovao mnoge stvari za pokušati. U ovom poglavlju, želim popuniti neke od rupa i također omogućiti detaljni opis moje najuspješnije metode. Naravno, ne mogu jamčiti pozitivne rezultate. Vaš uspjeh ovisi o količini uloženog truda.

Uvjetovanje

Većina ITI autora se slaže da vas vaša podsvijest izvlači iz tijela svake noći. Sa vježbom možete iskoristiti ovo u vašu korist: Možete vježbati vašu podsvijest da vas "probudi" nakon što napusti tijelo. Koristio sam mnogo metoda da utisnem tu ideju na moju podsvijest: tvrdnje, čitanje knjiga, slušanje subliminalnih ITI kaseta, zaigrane vizualizacije i slušanje glazbe koje imaju riječi koje asociraju na ITI.

Prva metoda, tvrdnje ili sugestije samome sebi, su da kažete sebi, „Želim doživjeti izvan-tjelesno iskustvo," „Želim napustiti tijelo" ili slične sugestije. Najbolje vrijeme da ovo radite je baš prije nego zaspete i posebice odmah nakon što se probudite ujutro. U tim vremenima nalazite se u bliskoj vezi sa vašom podsviješću. Budim se vrlo sporo. Na oko pola sata ja sam u vezi sa svojim podsvijesnim umom. Kada si tada dajem sugestije, one su vrlo učinkovite. Izgovarajte ove tvrdnje nekoliko puta na dan.

Druga metoda jest da čitate ITI knjige. Obično imam više ITI-a kada sam nedavno bio čitao knjigu o astralnoj projekciji. Čitanje o ITI-ima i razmišljanje o njima dok čitate utiskuje impresiju na vaš podsvijesni um, koji češće može biti više učinkovitiji nego sugestije samome sebi.

Treća metoda jest da koristite kasete sugestije. Monroe institut sada ima set "Uvodnih" kaseta da pomogne onima koji žele biti astralni   putnici.   Izdavač   Dolina   Sunca   (Valley   of  the   Sun

Publishing) ima set nazvan "Astralna Projekcija" koja sadrži jednu kasetu hipnoze i jednu kasetu subliminalnih sugestija. Druge kasete su također dostupne.

Četvrta metoda jest da koristite zaigranu maštu. Tvrdnje koje koriste vizualizaciju su čak bolje od verbalnih tvrdnji. Zamišljajte kako se odvajate od tijela. Dok to radite, razmišljajte u sebi, „Da. Mogu to učiniti." Zamišljajte jasne prizore gdje ili letite kroz doline poput jedrilice, ili iskačete iz tijela u svemir. Opet, ovo bi trebalo biti izvođeno često kroz dan i posebno odmah nakon što se probudite ujutro.

Peta metoda jest da slušate glazbu koja ima tekst koji asocira na ITI. Ja sam si načinio kasetu za sebe, puna takvih pjesama od različitih izvođača. Pjesme možda nisu o ITI-u, ali me i dalje dovoljno podsjećaju na njih da utisnem dojam na svoj podsvijesni um. Neki primjeri su: "Kashmif Led Zeppelina, "Astralni putnik" od Yesa, "Zid" od Kansasa, "Svijetla" od Styxa, „Leti noću" od Rusha i "Putnik unatrag' od Paula McCartneya.

Fizička priprema

Najbolje vrijeme za pokušavanje ITI-a je ujutro, nakon što ste se prirodno probudili (ne od alarmne budilice). Pošto većina od nas radi za vrijeme tjedna, lakše je pokušati preko vikenda. Dajte svom tijelu dovoljno odmora. Svaka osoba treba drukčiju količinu sna. Trik jest da učinite svoje tijelo dovoljno umornim da ostane u opuštenom stanju, ali ne preumorno. Ako ne spavam dovoljno, preumoran sam i padam u dubok san dok vježbam. Ako se naspavam i onda vježbam, previše sam budan i ne mogu se dobro usredotočiti. Tijelo bi trebalo biti dovoljno odmorno, ali opušteno, a um mora biti budan.

Kada dođe vrijeme za vježbu, pokušajte otkriti koliko ste umorni. Ako ste preumorni, malo se protegnite u krevetu ili se prodrmajte od pospanosti. Neki ljudi se možda žele prvo dići i uzeti šalicu kave. Ovo će vam obično pomoći da ne padnete ponovno u san za vrijeme vježbe. Bolje je potpuno se razbuditi prije početka.

Glazba je odlična za opuštanje i smirenje uma. U redu je slušati opuštajuću glazbu za vrijeme vaših ITI vježbi, ali ovo također može raditi protiv vas: Slušanje vanjskih zvukova vas može ometati da se usredotočite. Također, ako slušate glazbu prije spavanja, možete biti previše opušteni i pospani da vjžbate slijedećeg jutra.

Kada vježbate, uvjerite se da imate dobru cirkulaciju. Uđite u položaj gdje vaši udovi neće "zaspati" zbog loše cirkulacije.

Osigurajte da ne budete ometani za vrijeme vježbi. Držite vaše prozore zatvorenima da ne dolaze zvukovi, isključite telefon, izgasite sve televizore, radije i ostale bučne stvari. Nemojte stavljati nikakvo vremensko ograničenje na vaše vježbanje. Kontra-produktivno je gledati na sat i pitati se je li vaše vrijeme isteklo. Također se uvjerite da ste ispraznili mjehur prije vježbe; potreba da se ide na zahod može uništiti dobru vježbu.

Korak 1. Opuštanje

Slijedeći potrebni preduvjet za izazivenje ITI-a je potpuno opušteno fizičko tijelo. Opuštanje je važno jer ako niste opušteni, imati ćete previše svijesti usredotočeno na vaše tijelo. Laboratorijski testovi na astralnim putnicima su pokazali (uz pomoć BSR i GSR monitora kožnog otpora) da je fizičko tijelo više opušteno za vrijeme ITI-a nego za vrijeme spavanja. Idealno, vaše fizičko tijelo bi trebalo biti potpuno opušteno u svakom pogledu za vrijeme vježbe. Preporučam vježbe opuštanja svakog dana dok ne budete mogli potpuno opustiti vaše fizičko tijelo u nekoliko minuta.

Opustite vaše tijelo od uda do uda, čineći to od glave do nogu, dok čak i vaše lice ne bude potpuno opušteno. Koristite bilo koju tehniku s kojom se ugodno osjećate da se potpuno opustite. Ako ne znate nikakve tehnike opuštanja, radite ovo: Sistematski stežite svaki mišić i činite ga napetim dok ne osjetite blagi umor, onda ga pustite i osjećajte kako se mišić opušta. Nakon što ste opustili svaki mišić, počnite iznova i provjerite svaki mišić ponovno.

Možete primjetiti da što je vaše tijelo opuštenije, manje ga možete zapravo "osjećati". Ohrabrite ovaj osjećaj: Dok se opuštate, pretvarajte se što je živopisnije moguće da nemate svoju lijevu ruku; kao da je bila odrezana i ne možete ju osjetiti. Kada osjećaj da nemate ruku postane dovoljno stvaran za vas, ta ruka je vrlo opuštena. Slijedeće, pretvarajte se da vaša druga ruka ne postoji. Slijedeće, vaše noge. Malo se zaigrano zabavite pretvarajući se da su vaše ruke na različitim položajima i vidite kako živopisno možete zamisliti te stvari. Ako ste sposobni izgubiti svaki osjećaj u vašim rukama i nogama, ili zamišljeno osjećati da su na različitim položajima, vaše tijelo je vrlo opušteno.

Slijedeće, potpuno opustite vaše lice. Evo jednog načina da opustite vaše lice: zatvorenim očima, gledajte sve dublje i dublje u crninu, dok vrlo sporo zatežete vaše obrve i lagano okrečući vaše oči dok mišići kod vaših obrva ne postanu umorni. Onda potpuno opustite mišiće vašeg lica na otprilike 15 sekundi. Ponovite postupak ponovno dok se mišić kod vaše obrve ponovno ne umori i opustite se ponovno nekih 15-ak sekundi. Ponovite ovaj postupak oko šest do sedam puta. Potpuno opustite vaše cijelo tijelo ponovno i onda pokušajte očistit svoj um i također ga učinite opuštenim. Vibracije se čak mogu i pojaviti u ovom trenutku, čineći ostatak postupka nepotrebnim! Nakon što ste potpuno opušteni, ne obraćajte više pozornost na vaše tijelo.

Korak 2. Umirivanje i usredotočenje vašeg uma

Ovo je najvažniji korak. Postoji pet ključnih točaka da usredotočite vaš um za izazivanje ITI-a. To su: stanje uma, realizam, kretanje, receptivnost i pasivnost.

Kada pokušavate napustiti svoje tijelo najvažnija stvar je stanje uma. Kada sam bio u "idealnom" stanju uma, napuštanje svog tijela se činilo kao dječja igra, lagano i prirodno poput disanja. Ali kada nisam u tom stanju uma, čini se vrlo teškim. Ne mogu vas "naučiti" ovom stanju uma, ali mogu opisati kakvo je. Jednom kada postignete astralnu projekciju znati ćete na kakvo stanje uma ciljam. Najbolje stanje uma je ono u kojem ste tihi, potpuno pasivni, jednoumni promatrač. U tom pasivnom stanju, vaš um ne luta. Niste emocionalni. Niste ni analitični. Vi ste tek promatrač. Vizualizacija je važna u mnogim ITI tehnikama i to pasivno stanje uma čini lakšim vizualizirati slike dugo vremena bez da vaš um "luta".

Ova druga točka, realizam, ima veze sa stupnjem usredotočenosti. Ovaj svijet nam se čini stvarnim, jer smo ovdje toliko usredotočeni. Trebali biste se naučiti usredotočiti izvan tijela do tog stupnja da sve postaje stvarno. Usredotočite vaš um na tu samostalnu točku svijesti.

Treća točka, kretanje, se odnosi na kretnju ljuljanja koju osjećate unutar tijela. Ja započinjem unutarnji osjećaj "ljuljanja" u mojoj mašti koja kasnije postaje vrlo stvarnom. Onda koristim brzinu ljuljanja da se izbacim van tijela. Pretvarajte se da se vaše tijelo nježno ljulja naprijed i nazad, ili lijevo desno u uobičajenoj kretnji. Pokušajte učiniti ovaj osjećaj ljuljanja što je stvarnijim moguće.

Četvrta točka je receptivnost (sposobnost primanja informacija, nap. pre.). Ovo receptivno stanje uma je važan kod zvanja i induciranja vibracija. Morate se naučiti da se učinite receptivnim prema svemu što se pojavi za vrijeme vježbe.

Peta točka, pasivnost, je također vrlo važna. Što ste više pasivni, lakše je ući u ITI stanje. Dokle god imate svijesni "kontrolirani interes" u vašem iskustvu, previše ste usredotočeni u ovoj stvarnosti. Razvijte naviku rađenja vježbi, ne zbog zanimanja da ih nadgledate, već samo za pasivne razloge: Samo da vidite što će se dogoditi slijedeće, ili samo zbog njihovog izvođenja. Dok vježbate, trebali bi biti samo usredotočeni na trenutačno stanje u vremenu. Prihvatite ono što dođe. Pokušajte zauzeti stav u kojem vas stvarno nije briga što će se dogoditi. Budite u potpunosti u sadašnjem trenutku, sa nikakvim mislima o onome što će se dogoditi slijedeće. Riječnik američke ostavštine "pasivno" definira kao:

Primanje ili podređenost radnje bez reagiranja ili bez davanja inicijative za povratnu radnju.

Prihvaćanje bez protivljenja ili otpora; voljan ili popustljiv.

Ne sudjeluje, ne radi ili djeluje; inertan...

Ovim definicijama, trebali biste biti u stanju u kojemu možete biti izloženi čudnim osjećajima bez reagiranja, fizičkog ili mentalnog. Bez obzira što vas pogodi, trebali biste biti u takvom pasivnom stanju, da kada vas nešto pogodi, vi pomislite, „Oh. Ovo je lijepo," i samo nastavite ležati i vizualizirati.

U tom pasivnom stanju, možete poduzimati radnje (poput vizualizacija) bez da reagirate na njih. Zaspete ako postanete usredotočeni na to i reagirate na vaše misli i vizualizacije. Ako možete započeti to stanje i zadržati vašu svijest izvan te zamke sna, možete zadržati vašu svijest nakon što napusti vaše tijelo. Želite postati samo pasivni promatrač.

Govorio sam prije o potrebi zadržavanja dijela vaše svijesti da napustite svoje tijelo. Zadržite dio koji ima veliko zanimanje za ono što se događa.

Usporite vaše misli i dovedite se u to pasivno i receptivno stanje uma. Očistite um od svih misli: Postoje mnoge tehnike rađenja ovoga. Ako nemate metodu, pokušajte slijedeću: Sa zatvorenim očima, pretvarajte se da tražite nešto što se može pojaviti točno ispred vas. Samo tiho promatrajte svoj mentalni ekran za promatranje. Gledajte u crninu.

Korak 3. Lutati rubom svijesti

Slijedeći korak je "lutati rubom svijesti," istražujući granicu između budnosti i spavanja. Dopustite si da počnete tonuti u san, ali se onda "ulovite" i razbudite se ponovno i uvjerite se da ste potpuno svijesni. Dopustite si da ponovno počnete tonuti u san, ovoga puta dozvoljavajući si da se malo više približite snu, onda se ponovno razbudite. Učinite ovo nekoliko puta dok vaše tijelo ne bude vrlo opušteno i vaš se um ne bude nalazio u tom "pasivnom" okviru o kojem sam govorio.

Korak 4. Vizualizirajte objekt

Slijedeće, vizualizirajte mali objekt, poput male kocke, oko 2 metra ravno iznad vašeg lica. Vizualizirajte to što je jasnije moguće. Nemojte nastavljati dok ne vidite ovaj objekt jasno ispred očiju vašeg uma

Korak 5. Malo zaljuljajte objekt

Onda počnite pomicati objekt nazad i naprijed tako da se čini da vam se malo približava i onda se pomiče tamo gdje je i bio. Isprva vizualizirajte samo malu količinu kretnje, kao da se objekt tek polako njiše prema vama i od vas.

Zadržite da se objekt stalno njiše. Nemojte mu dopuštati da se prestane kretati. Zadržavanje objekta u pokretu će vam pomoći da stabilizirate sliku u vašem umu i daje mu više realnosti.

Korak 6. Pojačajte količinu njihanja

Polako povećajte daljinu kojom se objekt njiše. Nastavite njihati objekt nazad i naprijed prema sebi, svakog puta ga malo približavajući sebi. Dok to činite, slika se može činiti da izgleda stvarnije. Uvjerite se da vaša vizualizacija ima osjećaj perspektive i dubine. Svaki puta kada se objekt približi, trebao bi izgledati veći. Svaki puta kada se objekt povlači, trebao bi izgledati manji. Zapamtite, također morate zadržati ono pasivno, smireno stanje uma za vrijeme cijele vježbe.

Korak 7. Ljuljajte se suprotno od objekta

Pokušajte osjetiti kao da se ljuljate u suprotnom smjeru od objekta. Zamislite da objekt ima jaku gravitaciju koja utječe na vaše ljuljanje. Kako se objekt njiše bliže vama, vi ste povučeni prema njemu. Kako se njiše od vas, vi se vraćate u vaš prvobitni položaj unutar vašeg tijela.

Kako se objekt približava svakim njihanjem, osjetite njegovu gravitaciju kako vas sve više povlači u njegovom smjeru.

Korak 8. Zgrabite objekt i dopustite mu da vas izvuče

Nakon što slika postane jasna, kada se zanjiše bliže vama, "zgrabite" sliku vašim umom. Kako se slika diže, vaša svijest će ju slijediti i biti će svijesno odvučena iz vašeg tijela.

U tom trenu biti ćete izvan tijela. Onda smijete "pustiti" to smireno stanje uma, proširiti vašu svijest i biti ćete vrlo budni i vrlo osviješteni. Tada ste slobodni istražiti nefizički svijet!

Važno je proučiti vašu svijest prije iskustva da se uvjerite da ne sanjate. Za vrijeme iskustva, zapitajte se, „Da li se ovo stvarno događa, ili je to san?" Nakon što se vratite u svoje tijelo, sjetite se koliko ste svijesni bili za vrijeme iskustva.

Naučiti napustiti vaše tijelo je nešto što zahtjeva mnogo vremena, vježbe i strpljenja. Ne očekujte rezultate preko noći. Ovo poglavlje ima previše podataka da se sve odjednom upije. Možete provesti nekoliko pokušaja pokušavajući se prisjetiti svih natuknica koje su uključene. Neki ljudi nemaju nijedan ITI, dok ne provedu godine pokušavanja. Neki ljudi ne dobivaju rezultate, jer se previše trude; naučite se opustiti. Dobre vijesti su, prvi ITI je najteži. Jednom kada ste imali ITI, lakše je izazvati više njih.

Također se nemojte bojati eksperimentiranja i isprobavanja novih stvari. Razvijte vlastite tehnike. Iskoristite što vam god najbolje pogoduje. 

Psihička iskustva

Kako sam nastavljao vježbati izvan-tjelesna iskustva, imao sam sve više i više psihičkih iskustva. I pokušavao sam ih sve poricati. Nisam se smatrao psihičkim, ali psihička iskustva su se nagomilavala, jedno na drugo, prisiljavajući me da priznam da imam psihičke moći. Štoviše, psihičke stvari su se događale tako često da ih nisam mogao otpisati kao slučajnosti. Osjećao sam se kao da se moj "viši bitak" borio protiv mog skepticizma bacajući mi neporecive, nevjerojatne stvari u lice.

Imao sam mnogo različitih tipova psihičkih iskustava. Začudo, činilo se kao da sve sve to događa preko noći. Koliko god ludo zvučalo, želje su se ostvarivale. Odjenom je svijet postao čarobnim. 

Telepatija:

Odjednom sam "uzimao riječi ljudima iz usta," ne tjedno ili danom, već neprestano! Neke sam zapisao u svoj dnevnik. Evo nekih primjera:

05/12/80 Pon

...pitao sam mamu što imamo za ručak. Riječ „tunjevina" mi je sinula. Malo kasnije je rekla, „Možda je ostalo nešto tunjevine."

05/20/80

Danas smo JF i ja razgovarali kako bi super bilo kad bi BS (naš profesor engleskog) također bio naš profesor informatike. POMISLIO SAM, „Što je BS diplomirao na fakultetu?" JF je odjednom Rekao, „Diplomirao je fiziku."

10/14/83 Pet

...na jednom od mojih predmeta ovog polugodišta bio sam u timu petero ljudi koji su radili na kompjuterskom projektu. Danas smo tebali osmisliti ime za naš tim. Predložio sam ime "Veliko Djelo (Magnum Opus)," i odmah je jedan od mojih kolega rekao da je baš razmišljao o tome i bio ga i sam spreman predložiti!  

...zaposleno sam programirao, kada mi se učinilo da sam čuo JP-a kako pita za moj kompjuterski program (da li sam popravio svoje ENDIF postavke u određenom retku koda). Počeo sam mu objašnjavati da jesam i što sam još učinio, kada mi je rekao da nikada nije postavio to pitanje! Samo je POMISLIO da me pita! A ipak sam mu odgovorio kao da je postavio pitanje koje je imao na umu.  

Telepatsko odašiljanje

Ovo je slično telepatiji, osim što namjerno pokušavate poslati poruku drugoj osobi. Drugi izraz bi mogao biti "Dljinska Sugestija." Ovo je sposobnost da stavljate misli ili sugestije u um drugih. Dobar primjer je bio događaj u kojem sam predložio mojem vozaču busa da ubrza. Evo još primjera:

08/20/80 Sri

Otišao sam u Burger King na ručak. Uz ručak sam naručio i krumpiriće. Kada je konobarica otišla po moje krumpiriće, telepatski sam poslao poruku, „Stavi mi malo više." Ravno pred mojim očima, okrenula se grabeći prema fritezi i nadodala više krumpirića mojoj narudžbi! Krumpirići su već bili stavljeni u vrećice. Ali ona je zgrabila vrećicu i nakon toga je nadodala više u moju vrećicu s krumpirićima! Naglas sam rekao, „Ne mogu vjerovati!"

03/19/81 Čet

...jeo sam večeru sa mojim tatom i htio sam salvetu. Odlučio sam učiniti psihički eksperiment. Pokušao sam staviti riječ „Salveta" u um mojeg tate. Malo kasnije, ispružio je ruku i uzeo salvetu za mene. To nije previše čudno. Ali je onda pitao, „Jesi li upravo razmišljao 'Salveta'?" Onda sam mu ispričao za svoj eksperiment.

10/21/85 Pon

...PF je lokalni distributer kompjutera. Tijekom prošlog tjedna, naručio je neke kompjutere iz naše tvrtke. Nije se javio u vezi svoje narudžbe i svi smo htjeli da DB nazove PF-a i pita ga u vezi njegove narudžbe. DB nije htio nazvati PF-a. U određeno vrijeme dana, rekao sam svima; „Pošto DB ne želi nazvati PF-a, moramo navesti PF-a da nazove nas!" JS je pitao, „Kako ćemo to napraviti?" Odgovorio sam, „Pa, mislit ćemo vrlo jako na njega i onda će on shvatiti i nazvati nas." JS se nasmijano rekao, „Dobro." Nekoliko minuta kasnije, PF je nazvao, nakon što se nismo čuli oko tjedan dana s njim. JS je rekao, „Upalilo je!"  

Vidovitost

Vidovitost je kada opažamo nešto izvan dometa naših osjetila. Na primjer, meni je bilo uobičajeno da "znam" koja je pjesma svirala na radiju prije nego što sam ga upalio, ili "čuti" slijedeću pjesmu koju bi puštali, prije nego što je trenutna pjesma završila. Bilo je uobičajeno od mene da otpišem ova iskustva kao "slučajnosti" do određene točke, ali kada su se te slučajnosti počele nakupljati, započeo sam ih zapisivati u svoj dnevnik. Nisam ih više mogao zanemarivati.

Ova sposobnost je bila vrlo korisna. Često sam znao kada će telefon zazvoniti. Ponekad sam također znao tko je zvao, što mi je pomoglo da izbjegavam ljude s kojima nisam želio razgovarati. Kod kartanja, "znao bih" s kojom je kartom najbolje da odigram, bez znanja ili potrebe da znam što su drugi igrači imali. Ponekad sam se zabavljao sa ovom sposobnošću. Evo primjera: 

05/31/84 Čet

..razgovarao sam sa svojim prijateljem i kolegom programerom, WB-om, o imenima. Rekao je, „Kladim se da nikada ne bi mogao pogoditi moje krsno ime, tako je čudno." Mirno sam rekao, „Otto," a on je rekao, „Vau! Kako si znao? Nikada to nisam nikome rekao, i ne nalazi se na mojim prijavama za posao niti W-4 obrascima!" Onda je rekao, „Ali ja imam još jedno krsno ime, ali ovo drugo ne bi mogao pogoditi ni za milijun godina." Mirno sam rekao, „Garhard?" na što je on odgovorio, „Kako si to znao? To nije uobičajeno ime!" Rekao sam, „Samo sam pogodio," na što je on odgovorio, „Ne vjerujem!"

Iako je to slično vidovnjaštvu, odvojio sam ga zato jer postoji razlika: Sa vidovnjaštvom, činilo se da samo "znam" stvari izvan dosega mojih osjetila, ali sa vizijama vidio sam slike-jasne-kao-dan ispred sebe. Trebao sam izvući sam svoje zaključke iz ovih vizija. Evo primjera:

05/06/80 Uto

Prije nekoliko tjedana, išao sam spavati jedne noći i... odjednom sam imao viziju. U mojoj viziji sam vidio vrlo jasnu sliku svoje ujne K kako leži sa zatvorenim očima. Znao sam da nije mrtva, već da spava ili da je onesviještena u viziji. Kada je završila, ustao sam iz kreveta i otišao u dnevni boravak gdje je moja mama čitala. Pitao sam je, „Kako je ujna K?" Ona je rekla, „Zašto?" Ispričao sam joj o svojoj viziji i ona je rekla da nije pričala sa ujnom K dugo vremena.

Prošlog petka sam čuo priču. Ujna K je bila u krevetu jedne noći kada je pala s kreveta. Pri padu, udarila je glavom i na neko vrijeme je bila zaslijepljena. Sada je izvan bolnice nakon dana i vid joj se oporavlja.

Koliko sam razumio, vizija se odigrala na dan ili blizu dana njezine nesreće.  

Psihički snovi

Otkrio sam da snovi mogu biti izvor psihičkih informacija. 8.1.1981. imao sam san koji je započeo normalno: Bio sam u sveučilišnoj knjižari. Onda je san poprimio neobične značajke i bio sam pozvan da dođem do informacijskog stola. Kod informacijskog stola, gospođa mi je pružila telefon. Ženin glas mi je rekao da bih trebao doći doma jer se dogodila smrt u mojoj obitelji. Pitao sam ženu tko je umro, ali mi je rekla da mi ne može reći; sve što mi može reći je JMBG te osobe preko telefona. Kada mi je rekla JMBG, "znao" sam da se radi o mome ocu koji je "umro" u mom snu. Bio sam šokiran i tužan, pa sam svijesno odlučio prekinuti san (koji me uveo u ITI). Moj otac je bio savršenog zdravlja, ali ne zadugo. Ovo je bilo prvo "upozorenje" koje sam dobio o smrti mojeg oca.

Slutnja

Slutnja bi također mogla biti okarakterizirana kao vidovitost, ali umjesto sposobnosti da "znate" sadašnjost, ovo je sposobnost da znate "budućnost". 2.studenog, 1981, imao sam određeni "osjećaj" ili "znanje" da će moj otac uskoro umrijeti. Zapisao sam ga, ali nikome nisam rekao svoj osjećaj. Moj otac je i dalje bio dobrog zdravlja. Brzo nakon toga, moj otac je obolio i umro 13. siječnja, 1982. Bolji primjer slutnje je slijedeći:

11/26/80 Sri

Ušao sam u 94B bus do doma sa posla danas. U vožnji do centra Minneapolisa, mislio sam o mnogim stvarima, ali glavna misao koja me gnjavila cijelim putem do doma je bila: „Bolje bi bilo da se malo više opustim, u slučaju ako upadnemo u nesreću." Osjetio bih potrebu za relaksacijom, onda bih shvatio da sam napet, onda bih se ponovno opustio. Kada bih ponovno postao napet, ponovno bih si rekao da se opustim, itd. Misli su me nastavile gnjaviti dok se nisam odlučio da odem za njima. Pomislio sam na mogućnost da bus doživi nesreću. Nastavio sam se uvjeravati, „Nema šanse da se to može dogoditi." Ali me misao gnjavila. Pogledao sam oko sebe da vidim koliko bi meko bilo (u slučaju ozlijeda nap. pre.) da doživimo nesreću. Sjedio sam postrance, do drugog čovjeka koji bi me zaštitio u nesreći. Pogledao sam da vidim kako su drugi bili zaštićeni. Bio je samo jedan čovjek koji je bio više zaštićen od mene. Pomislio sam o doživljavanju nesreće na pet ili deset minuta. Onda sam se naposlijetku opustio i ostao sam opušten tijekom ostatka vožnje. Naravno, moj bus je tada pogodio u kombi odostraga.  

Deja Vu

Deja Vu je sličan slutnji: imate određen osjećaj znanja kakva će budućnost biti, ali također postoji nadmoćan osjećaj da je sve to već učinjeno. To je kao da je cijela scena uvježbavana nebrojeno mnogo puta u prošlosti. Tipično je zapitati se, „Nisam li ovo učinio prije?" Ova iskustva se nadovezuju na psihičke snove. Evo primjera iz mojih dnevnika:

Imao sam dva deja vu iskustva nedavno. Prvo koje ću spomenuto je bilo danas. Bio sam na APS-u, kod CC-inog terminala. CC je bila na telefonu i znao sam svaku riječ koju je izgovorila, prije nego što ih je izgovorila. Slomio sam se smijući se, ali ona nije razumjela zašto sam se smijao.

Prošlo iskustvo je bilo prošlog utorka. Bio sam na APS-u, razgovarajući sa SB-om o BASIC-u (osnovnom kompjuterskom jeziku) kada sam se sjetio da sam to radio već jednom u snu, i znao sam sve što će SB izgovoriti. U snu, moj šef DJ je ušetao i vidio me kako razgovaram sa SB-om o BASICU-u. Bio sam posramljen jer obično ne koristim BASIC u svom radu. Pomislio sam, „Oh ne! DJ će ući svaki trenutak i morat ću se opravdavati. Trebam brzo otići odavde!" Tako sam se pokušao ispričati i otići. Ali kada sam pokušao otići, SB me pitao neko pitanje koje me spriječilo. Odgovorio sam i ponovno pokušao otići. Ponovno me zaustavio govoreći, „Pričekaj, dopusti da ti pokažem nešto." Pokušao sam pobjeći treći i četvrti put, ali svaki put bi SB izmislio razlog koji bi me zadržao tamo. Onda je DJ ušao u moju sobu i rekao istu stvar koju je rekao u mom snu. Stvarno sam bio posramljen i trebao sam pojasniti svoje zanimanje za BASIC i kako doprinosi mom trenutnom radu.

Primjer naveden gore je trajao dugo vrijeme - oko 20-ak minuta. Oba iskustva sam se "prisjetio" iz sna. Ponekad bih vrlo često sanjao budućnost i snovi bi mi davali deja vu iskustvo poslije. Moje osobno vjerovanje jest da ponekad koristimo snove da isplaniramo budućnost. Snovi su bili planovi i planovi su bili savršeno izvedeni. U tim slučajevima moj trud da promjenim planirane događaje je bio spriječen.  

Utvare

Glavni problem koji sam imao sa većinom psihičkih iskustava je taj što nisu bili baš određeni. Često su to bili samo "osjećaji" koje sam imao o situacijama, ili""neobuzdane" misli na umu. Teško sam mogao povjerovati u taj fenomen. Saznao sam da postoje drugi, određeniji tipovi psihičkog fenomena, poput utvara. Utvara je fizička pojava nefizičkog entiteta ili objekta. Slijedi primjer:

U srijedu sam pročitao članak u Enciklopediji Okultizma i Parapsihologije (časopsis o paranormalnim pojavama, nap. pre.) na temu spiritističkih medija. Članak je govorio o fizičkim pojavama svih vrsta i bio sam zainteresiran za to. Upravo tada sam zaželio da neki duhovi izvedu fizičko pojavljivanje za mene, da mi dokažu to.

Kasnije te noći sam se probudio preplašen, sa osjećajem opasnosti. Otvorio sam oči i na moju zaprepaštenost vidio sam ruku materijaliziranu u zraku pored moje glave i ruka je držala nešto. Bio sam toliko šokiran i zaprepašten da sam poskočio i nasilno zadrmao krevet. Štogod da je bilo u ruci je poletjelo i ruka se povukla od mene i otišla prema gore nestajući. Onesvijestio sam se i moja svijest je polako pala u ništavilo, iako s blagom odgodom. 

Psihokineza (PK) ili Telekineza (TK)

Psihokineza je kada je nešto fizički pomaknuto ili promjenjeno psihičkim sredstvima. Jednog dana sam upravo napustio svoje radno mjesto u oko 20:00. Bio sam vrlo uzbuđen zbog mnogih stvari: Knjiga koju sam čitao je bila uzbudljiva, nedavno sam imao uzbudljivi ITI i druge uzbudljive stvari su se događale. Iz nekog razloga, dok sam čekao da ulovim bus, osjećao sam se vrlo fizički jakim. Osjećao sam se kao da bih mogao bilo što učiniti.

Nikada nisam nemaran prema tim osjećajima; trebao sam pronaći neki način da testiram taj osjećaj moći. Ogledao sam se oko sebe za bliže objekte. „Ako doista imam tu moć," rekao sam si, „vjerojatno bih mogao odšetati do bilo kojeg parkirnog metra (uređaj za naplatu parkinga nap. pre.) i otvoriti ga svojim umom." Prišao sam prvom nasumično odabranom parkirnom metru, stavio svoje ruke nježno oko njega i otvorio ga bez truda! Sjajne kovanice su se rasipale po cijelom tlu. Na sekundu ili dvije stajao sam tamo šokiran. Što ako me netko vidio? Što da radim? Vrlo sam iskrena osoba. Pokušao sam zatvoriti metar, ali rasipane kovanice su spriječavale da se vratašca zatvore. Brzo sam ga ispraznio, zatvorio vratašca i luđački počeo gurati kovanice u metar. Usputni vozači mora da su mislili da sam lud gurajući punu šaku kovanica u parkirni metar, kasno nakon parkirnih sati. Posebice zato što nije bilo auta na tom mjestu! Pokupio sam sve kovanice sa tla i gurnuo ih unutra jednu po jednu u metar. Moje srce je još uvijek lupalo kada sam ušao na bus i dugo nakon toga.

Evo drugog primjera iz mojih dnevnika:

09/24/84 Pon

Čudne stvari se počinju ponovno događati. Nakon posla sam htio malo crtati, ali nisam vidio svoju olovku za crtanje od našeg putovanja. Bezuspješno sam pokušavao pronaći svoju olovku mnogo puta od tada. Zadnji puta kada sam tražio bila je subota kada sam pretražio kuću i JP-ov stan.

Danas sam ju ponovno tražio, ali bez uspjeha i dok sam tražio, moj unutarnji glas je rekao, „Pokušaj iskoristiti tvoju psihu da ju nađeš." Nisam ju pronašao, pa smo JP i ja odlučili otići kupiti jednu. Prije nego što smo otišli sjeo sam se u sredinu njegovog dnevnog boravka u najveću fotelju, čekajući ga da se spremi.

Otišli smo u kupnju ali nisam kupio novu olovku pošto mi je JP ponudio da mi posudi jednu. Kada smo stigli kući, otišao sam gore u JP-ov stan. Dok je on bio na telefonu, odlutao sam do sredine njegovog boravka. Tamo, u sredini JP-ove najveće fotelje se nalazila moja crtačka olovka! Pitao sam JP-a za to, ali on je rekao da je to nemoguće zato što je sjedio na toj fotelji baš prije nego što smo otišli! Zato, prije nego što smo otišli nije bilo olovke na fotelji, ili zapravo bilo gdje. Ali kada smo se vratili, olovka je ležala na fotelji. Ne postoji zapravo nikakvo logično objašnjenje kako se ta olovka pojavila tamo, otkuda je došla ili išta. Mora da je bila teleportirana tamo zato jer JP nije bio nijednom izvan mog vida od vremena kada smo otišli do trenutka kada smo se vratili. Ta fotelja je bila prazna kada smo otišli. 

Proslušnost

Proslušnost je sposobnost da čujemo glasove ljudi koji nisu fizički prisutni. Iskustvo može kazati da se ovo može dogoditi između dvije žive osobe isto kao i običnih "duhovnih glasova". Ovo je drukčije od telepatije. Telepataijom "primate" misli drugih. U proslušnosti, čujete glas sasvim obično. Kada se to meni dogodilo, bio je tako glasan i čist da sam se okrenuo da vidim tko govori, ali nitko nije bio na vidiku. Evo dva dobra primjera: 

Još jedna nevjerojatna stvar se dogodila prije nekoliko tjedana. Bio sam na kampusu Sveučilišta, hodajući na jedan od mojih satova i razmišljao sam o članku u Enciklopediji Okultizma i Parapsihologije koji govori da se termin "unutarnji glas" odnosi na proslušnost. Odjednom sam duhovno začuo ženski glas. Glas je rekao, „Moje ime je Julia i ja kažem da nije važno otkuda mudrost dolazi, već radije, sama mudrost je ona koja vrijedi!" To je prvi puta da sam ikada čuo glas koji tvrdi da ima ime! Taj glas također nije trebao prijevod kao što moj unutarnji glas treba. Umjesto toga, riječi su prošle izravno. Naravno, to me jako šokiralo. 

07/05/84 Uto

Danas sam radio na odjelu kupca na poslu. Dogovorio sam za SO da se nađe sa mnom kod Kompanije P u 18:00. U 17:40 pogledao sam na sat i pomislio, „Imam dovoljno vremena; SO će biti ovdje tek za 20 minuta." Tako sam počeo unositi podatke na njihov kompjuter. U 5:45 začuo sam glas SO - jasno i glasno - kako uzvikuje nešto poput, „Halo? Je li netko ovdje?" Nisam mogao vjerovai da bi SO bila tamo tako rano, ali sam ipak čuo njegov glas. Činilo se kao da se dere izvana, a ipak sam ja sjedio u Sobi Odjela u sredini velike zgrade. Svi prozori su bili zatvoreni i zaključani na 50-ak metara.

Otrčao sam do velikih vratiju, otvorio ih i istrčao van, samo da bih pronašao SO-a kako tek silazi s motora, skidajući svoju kacigu. Pitao sam ga da li je vikao nešto, a on je rekao da nije; tek je stigao. Rekao je da je mentalno pokušao odaslati poruku meni! Provjerio sam; nema šanse da je mogao vikati dovoljno glasno da bih ga ja čuo u Sobi Odjela (pogotovo zato što je imao kacigu!). Zapanjujuća stvar oko svega je bio bistrina njegovog "glasa". Zvučao je najobičnije. Također bih trebao spomenuti da sam imao radio upaljen u to vrijeme i "čuo" sam njegov glas unatoč zvuku radija. Bio je tako jasan. SO je primjetio, „Ili si ti vrlo osjetljiv ili sam ja vrlo jak odašiljač."

Druga iskustva

Neka druga iskustva se jednostavno ne uklapaju u nijednu kategoriju. Evo nekoliko primjera:

09/27/80 Sub

Veliki moljac je ušao u moju sobu. Mentalno sam mu zapovjedio da uđe u moje ispružene ruke. Isti čas je odlepršao ravno do mojih ruku i ja sam sklopio ruke oko njega. Onda sam ga hitro izveo iz kuće ne ozlijedivši ga.

04/17/81 Pet

Iz nekog razloga sam se pokušavao domisliti njemačke riječi za „pokušavao." Mozgao sam. I dalje sam je se pokušao sjetiti kada sam čuo sebe kako fizički izgovaram, „Mude!" Onda sam pomislio, „Da, to je to." Onda sam shvatio što se dogodilo. Sjetio sam se riječi samo zato što ju je moje tijelo fizički izgovorilo. Nisam imao nikakvu namjeru da išta kažem, niti sam se sjetio riječi dok je nisam izgovorio. Čudno! 

Zaključci:

Naravno, također postoji mnogo psihičkih stvari koje nisam iskusio. Nikada nisam iskusio spiritističko posredstvo (mediji, komuniciranje duha preko osobe, nap.prev.), automatsko pisanje, ili nešto slično.

Kada su mi se većina tih iskustava događala, nisam ih stvarno očekivao ili čak priželjkivao. Htio sam ITI-e jer su bili određeni i neporecivi u mojem vlastitom umu. Oni nisu mogli biti otpisani kao slučajnosti i preuveličana zavaravanja. Bili su neporecivo stvarni meni kao sudioniku. Ipak, kada sam vježbao svoje ITI tehnike, istraživao sam promjenjena stanja svijesti i meditaciju. I to je bilo dovoljno da otključam sva ta druga "psihička" iskustva, i više.

Zato, upozoravam vas: ako planirate iskušati izvan-tjelesna iskustva za sebe, budite spremni na moguću pojavu drugih psihičkih iskustava. U drugu ruku, ako je vaš cilj da razvijete psihička iskustva, vježbanje ITI tehnika može dobro djelovati. Možete također dobiti nekoliko ITI-a za to vrijeme!

Mogućnosti psihičkih iskustava su toliko široki i razni kao i normalna iskustva. Ali psihička iskustva osobe ne čine tu osobu više duhovnom ili boljom od ikog drugog. Radije nego da ciljate da izazovete izvan-tjelesna iskustva ili psihička iskustva, više bih cjenio da težite duhovnom razvoju (štogod to vama značilo.) Vjeujem da će vas rad na svojem vlastitom duhovnom razvoju prirodno učiniti više psihičkim, kako napredujete.