Vježba 22 Ignacijevska kontemplacija

Ovo je način molitve koji se služi maštom, kako ga preporučuje sv. Ignacije Lojolski u svojim Duhovnim vježbama, a njime su se često služili mnogi sveci. Sastoji se u tome da se izabere jedan prizor iz

Kristova života i da ga čovjek ponovno proživi, sudjelujući u njemu kao da se doista događa, a vi ste sudionik događaja. Najbolji način da vam protumačim kako se to čini jest da vi to učinite. Kao primjer za ovu vježbu uzet ću jedan odlomak iz Ivanova evanđelja:

Poslije toga bijaše židovski blagdan, te Isus uziđe u Jeruzalem. U Jeruzalemu, kod Ovčjih vrata, nalazi se ribnjak koji se hebrejski zove Bethesda. Ima pet trijemova. U njima je ležalo mnoštvo bolesnika – slijepih, hromih i uzetih...

(Čekali su da izbije voda. Anđeo bi Gospodnji, naime, silazio od vremena do vremena u ribnjak i pokrenuo vodu: tko bi prvi ušao, pošto je voda izbila, ozdravio bi makar bolovao od bilo kakve bolesti.) Tu bijaše neki čovjek koji je bolestan ležao trideset i osam godina. Kad ga opazi Isus gdje leži i kad doznade da je već dugo vremena u tom stanju, reče mu: »Želiš li ozdraviti?« »Gospodine – odgovori mu bolesnik – nemam nikoga da me spusti u ribnjak kad se pokrene voda, a ja, dok dođem, drugi siđe prije mene.«

»Ustani, uzmi svoju postelju i hodaj!«, reče mu Isus. Odmah ozdravi taj čovjek, uze svoju postelju i poče hodati (Iv 5, 1-9).

Sad se, kao pripravu za ovu vježbu, kroz neko vrijeme smirite pomoću jedne od vježbi posvješćivanja...

Predstavite si ribnjak zvan Bethesda... pet trijemova... ribnjak... okolica... Uzmite dovoljno vremena da si predočite čitav prizor, koliko god je to moguće življe, saberite se, gledajte mjesto... Kakvo je to mjesto? Čisto ili nečisto? Veliko ili malo?... Zapazite njegov stil gradnje... Primijetite vrijeme...

Nakon što ste pripremili pozornicu, sada oživite čitav prizor: gledajte svijet uz ribnjak... Koliko je tu ljudi?... Kakvi su to ljudi?... Kako su odjeveni?... Što rade?... Od kakvih bolesti boluju?... Što govore?... Što rade?...

Nije dovoljno da prizor promatrate izvana kao da gledate film na filmskom platnu. Morate u njemu sudjelovati... Što vi tu radite? Zašto ste uopće došli na to mjesto?... Što osjećate kad gledate prizor i sve te osobe?... Što vi činite?... Da li s kim razgovarate?... S kime?...

Sada promatrajte bolesnog čovjeka o kojemu govori evanđeoski odlomak... Gdje se nalazi u mnoštvu?... Kako je odjeven?... Ima li koga uza nj?... Dođite k njemu i razgovarajte s njime... Što mu govorite ili što ga pitate?... Što vam on odgovara?... Zaustavite se kroz neko vrijeme da biste saznali što je moguće više detalja iz njegova života i o njemu kao osobi... Kakav dojam ostavlja na vas?... Koji su vaši osjećaji kad razgovarate s njim?...

Dok razgovarate s njime, okrajkom oka primijetite da je Isus stigao na to mjesto... Promatrajte svaku njegovu kretnju i sve što čini... Kamo ide?... Kako djeluje?... Što mislite, kako se on osjeća?...

Sada dolazi k vama i k bolesniku... Kako se sad osjećate?... Vi uzmaknete na stranu kad primijetite da on želi razgovarati s bolesnikom... Što Isus veli tom čovjeku?... Što čovjek odgovara?... Slušajte cijeli razgovor – popunite u osnovnim crtama razgovor koji donosi evanđelje...

Osobito se zaustavite na Isusovu pitanju: Želiš li ozdraviti?... Slušajte Isusov nalog kojim čovjeku zapovijeda da ustane i hoda... prvu čovjekovu reakciju... njegov pokušaj da ustane... čudo! Zapazite čovjekove reakcije... uočite Isusove reakcije... i svoje vlastite...

Isus se sada obraća vama... Stupa s vama u razgovor... Razgovarajte s njime o čudu koje se upravo dogodilo...

Bolujete li vi od kakve bolesti?... Tjelesne, osjećajne, duhovne?... Govorite o tome Isusu... Što Isus ima reći na to?... Slušajte riječi koje vam upućuje: Želiš li ozdraviti? Jeste li doista iskreni kad ste ga zamolili da vas ozdravi?... Jeste li spremni preuzeti sve posljedice ozdravljenja?... Sada ste stigli do trenutka milosti. Imate li vjere da vas Isus može ozdraviti i da vas on uistinu kani izliječiti? Imate li vjere da se to može dogoditi kao posljedica vjere čitave grupe ovdje?... Slušajte tada njegove čudesne riječi, izvor ozdravljenja, ili kako stavlja svoje ruke na vas... Što osjećate?... Jeste li sigurni da će riječi koje ste čuli djelovati na vas, zapravo one su već djelovale u vama, iako vi u ovom trenutku možda ništa opipljivo ne zapažate?...

Sada provedite neko vrijeme u tihoj molitvi u Isusovu društvu...

Nemojte se obeshrabriti ako vaši prvi pokušaji da obavite ovaj način kontemplacije nisu uspjeli ili ako niste zadovoljni onako kako biste htjeli. Vjerojatno ćete imati više uspjeha u drugim pokušajima. Kada tu posebnu kontemplaciju dajem skupini, pozivam njezine članove da iznesu svoja iskustva. Katkad čak položimo ruke na jednoga ili drugoga od njih i molimo za njega u ime Isusovo.

Ovaj način kontemplacije mnogima stvara teoretske poteškoće. Teško im je upustiti se u vježbu za koju znaju da je posve nestvarna. Posebno su im teški odlomci poput ovoga što sam ga izabrao ili pripovijest o Isusovu djetinjstvu. Oni ne shvaćaju duboku simboličku (a to ne znači nestvarnu) vrijednost tih kontemplacija. Toliko su zaljubljeni u povijesnu istinu da im izmiče istina o otajstvu. Za njih je istina samo povijesna, ali ne i mistična.

Kad je Franjo Asiški s ljubavlju skinuo Isusa s križa, sigurno je znao da Isus više ne umire i da više ne visi na križu, da je raspinjanje stvar

prošlosti. Kada je Antun Padovanski držao i milovao Isusa na rukama te s njime razgovarao, on, veliki naučitelj Crkve, znao je da Isus više nije dijete koje netko može držati u naručju. A ipak, ti veliki sveci i mnogi drugi obavljali su kontemplaciju na taj način i ispod tih likova i maštanja koje su oni doživljavali, događalo se u njihovim srcima nešto duboko i otajstveno, a oni su postajali duboko povezani s Bogom u Kristu.

I sveta Terezija Avilska izjavljivala bi da je njezin omiljeli način meditacije da bude uz Krista u njegovoj smrtnoj borbi u Getsemanskom vrtu. Sv. Ignacije Lojolski pozvat će one koji obavljaju duhovne vježbe da se s ljubavlju pretvore u malog roba koji prati Mariju i Josipa na njihovu putu do Betlehema, da ih poslužuje i razgovara s njima te iz odnosa s njima izvuče korist za sebe. Njega ne zanima zemljopisna točnost, t<$Esize 10 šroman a back 75 up 20 šfont 1 ž back 115 font

“1 žćć> on sam je pohodio sveta mjesta i mogao je dati točan opis Betlehema i Nazareta; no, on onoga koji obavlja duhovne vježbe poziva da stvori svoj vlastiti Betlehem, svoj vlastiti Nazaret, put do Betlehema, špilju u kojoj se rodio Isus, itd. Očito, nije ga zanimala povijesna točnost kako je mi danas shvaćamo. Zacijelo, on ne bi odustao od tog načina kontemplacije zbog kritike literarnog oblika i moderna istraživanja Svetog pisma.

Ovim kontemplacijama treba pristupiti stavom vjere, stavom koji je divno opisan u omiljeloj priči svetog hinduističkog mistika Ramakrishna i njegovog učenika Vivekananda. To je priča o siromašnome seoskom dječaku koji je morao ići u školu u susjedno selo. Išao bi u školu rano ujutro, dok je još bio mrak, a vraćao bi se uvečer kad je već bilo tamno. Do škole je morao ići kroz šumu. Bojao se ići sam pa je molio majku udovicu da mu dadne slugu koji će ga pratiti. Majka mu odgovori: Sine, mi smo previše siromašni da bismo mogli imati slugu. Reci svojem bratu Krishni da te prati u školu i iz škole. On je gospodar džungle. On će sigurno ići s tobom, ako ga budeš molio.

Dječak je to i učinio. Sljedeći dan dječak pozove svojega brata Krishnu. Kad se Krishna pojavio i doznao što dječak želi, složio se da mu udovolji želji. I kroz neko vrijeme sve je išlo dobro.

Došao je rođendan seoskog školskog učitelja, kada se očekivalo da djeca donesu poklone učitelju. Majka udovica odgovori sinu: Mi smo previše siromašni, sine, da bismo mogli pokloniti neki dar učitelju. Moli svojeg brata Krishnu da ti dadne neki dar za njega. Krishna je to i učinio. Dao je dječaku vrč pun mlijeka što ga je dječak ponosno stavio pred učiteljeve noge, zajedno s darovima što su ih donijeli drugi

učenici. Učitelj nije obratio nikakvu pozornost na njegov dar te se, nakon kratka vremena, dječak, kako to u djece biva, počeo tužiti: Nitko ne obraća pažnju na moj dar... Čini se da nitko ne voli moj poklon... Učitelj je rekao svojem sluzi: Za ime Božje, izlij to mlijeko u zdjelu i vrati vrč dječaku, inače nećemo imati mira!

Sluga je izlio mlijeko u posudu i kad je vraćao vrč, na svoje iznenađenje, opazi da je vrč opet pun mlijeka. Još jednom isprazni vrč. A vrč se opet napuni do vrha. Kad je to dočuo učitelj, pozove dječaka k sebi i upita ga gdje je nabavio taj vrč mlijeka. Dao mi ga je brat Krishna, odgovori dječak. Brat Krishna? Tko je on? On je gospodar džungle, ponosno izjavi dječak. On me svaki dan prati u školu i iz škole. Dobro, reče učitelj u nevjerici, voljeli bismo vidjeti Krishnu o kojem ti govoriš. Povedi nas k njemu.

I uputi se dječak prema džungli na čelu male povorke u kojoj su bili učitelj, sluga i suučenici. Bio je radostan što će svakoga od njih moći predstaviti  svojemu  divnom  bratu  Krishni.  Kad  su  stigli  na  rub džungle,             gdje se      svakog                dana  susreo         s         bratom Krishnom, s povjerenjem ga je zamolio neka dođe amo kao što to uvijek čini... Ali, nije  bilo  nikakva  odgovora.  Ponovno  je  zvao. I  onda opet.  Onda glasnije. I glasnije. Nikakvog odgovora... Tada su ostali učenici počeli izrugivati dječaka i ismijavati ga. Dječak je plakao. Što se dogodilo? Brate Krishna, zvao je u suzama, molim te, dođi. Ako ne budeš došao, reći će mi da sam lažac. Neće mi vjerovati. Nastao je trenutak šutnje i tada se čuo Krishnin glas koji mu je jasno rekao: Sine, ne mogu doći. Onoga dana kada tvoj učitelj bude posjedovao tvoju čistoću srca i imao djetinju vjeru poput tebe, ja ću doći.

Prvo čime sam bio osupnut kad sam čuo ovu priču, bila su ukazanja uskrsnulog Gospodina. Ukazao se samo onima koji su vjerovali u njega. Mogli su ga vidjeti samo oni koji su vjerovali u nj. On veli: Vjerujte, i onda ćete vidjeti. Mi velimo: Ali kakav ću dokaz imati da moja vjera nije »proizvela« viđenje? To je za njega sporedno pitanje. Njega ne zanimaju dokazi. Vjerujte, tada ćete znati. Kao da nekome kažemo: Ljubi me, i tada ćeš vidjeti moju ljepotu!

To je duh kojim moramo zaploviti u ignacijanske kontemplacije. Kad smo se jednom upustili u njih, znat ćemo da smo jednostavnom i djetinjom upotrebom mašte dosegnuli istinu koja daleko nadilazi maštu, istinu o otajstvu, istinu mistika.