Pramac broda

Ovo je slično metodi kazališnog sjedala. Potpuno se opustite. Što je živopisnije moguće, zamislite da stojite na pramcu broda nasred oceana. Zamislite da je voda u potpunosti mirna i vi gledate preko vode. Potpuno ste smireni. Polagano, valovi započinju udarati i brod se počinje ljuljati gore-dolje. Kako se brod diže, osjećajte kako se dižete. Kako se brod spušta, osjetite kako se blago spuštate natrag. Postepeno, učinite svaki val sve veći dok valovi ne budu do 8 metara visoki. Sa svakim valom, dižete se i spuštate u ritmu. 

Kako se spuštate svakim novim valom, pokušajte osjetiti taj "osjećaj" potapanja u šuplini vašeg trbuha, kao da ste stvarno tamo.

Ponovno, ovo može dozvati vibracije i izvući vas iz tijela.

 

Izvan-tjelesna stvarnost

Mnoge knjige o izvan-tjelesnom iskustvu kažu da za vrijeme ITI-a, naše misli stvaraju instantnu stvarnost. Pa, možda ne odmah. Ponekad se čini kao da su naše podsvijesne misli snažnije od naših svijesnih misli. Naša vjerovanja, očekivanja i strahovi također igraju važnu ulogu u onome što doživljavamo dok smo izvan tijela.

Na primjer, zašto uopće imate astralno tijelo? Dok ste izvan tijela, zašto bi uopće trebali tijelo? Zašto trebate astralne ruke? Ako pokušate nešto podići, vaše ruke će proći ravno kroz objekt. Zašto trebate astralne oči? Sa umnim-osjećanjem, možete osjetiti sve oko vas bez da uopće koristite oči. Zašto trebate astralne noge ako možete samo lagano lebdjeti ili letjeti gdje god želite? Odgovor je, ne trebate astralno tijelo! Imamo astralna tijela, jer smo prilagođeni djelovati u tijelu. To je dio naše vlastite slike. Mi toliko vjerujemo u naša tijela da stvaramo astralna tijela za sebe da koristimo za vrijeme ITI-a. Možda to također činimo zbog prilagodbe drugima. Kako bi prepoznali prijatelja ako on ili ona ne bi imali astralno tijelo sa njihovim poznatim licem?

Poduzmimo još jedan korak dalje. Za vrijem ITI-a, jesmo li goli ili nosimo odjeću? Odgovor je, nekada smo goli, ali većinu vremena nosimo astralnu odjeću. Nekolicina koja prijavljuje da su goli za vrijeme ITI-a se obično "osjećaju goli" bez svojih tijela.

Drugi prijavljuju da su nosili bijele plahte, drukčije od bilo koje odjeće koje posjeduju u fizičkom životu. Ovi ljudi obično vjeruju da su mrtvi ili da su privremeno duhovi, a što drugo nose duhovi?

Također ima puno ljudi koji se nađu kako nose astralnu odjeću jednaku odjeći koju nose za vrijeme ITI-a. Često ti ljudi prvo ne zamjećuju da su izvan svojih tijela. Jednog trenutka leže spavajući i u slijedećem trenutku se nalaze kako stoje i osjećaju svijestlost na nogama. I naravno, vjeruju da nose istu odjeću.

Unatoč tome, uobičajniji je slučaj gdje se subjekt ne sjeća da li je on ili ona nosio odjeću. Čini se da jednostavno ne primjećuju. To je obično slučaj sa mojim ITI-ima. Uopće ne mislim o odjeći koju nosim i pošto ne mislim na to, nikakva odjeća nije stvorena. I čak ne primjećujem da je odjeća nestala.

Smisao je, dok smo izvan tijela na naša vjerovanja utječe naše iskustvo. Naše misli također utječu na naše iskustvo, ali su one podređene našim vjerovanjima.

Ne samo da takav zakon vrijedi za astralne objekte poput odjeće, već i za naša astralna tijela. Ako vjerujemo da su naša astralna tijela prilagodljiva, ona će to i biti. Neki ljudi su prijavili da njihova astralna tijela nisu bila u obliku ljudskih tijela, već u drugom obliku. Uzmimo slijedeći ITI kao primjer:

11/08/81 Ned - IT #55

...svoju glavu sam odvojio posljednju i onda sam se osjećao baš poput balona. Skakutao sam gore-dolje ali zaglavljen za tijelo na način koji nisam mogao shvatiti. Nisam se mogao okrenuti. Moja svijest je ponovno bila vrlo čista i jasna... ako sam imao astralno tijelo, onda je bilo sklupčano u oblik lopte. A ja sam bio zaglavljen za desnu stranu svoga tijela; to jest, pored desne ruke.

Nakon što sam doživio nekoliko ITI-a i čitanja nekoliko knjiga, počeo sam vjerovati da astralno tijelo nije čvrsto. Kao rezultat, počeo sam doživljavati iskustva kao slijedeće:

2/23/80 - ITI #9

...druga čudna stvar u projekciji ovog jutra je: stavio sam ruke na prsa da ih odmorim, ali su prošle ravno kroz moja prsa! Oslonile su se na krevet.

Ovaj primjer pokazuje prilagodljivost astralnog tijela: oslonio sam ruke kroz prsa umjesto na njih.

Neki ljudi mogu putovati samo misleći na osobu ili mjesto. Ali nije uvijek tako jednostavno. Nije samo misao ona koja nas čini da putujemo, već naša vjerovanja također. U Putovanjima izvan tijela, Robert Monroe nije uvijek bio sposoban putovati do željene osobe ili mjesta. Kada je pokušavao kontaktirati prijatelja, često bi uopadao u neočekivano, nepoznato okruženje.

I ja sam također naletio na ove probleme. Mislim da su problemi uglavnom dolazili od mojih vjerovanja. Nisam mogao razumjeti kako bi se ljudi mogli kretati od mjesta do mjesta za vrijeme ITI-a, i moje sumnje i skepticizam su stale na moj put. Zadržavao sam vjerovanje da je potrebno više od misli da bi putovali. Ograničavati vjerovanja na taj način može nam zadavati veliku količinu nevolja. Evo primjera:

12/22/85 Ned - ITI #120

...iživciran, ponovno sam zatvorio oči, ponovo se digao sjedečki, okrenuo se i ponovno ustao. Ovoga puta sam išetao naslijepo kroz vrata u dnevni boravak. Prešao sam preko dnevno boravka, skoro do vratiju stana. Pomislio sam, „Sada sam dovoljno daleko od svoga tijela; trebalo bi biti sigurno da otvorim oči." Otvorio sam oči i ponovno sam bio prebačen u istu položaj odmah iznad tijela.

Pomislio sam da se ovo događa zbog nekog vjerovanja koje sam zadržavao, pa sam odlučio boriti se protiv tog uvjerenja. Dok sam ležao tamo, snažno sam pomislio, „Ja sam gospodar svoje stvarnosti i ja kontroliram što se događa ovdje." Sa tom mišlju, osjetio sam snažnu senzaciju poput vibracije koja je ušla u mene, dajući mi osjećaj moći.

Pomislio sam, „Dobro. Sada ću se podići snagom svojih misli." Koristio sam svoj um da se podignem i počeo sam se snažno dizati gore pola metra...metar...jedan i pol metar. Onda sam se pitao da li će to uspjeti, pošto nisam imao mnogo sreće u prošlosti s ovom metodom. Ta sumnja je uzrokovala da se prestanem dizati i počeo sam lagano poskakivati gore dolje, kao da su se moja suprotstavljena vjerovanja borila jedno protiv drugoga, jedno povlačeći me prema gore, drugo gurajući me dolje. Onda sam se onesvijestio.

Slijedeće iskustvo pokazuje pobliže kako možemo koristiti jedan skup vjerovanja da se borimo protiv drugog skupa vjerovanja:

04/13/86 Ned - ITI #125

Ovoga jutra sam pokušavao zaspati, ali sam nastavio razmišljati o napuštanju svog tijela. Dok sam se udubljivao u san pronašao sam se u vrlo dobroj formi za ITI. Ležao sam na svojoj lijevoj strani. Vrlo lagano sam se počeo njihati naprijed i nazad u svome tijelu, kako sam prije opisao. Njihao sam se naprijed i natrag i skliznuo iz tijela. Pomislio sam, „Pa, to je bilo dovoljno lako." Skliznuo sam malo unazad i pronašao se zaglavljen za tijelo. Pokušao sam se odgurnuti, ali sam bio neuspješan. Zatvorio sam oči i rekao naglas, „Ja sam u potpunoj kontroli ove stvarnosti dok sam izvan tijela. Ako sam zaglavljen to je zato što vjerujem da sam zaglavljen. I ne želim više biti zaglavljen." Otvorio sam oči ponovno se pokušao odgurnuti, isto bez uspjeha.

Odlučio sam pokušati nešto drugačije. Moje tijelo je bilo blizu ruba kreveta. Razmišljao sam da ako sam blizu ruba kreveta i ako se odgurnem, pao bih sa kreveta, tako se oslobađajući tijela. Koristio sam svoja vlastita vjerovanja da se oslobodim: znao sam da imam vjerovanje da ću pasti sa kreveta. Ovo vjerovanje je bilo jače od mog vjerovanja da sam zaglavljen za tijelo. Malo sam se okrenuo dok nisam ležao na leđima (moje tijelo je i dalje bilo na lijevoj strani). Htio sam nježno pasti, pa sam nježno pao na pod i osjetio sam oštar - ali ne bolan - ubod u moja leđa uzrokovan udarivši u nešto na podu pored moga kreveta.

Bit je, ako planirate pokušavati ITI-e, vrlo je korisno, prije nego se upustite u vašu avanturu, da proučite vaše želje, vjerovanja, strahove i očekivanja od iskustva.