Molitva

Mnogi ljudi sa svih životnih putova vjeruju da imamo duhovne voditelje ili čuvare neke vrste. Kršćani ih nazivaju anđelima čuvarima. Zoroastriani ih nazivaju Fervashijima. Spiritualisti ih nazivaju duhovnim voditeljima. Kako god ih vi nazivali, oni mogu čuti naše tihe misli i molitve, i mogu nam pomoći na mnoge načine. Čak nam mogu pomoći da doživimo ITI-e.

Pošto su naši voditelji ovdje da nam pomognu duhovno, ova vježba je da se molite vašim voditeljima za pomoć pri postizanju ITI-a. Ne mogu vam kazati što da molite, ali vam mogu dati primjer koji ponekad koristim:

Molim se Bogu, Svemu što jest, i mojim voditeljima, pomagačima i svim drugim i svim drugim dobrohotnim bićima da mi pomognu dostići svoj cilj svijesnog istraživanja izvan svoga tijela. Pomozite mi napustiti svoje tijelo i postati svijesnim, i zauzvrat, činiti ću najbolje što mogu da postanem više duhovnim, i pomagati vam u vašim ciljevima vođenja.

 

Prvi susret

Nije bilo prije 9. listopada, 1979. da je tema izvan-tjelesnih iskustava opet iskrsnula.

Moj brat Joe je znao da je moj otac zainteresiran za okultno, tako da mu je Joe za Dan očeva poklonio knjigu Putovanja izvan tijela od R.A.Monroea. Sjećam se pretraživanja kartonskog prospekta kao dijete, tako da sam, nakon što je moj otac završio s njegovim čitanjem, zamolio da ga posudim i on je odgovorio potvrdno.

Monroe je svoja izvan-tjelesna iskustva objasnio na tako logičan i znanstveni način da sam pročitao knjigu brže nego što sam ikada čitao. Nisam istinski vjerovao Monroeovim tvrdnjama, ali mi se svidio njegov pristup. Njegova knjiga me poticala ne da mu vjerujem na riječ, već da pokušam to samostalno.

Odlučio sam prihvatiti Monroeov prijedlog, i slijedio sam njegove tehnike da vidim za sebe jesu li ta iskustva bila stvarna, ili samo bajka , mašta i snovi. Te noći, prije nego što sam otišao u krevet, pokušao sam astralno projiciranje po prvi put. Zapamtio sam Monroeove metode od ranije i odlučio sam zatvoriti oči i pokušati.

Prvi korak bio je opuštanje. Proveo sam dugo vrijeme opuštajući se u potpunosti. Slijedeći korak, koji je bio puno teži, bilo je da strujim između budnosti i svijesnosti spavača. Našao sam se nošen u san jednom ili dvaput, i trzao se natrag u potpunu svijesnost svaki put, bivajući oprezan da ne pomaknem svoje u potpunosti opušteno tijelo. Bilo je dostatno poprilično dugo prije nego što sam se osjećao dovoljno ugodno da prijeđem na slijedeći korak: Pročišćivanja uma od svih misli.

Ovo je bilo još teže. Svaki puta kada sam čuo buku, bio bih ometan i moj bi um počeo lutati. Tada je moje tijelo počelo svrbjeti na najiritantniji mogući način ometanja. Čak i nakon što sam pobijedio većinu svojih svrbeža (i zanemario ostale) bilo je teško zaustaviti moj um od lutanja. 

U jednom trenutku, otkrio sam da mogu učiniti svoj um praznim na nekoliko minuta, i odlučio da je to dovoljno dugo da prijeđem na drugi korak: koristiti zamišljene crte od sile zvane "vibracije". Slijedio sam Monroeovu metodu do zadnjeg slova, pažljivo pauzirajući između svakog koraka u procesu. Upravo sam bio spreman odustati do trenutka kada sam osjetio teško "ZUJANJE" u svojoj glavi. Osjećalo se kao da su linije sile nekako postale stvarne i dodirnule žicu snage 110 - volti. Pomislio sam „Ups. Možda ovo nije tako dobra ideja." Pokušao sam se vratiti natrag u normalnu svijest povlačeći natrag svoje zamišljene linije sile. Brzo sam povukao linije sile natrag prema sebi, ali na svoje iznenađenje, elektricitet koji sam osjetio na kraju tih linija je također bio povučen prema meni. Bilo je to kao da sam pecao i osjetio jak ugriz na kraju svog ribarskog štapa: Brzo sam pokušao povući svoj povraz iz vode, ali sam uspio samo popraviti udicu i izvući ribu. I bila je to poprilična riba: Vrsta električnih vibracija je nasilno ušla u moje tijelo ispunjavajući moje tijelo elektičnim-nalik šokom i strašnom gromoglasnom bukom. Mislio sam da sam bio stresen strujom i moja prva reakcija bila je čista panika. Mogao sam čuti moje srce kako divlje tuče u ludom strahu, ali sam bio nemoćan da ga kontroliram.

Nekako sam mogao vidjeti kroz svoje zatvorene kapke. Pogledao sam gore i vidio plavi krug električne struje kako leti ravno prema mojoj glavi. Bio je promjera 30 cm, sa energetskim iskrama debljine između dva i pol inča, i bilo je svijetlo plavo. Instinktivno sam pokušao podignuti svoje ruke da se zaštitim od sudara, ali sam se našao paraliziran i u nemogućnosti da podignem svoje ruke. Prsten plave energije je počeo da se prevlači preko moga čela i pogledao sam u stranu, preplašen, da vidim što će se slijedeće dogoditi. Počeo sam se divlje boriti da pridobijem natrag kontrolu nad svojim tijelom i vibracije su se polako primirile i nestale. Kada su u potpunosti nestale, mogao sam ponovno pomicati svoje tijelo.

Protresao sam ruke i noge, i razveselio se što nisam izgubio sposobnost pomicanja ih, sretan što sam u potpunosti u svojem tijelu. „Moj Bože", pomislio sam, „Djelovalo je! Monroe nije lagao!

POSTOJE drugi svijetovi!