Vježba i vizualizirane knjige

Evo vježbe da vam pomogne da usredotočite vašu svijest. Primjetio sam da je moj um manje "blatnjav" nakon što sam vježbao oko pola sata do sat.

Pokušajte teško vježbati oko sat vremena u sredini dana i onda napravite svoj ITI pokušaj.

Postoji fina linija između previše vježbe i nedovoljno vježbe. Previše vježbe će vas učiniti preumornim i past ćete u san. Vježbajte premalo i biti će vjerojatnije da ćete biti više usredotočeni unutar tijela. Iskušajte drugačije kombinacije, da biste otkrili koja najbolje odgovara vašem metabolizmu.

Legnite nakon vježbanja i vizualizirajte knjigu ispred sebe. Mentalno otvorite knjigu i pokušajte vizualizirati riječi na stranicama. Možete zamisliti knjigu na koji god način želite sa slikama i natpisima u raznima bojama. Nastojte da tisak izgleda čist u očima vašeg uma, tako da možete čitati stranice. Naravno, vizualizirana knjiga nema nikakve veze sa ITI-ima; ova vježba je uglavnom tu da vam pomogne da usredotočite vaš um u jednoj točci.

Nakon zadržavanja ove vizualizacije nakratko, možete nenadano biti "odbačeni" u stanje intezivne osviještenosti. Onda vas vibracije mogu zamesti, odvajajući vas od vašeg tijela. 

Zamka mašte

U mojim pokušajima da istražim ITI stanje, otkrio sam psihološku "zamku" koja može zaustaviti ili odgoditi ITI. Zovem ju "zamkom mašte" i izazvana je sanjarenjem u ITI stanju. Mogu je objasniti dajući primjer iz mojih dnevnika:

11/29/81 Ned - ITI #58

...moja svijest je počela slabiti, pa sam se hrvao s njom nakratko i pridržao se čiste, jasne svijesti. Pomislio sam kako je čudno da moja projekcija traje tako dugo.

Htio sam tako jako da pobjegnem da sam koristio svoj um da se pretvaram da idem po mjestima. U biti, počeo sam maštati. Bilo je vrlo slično normalnom stanju snova.

U prvom maštanju ušetao sam u dnevnu sobu. JP, CA, mama i tata su bili tamo, pričajući. Ušao sam i sjeo. Rekao sam nešto poput, „Možete me vidjeti!", onda su oni rekli, „Naravno da te možemo vidjeti." Onda sam pomislio, „Ovo ne može biti u redu; Ja se projiciram."

Tek sam se onda osvijestio i shvatio da sam maštao. I dalje sam bio zaglavljen u svojem tijelu u istom položaju.

Opet sam pokušao koristiti svoj um i upao u još jedno maštanje. U ovoj mašti prišao sam vratima svoje sobe, otvorio ih i prošao kroz njih. Prišao sam do obližnjeg prozora i pokušao prošetati kroz njega, no činio se vrlo čvrstim. Tako sam vrlo brzo otišao do stražnjih vratiju, ignorirajući sve ostalo. Otvorio sam vrata i izašao van. Otišao sam do obližnjeg uzletišta i skočio u zrak u Superman pozi. Onda sam pao ravno na lice! Činilo se tako fizičkim da sam počeo sumnjati da se projiciram. Pomislio sam, „Pa, sada sam napravio potpunu budalu od sebe. Mora da sam fizički." Ponovno sam počeo hodati prema kući, ali nikada nisam stigao tamo. Bilo je tada da sam shvatio da ponovno maštam.

Bio sam zapanjen svojom vlastitom željno-razmišljajućom maštom. Onda sam bio potpuno svijestan i usporedio sam mašte sa svojim vlastitim budnim stanjem. Pomislio sam, „Pa, to korištenje moga uma će me samo dovesti do samozavaravanja. Trebao bih se pridržavati izlaska koristeći moje astralno tijelo." Tako sam pokušao izvući svoje astralno tijelo na slobodu i uspio se nakratko odlijepiti. Dopuzao sam do prozora moje sobe i pokušao se progurati kroz njega. Nisam se mogao progurati kroz njega; činio se čvrstim. Upravo tada sam se onesvijestio i probudio se u svom fizičkom tijelu. Pogledao sam na sat i bilo je 10:20. Moje iskustvo mora da je trajalo 15 do 20 minuta.

Zamka mašta može biti vrlo ustrajna i dosadna, kao što možete vidjeti iz slijedećeg primjera:

04/16/83 Sub - ITI #93

...brzo sam otkrio da sam trenutno bio zaglavljen u fizičkom tijelu i borio sam se da ga se oslobodim. Mučio sam se onoliko koliko se činilo da je 10 do 15 minuta, koristeći samo svoj um da se oslobodim. Nakon toga sam počeo razmišljati o drugim stvarima i zato, jer sam bio vrlo umoran, naposlijetku sam pao u sanjarenje, koje me ponovno navelo u stanje hipnotičkih slika. Sada sam bio polusvijestan. Na nekoj razini svijesti i dalje sam bio svijestan svojeg ITI stanja. Prošla je samo minuta ili dvije prije nego što sam se "uhvatio" i uspostavio potpunu svijest.

Ponovno sam se pokušao odvojiti od svoga tijela. Pokušao sam nekoliko stvari. Pokušao sam se povući do stropa i pokušavao poslati moju svijest do stropa zamišljajući gledište, koje gleda na moje tijelo. Dobio sam čistu "vidovnjačku" sliku moga tijela na krevetu, ali nisam zapravo otišao do gore. Zadržao sam sliku nakratko; moje tijelo je izgledalo nekako teško. Htio sam se podići prema gore i uzeti pravi pogled na njega iz stvarnog gledišta mojeg astralnog tijela. Malo dulje sam se pokušavao osloboditi, ali još jednom sam upao u polusvijest. Nakon dugog vremena scena iz snova, napokon sam se trgnuo iz toga i dalje sam bio izvan tijela, ali zaglavljen za njega.

Pomislio sam, „Stvarno sam izvan tijela!" Onda sam rekao, „Vau! Stvarno se projiciram. Čak i na glas govorim dok sam izvan tijela!" Onda me je humor ovoga što sam upravo rekao i činjenica da sam pričao sa sobom, ulovio i naglas sam se smijuljio. Smijao sam se dosta dugo i onda se pripremio da se ponovno oslobodim. Ovoga puta sam uspravno sjedio, ali sam i dalje bio zaglavljen za tijelo mojom donjom polovicom. Očajnički sam pokušavao odletjeti do stropa, ali nisam mogao. Opet sam počeo razmišljati kako da se oslobodim, ali sam ponovno upao u polusvijest. Nakon nekoliko kratkih prizora, ponovno sam se uhvatio.

I dalje sam bio izvan tijela i ovoga puta kada sam se probudio izvan njega, proveo sam nekoliko minuta "uspoređujući" dva stanja uma, polusvijesno (maštajuće) stanje... i čisto budno izvan-tjelesno stanje gdje sam bio potpuno osviješten svega. Nakratko sam razmišljao o razlikama i napokon sam se odlučio da više ne padnem kao plijen zavaravajućem stanju polu-svijesnog ITI uma. Ali nakon nekoliko minuta, ponovno sam upao u njega.

Ponovno sam se probudio i dalje izvan tijela, iznenađen da je iskustvo trajalo tako dugo; činilo se kao da je barem sat prošao od prvotnog skoka izvan tijela. Također sam zamijetio kako mi je lako da upadnem u to polusvijesno stanje, iako sam donio čvrstu odluku da ne napravim to. I tako sam razbudio svoju svijest, kao što obično radim da se zadržim da ne zaspem (npr. za vrijeme vožnje). „Što da sada radim?" Razmišlao sam i razmišljao o tome na nekoliko minuta i naposlijetku ponovno pao kao plijen polusvijesti! Ovoga puta se nisam ulovio, već umjesto toga dopustio svojoj podsvijesti da preuzme potpunu kontrolu.

Ušao sam u fizičko tijelo dok sam još uvijek bio polusvijestan i započeo sanjati. Probudio sam se u fizičkom tijelu, kada je telefon zazvonio i poprilično me uplašio.

Pridao sam veliku pažnju još jednom fenomenu kada sam prvi puta bio izvan tijela, a to je bilo kucanje moga srca. Kroz iskustvo napuštanja svoga tijela pridavao sam posebnu pažnju mojem fizičkom srčanom kucanju. Baš prije nego što sam napustio svoje tijelo, moje kucanje srca se poprilično usporilo. Ostalo je vrlo sporim dok me vibracije nisu pogodile. Sa dolaskom vibracija i "traume" napuštanja svoga tijela, moje se srčano kucanje ubrzalo do vrlo velike brzine. Bilo je to kao da sam se gadno prestrašio i moje srce je kucalo divlje zbog "bori se ili bježi" reakcije. Jednom kada sam bio izvan tijela, pažljivo sam slušao otkucaje svoga srca. Iako se usporilo ponovno, bilo je i dalje brže od moje normalne brzine srca. Nakon toga nisam primjetio moje srčane otkucaje; bilo je toliko očito da sam izvan tijela.

Većina ITI knjiga kaže da možete putovati u treptaju oka, samo razmišljajući o osobi i mjestu koje želite posjetiti. Stoga bih mislio o mjestu koje želim posjetiti, vizualizirao bih to mjesto i zamišljao da sam tamo.

Naučio sam da se ovaj oblik beskorisnog maštanja vrlo lako može pretvoriti u neproduktivno ITI sanjarenje. Umjesto da me premjesti, vizualizacija uzima vlastiti život i moja svijest klizi u stanje snova - mašte. Mašta je potpuno subjektivna, koliko sam ja mogao shvatiti, može biti divlja kao i svaki obični san. Ali jednom kada je mašta završila i moja svijest se vratila u normalu, znam da sam sanjao.

Kada se vratim u potpunu svijest, mogu i dalje biti izvan tijela. Probuditi se izvan tijela (i uspoređivanje prijašnjeg sna sa sadašnjim ITI stanjem) uvjerava me da je ITI stvaran (objektivan), a da mašta nije stvarna (subjektivna).

Ako postanete plijen zamci mašte, postoje određene naznake da više niste u ispravnom stanju: objekti mašte (poput vratiju i prozora) se mogu činiti čvrstim, ljudi iz mašte bi vas mogli vidjeti i vaše tijelo mašte možda neće biti sposobno letjeti.

Ako se probudite u unutar tijela iz mašte sna, mogli biste biti ostavljeni sa osjećajem „Je li to sve bio san?" Obično kažem nešto poput, „Ovo je stvarno!" za vrijeme ITI-a tako da imam svijesnu točku upućivanja. Naravno, to kažem samo nakon što proučim svoje stanje svijesti i otkrijem da sam potpuno osviješten za vrijeme iskustva. Na taj način, ne ostavljam nikakve sumnje da sam bio svijestan u to vrijeme i nisam bio uključen u maštanje u snu.