Pomicanje točke svijesti

Koristio sam ovo iskustvo da pobjegnem iz tijela nekoliko puta. Također može izazvati neke čudne, ali bezopasne učinke.

Zatvorite oči i provedite nekoliko minuta opuštajući se što je više moguće, pročišćavanjem vašeg uma svih briga i nepotrebnih misli. Onda provedite nekoliko minuta pokušavajući odlučiti gdje je vaša svijest smještena. Da li je vaša svijest u središtu vaše glave, ili možda negdje između očiju? Gdje god da je, vizualizirajte malu točku svijetlosti na tom mjestu. Ne morate biti određeni za lokaciju.

Ako niste zadovoljni tamo gdje ste vizualizirali malu točku svijetlosti, pomičite ju dok niste zadovoljni njome. Provedite nekoliko minuta vizualizirajući tu točku svijetlosti što je jasnije moguće. Pokušajte smanjiti svoju osviještenost dok ne postanete svijesni jedino glave. Onda smanjite vašu osviještenost još više, tako da ne možete osjetiti ništa osim te točke svijetlosti.

Slijedeće, vizualizirajte točku svijetlosti kako se pomiče dolje prema bazi mozga, gdje se mali mozak nalazi. Pomičite ga otprilike 4 inča prema dolje, onda ga polagano pomaknite dolje u njegov prvotni položaj.

Ponovite ovu vizualizaciju nekoliko puta. Ova vizualizacija može izazvati vibracije i izvući vas iz tijela.

 

Vjerovati

Slučaj "Popravljanja mozgova" naučio me važnoj lekciji. Kada sam pokušavao dokazati da je moje iskustvo "stvarno", imao sam problema u ostvarivanju svojih ciljeva i obično bih bio razočaran. Kada sam se samo prepustio toku iskustva, zabavio sam se i dobro sam se osjećao zbog iskustva. Odjednom sam shvatio da ne moram nikome ništa dokazivati. Uistinu postoji viši cilj naših iskustava, bilo to u tijelu ili izvan njega. Sve što je važno jest da vjerujemo u magiju untutar nas i vjerujemo da ćemo biti vođeni do onoga što je najbolje za nas.

Nikada nisam stigao do kuće LD u stanju potpuno svijesnog ITI-a, ali sam imao nekoliko dobrih pokušaja. Na primjer, 4. listopada, 1981, nakon što je potpuno svijesni ITI (#51) završio, ušao sam u polusvijesno stanje sna u kojem sam bio u stanu LD. Napravio sam bilješke nekoliko detalja, uključujući hrpu odjeće koja je ležala na krevetu. Nakon što sam joj opisao iskustvo, rekla je da „to zvuči baš poput njenog stana, posebice dio sa odjećom". Oprala ih je i stavila na dodatni krevet. Naposlijetku je LD promijenila posao i izgubio sam kontak s njom.

Pošto sam donio odluku da se "prepustim toku stvari", nisam bio razočaran. Moj cilj - da obznanim svoju nazočnost za vrijeme ITI-a - također je došao s vremenom i strpljenjem. 1985, imao sam slijedeći ITI u kojem je moj cimer, JH, bio svijestan moje prisutnosti.

09/07/85 Sub - ITI #116

JH (moj cimer) i ja smo prošle noći razgovarali o ITI-u do 2 u jutro nakon što smo odgledali horror film na televiziji. Oboje smo odlučili pokušati doživjeti ITI, i složili smo se da ako itko od nas bude imao ITI, pokušao bi kontaktirati drugog za vrijeme ITI stanja...

Ja sam se prvi probudio oko 7:20 i pomislio sam imati ITI. Bio sam vrlo umoran i zaspao sam prije nego što sam imao priliku pokušati.

 

Slijedeći put sam se probudio oko 9:30 i pomislio, „Skoro sam potrošio cijelo jutro, a nisam ni pokušao imati ITI." I tako sam odlučio pokušati doživjeti ITI. Ušao sam u ravan položaj sa rukama uz bokove. Dopustio sam si da prilazim snu, ali onda sam pomislio, „Želim doživjeti ITI." Tako sam započeo vizualizirajući liniju svijetla (oko 2 metra dugačku) kako ide ravno prema gore iz mjesta između mojih očiju. Posegao sam sa svojom sviješću prema kraju linije, i povukao se prema kraju linije. Onda sam stvorio osjećaj njihanja ili ljuljanja, povlačeći i odgurujući mojom sviješću od linije prema njenom kraju. Skoro odjednom sam osjetio vibracije kako me obuzimaju, ali bile su vrlo blage; skoro neprimjetne. Vibracije su izblijedjele nakon nekoliko sekundi i bio sam odvojen od svog tijela.

Oči su mi bile otvorene i prva stvar koju sam pokušao učiniti bilo je pogledati prema dolje. Pokušao sam sagnuti glavu, ali iako sam osjtio senzaciju okreta moje glave, moj vid je ostao tamo gdje je i bio, gledajući u gornji kut moje sobe. Usta su mi bila vrlo suha i kruta. Moj vid se nije htio pomaknuti. Imao sam blagi osjećaj vrtoglavice kako sam spuštao glavu, ali moj vid je ostao isti pa sam prestao.

Onda sam primjetio neku vrstu duha kako leti iz smjera JH-ove sobe u moju sobu i pomislio sam da je to JH. Pomislio sam, „JH je uspio prije mene! Dobro! Sad ne moram ići u njegovu sobu da ga pokupim. Pitam se hoće li se sjetiti kako je radio ovo. "Oblik duha koji sam vidio je doletio do mene i prišao da se odmori meni slijeva, blizu kreveta." Okrenuo sam oči nalijevo da pogledam (nisam mogao okrenuti glavu) ali nisam mogao dobro razaznati lik duha.

Kako sam proučavao duhovni lik, drugi lik duha je uletio i pridružio se prvome. Kako sam pručavao dva lika, njihov oblik je počeo blijedjet i pojavljivati se, tako da su jedni dijelovi njih bili potpuno prozirni, drugi vidljivi ali napola prozirni i treći dijelovi potpuno prozirni. Sada sam mogao vidjeti da to nije bio JH. Jedan od duhova je bio muškarac, a drugi je bio žena, i držali su se dok su bili naslonjeni na krevet, manje od metra meni slijeva. Činilo se da me uopće ne primjećuju.

Pitao sam se da li su slike koje sam vidio stvarno bili duhovi, ili su bili misaoni oblici, ili samo slike koje ostaju iz vremena kada su takvo dvoje ljudi živjeli u istoj sobi mnogo godina prije. Bio sam neobično miran i neuznemiren što vidim duhove. Pošto je izgledalo kao da duhovi ne mare za mene, odmaknuo sam svoju pozornost i usredotočio se ponovno na pokušaj da se izvučem iz tijela.

Posegnuo sam iza sebe i pokušao se odgurnuti od fizičkog tijela, ali ponovno sam imao osjećaj pomaka, iako mi je vid ostajao isti. Pokušao sam izgovoriti nekakve riječi, poput „Sada se projiciram, i trebao bih biti u mogućnosti da pobjegnem.", ali su riječi izgledale kao da izlaze fizički. I pošto je moje grlo bilo vrlo suho i kruto, riječi kao da su izlazile nerazumljivo, kao da su mi cijela usta omlitavila od novocaina. Napravio sam mentalnu zabilješku da se svega ovoga sjetim i pustio sam da ponovno odem u tijelo.

Pogledao sam uokolo još jednom i kako sam gledao, mnogi drugi duhovi su počeli blijedjeti i pojavljivati se pred mojim vidom, i uskoro se činilo kao da je cijela soba popunjena duhovima raznih vrsta.

Većina duhova je bila između godišta 30-ih i 50-ih i pričali su jedni s drugima u toj prenapućenoj sobi. To me podsjećalo na plesnu ili svadbenu priredbu zato što je bilo mnogo ljudi, stiještenih zajedno, pričajući jedni s drugima. Pomicao sam oči naprijed i natrag da skeniram razne duhove u sobi. Kako sam pomicao oči, kao da su se i duhovi pomicali i to je uzrokovalo čudan efekt. Bio sam znatiželjan zašto, ali mi to nije smetalo.

Proučio sam neke od duhova u sobi, i zapamtio sam kako su neki od njih izgledali: muškarac oko 30-ih godina, noseći formalnu odjeću 50-ih, sa nekoliko ogrebotina i modrica na licu. Pričao je sa ženom, koja je također nosila odjeću u stilu 50-ih. Nijedan od tih duhova me nije primjećivao, pa sam ih odlučio ignorirati i pokušati ponovno izaći iz tijela, da stupim u kontakt sa JH.

Legao sam natrag u tijelo i onda sam pokušao zabaciti noge iznad glave da napravim kolut unatrag, misleći da bi trebalo upaliti, pošto je uvijek bilo uspješno u prijašnjim ITI-ima. Ponovno sam osjetio kako mi se svijest kreće u krugovima i ubrzo sam napravio potpuni kolut i našao se u istom položaju kako ležim. Moja svijest je izblijedjela i otišla u isti san koji sam imao prije nego što sam se probudio.

Nakon nekog vremena, shvatio sam da sanjam i natjerao sam se da se probudim, i probudio sam se i dalje izvan svojeg tijela. Pomislio sam, „Nalazim se izvan tijela i u potpunosti kontroliram ovu stvarnost. Trebao bih biti sposoban pobjeći iz ovog tijela." Odlučio sam de je jedini način da bilo gdje pobjegnem bila da zatvorim oči i hodam, potpuno se oslanjajući na druga osjetila. Tako sam zatvorio oči i savinuo koljena prema dolje dok mi noge nisu bile kroz krevet i dodirivale pod. Iskoristio sam svoje ruke i pokret ljuljanja da se dignem. Poduzeo sam nekoliko koraka prema sobi JH-a. Onda sam zastao i upitao se bi li najbolje bilo da odem u dnevni boravak i kroz vrata JH-ove sobe, ili kroz ormar.

Odlučio sam proći kroz ormar i ravno u sobu JH-a. I tako sam nastavio hodati prema sobi JH-a i prišao njegovom krevetu. Baš kada sam počeo gledati oko sebe, bio sam podignut i silovito povučen natrag u tijelo.

Slijedeća stvar koju sam znao, bio sam natrag u svome tijelu i oči su mi bile zatvorene. Osjećao sam se kao da sam još uvijek bio izvan tijela samo sam se osjećao vrlo ukočeno i kruto. Natjerao sam se da otvorim oči i kada sam to učinio, postao sam više fizički, dok se moje fizičke oči nisu otvorile i ponovno nisam bio potpuno u fizičkom tijelu.

Okrenuo sam se i pogledao na sat i bilo je odlično ponovno biti sposoban pomaknuti glavu. Vrijeme je bilo nešto malo više od 10:00. Prisjetio sam se cijelog događaja u glavi. Onda sam se podigao da ga zapišem u računalo. JH je čuo kako sam se probudio, i došao da me pita jesam li imao ITI.

JH je rekao da je eksperimentirao sa hipnotičkim stanjem kad me ugledao u sobi. Drugi ljudi su također osjetili moju prisutnost.

Ja sam vjernik i skeptik. Moram vjerovati u paranormalno, pošto sam ga iskusio iz prve ruke. Istovremeno sam i dalje skeptičan na mnogo načina. Skepticizam je zdrav zato jer nas može spriječiti da izgubimo dodir sa stvarnošću i da skrenemo na krivi put. Ne bi smjeli vjerovati u sve što čujemo i pročitamo, ili svaki dio smeća kojima nas hrane razni kultovi. Moramo uvijek vjerovati sami u sebe, ali propitkivati što ima smisla.

Razlika između skeptika i vjernika je jednostasvno ova: gledište. Kada sam bio skeptik, prilazio sam svemu sa negativnim stavom. Bio sam pesimist. Sve je bilo bljezgarija dok se ne dokaže da je istina. O vidovnjacima i misticima sam razmišljao kao prevarantima, lašcima i šarlatanima koji su živjeli u životu zavaravanja.

Moji psihički doživljaji - posebice moji ITI-i - promjenili su moj stav iz negativnog u pozitivan. Ljude vidim kao prirodno dobre. Prepreke su samo pouke koje moramo naučiti. Moj pogled na svijet je pozitivan i optimističan. I isplati se biti optimističan. Vjerujem u magiju, jer sam ju doživio iz prve ruke.