Viziualizacija crne kutije

Evo još jedne vježbe vizualizacije: Uđite u vaš omiljeni ITI položaj vježbe, zatvorite oči i opustite se u potpunosti koliko god možete. Dopustite si da padate sve dublje i dublje u san dok svijesno ne vidite hipnotičke slike.

Onda vizualizirajte crnu kutiju, veliku oko nekoliko centimetara sa svake strane, kako stoji nekoliko metara ispred vaših očiju i malo nalijevo od središta vašeg vidnog polja. Zadržite tu vizualizaciju na otprilike 30 sekundi.

Slijedeće, vizualizirajte oblak sivila, iste veličine, smješten nadesno od kutije. Oblak nema određeni oblik, ali je viši nego što je širi, izgledajući malo kao snjegović. Vizualizirajte te dvije figure, svaku na svojoj strani, još otprilike 30-ak sekundi.

Slijedeće, vizualizirajte zraku svijetla kako polako kreće prema sivom oblaku. Kreće se sve bliže i bliže dok ne stigne do sivog oblaka, puneći ga svijetlom. Ako osjetite bilo kakve snažne osjete, ostanite mirni i slijedite vaše nagone.

Ako se ništa ne dogodi, ponovite vizualizaciju ponovno ispočetka nekoliko puta. Uvjerite se da ju radite polagano i što živopisnije što možete.

Što ovo uopće radi? Pa, jednom sam koristio ovu vizualizaciju da napustim tijelo. Za vrijeme ove vizualizacije, osjetio sam oštro uzbuđenje na mojoj kralježnici, i dobio sam želju da se fizički bacim unazad, u krevet. Slijedio sam nagon i pokušao se bacitit unazad, i moje astralno tijelo se samo pomaknulo, i bio sam van tijela. Bio je to vrlo lagan ITI. Ne znam kako i zašto, ali je djelovao.

 

Ruka pomoći

Moja treća strategija putovanja, hodanje, je bila neuspješna poput prve dvije strategije. Srebrni konop i druge stvari su me spriječavale od mojih odredišta i bio sam vrlo razočaran. Usprkos tome, nisam bio spreman odustati.

Onda, za vrijme mojeg najduljeg ITI-a, postao sam hrabar i odlučio pokušati drugu strategiju. Prosudio sam da stanovnici ITI svijeta moraju biti bolje prilagođeni putovanju nego što sam ja bio. I pošto nisam imao puno uspjeha kod putovanja sam, odlučio sam upitati nekoga za pomoć.

Do tada, bio sam zadovoljen da sam istražujem. Bojao sam se stupiti u vezu s "duhovima" zato što nisam bio previše siguran u njihovu moć i što bi mi mogli učiniti dok sam vani.

07/25/82 Ned - ITI #80

...bio sam potpuno izvan tijela  otvorio sam oči. Izgleda da sam bio zaglavljen u fizičkom tijelu. Pokušao sam koristiti svoje ruke da se okrenem i pobjegnem iz tijela. I iako sam osjećao da se okrećem, oči su mi govorile da se uopće ne krećem. Pažljivo sam pogledao i bio sam u istom položaju. Bilo je to kao da imate vrtoglavicu - izgledalo je da osjetim kretnju (okretanje) ali nisam išao nigdje. Razmišljao sam malo o ovome. Razmišljao sam minutu što da radim da se maknem od tijela. Onda sam se onesvijestio.

Osvijestio sam se u svome fizičkom tijelu, potpuno svijestan, ali u vrlo dobrom položaju za projekciju. Odlučio sam ponovno pokušati. Koristio sam istu metodu ljuljanja da izađem iz svojeg tijela. Pokušao sam ljuljati srednji dio svojeg tijela dok nisam osjetio blago tinjanje vibracija, onda sam fizički pokušao učiniti istu stvar. Prikupljao sam brzinu ljuljanjem, i time sam bio izbačen iz tijela.

Odvojio sam se od svojeg tijela, samo kako bih otkrio da sam ponovno zaglavljen u svojem tijelu. Mislio sam još malo o tome. Shvatio sam da je jedini način da se krećem bio da zatvorim oči i vjerujem svojim osjećajima umjesto očima.

Zatvorio sam oči ali odmah pomislio, „Ne! Ako zatvorim oči, mogao bih zaspati!" Tako sam čitao sat vremena i zatvorio oči, inače bih zaspao. Mogao sam reći koliko je vjerojatno da mi se to dogodi. Pa iako sam se počeo pomicati, odlučio sam otvoriti oči i vidio sam da sam ponovno na istom mjestu.

Dosjetio sam se drugog načina: Ako promjenim svoj vid na čisti astralni vid bio bih dobro, pomislio sam. Tako sam podigao ruke ispred sebe i pokušao sam vidjeti vidovnjački... pogledao sam u svoje ruke, ne astralno, već vidovnjački kao da pokušavam vidjeti duha iz fizičkog svijeta. Moje ruke su bile prozirne kada sam ih pogledao na taj način. Izgledale su poput prozirnih, crnih, blijedih sjena. Malo sam ih proučavao, onda sam se onesvijestio.

Ovoga puta sam se probudio odvojen od svojeg tijela, ali unutar njega. Bio sam iznenađen time i bio sam vrlo sretan što sam i dalje u svojem tijelu. Činilo se da sam slobodniji sada nego prije. Odšetao sam do sjevernog zida svoje sobe nakon što sam se digao, bez da primjećujem fizičke stvari na mojem putu - moj ormarić za liniju, računalni terminal i kučište. Planirao sam izići van kroz zid i onda odletjeti do kuće LD.

Nagnuo sam se naprijed i gurnuo glavu kroz zid. Gledao sam van. Blago je kišilo, ali je jedva bilo primjetno. Svaki prijašnji pokušaj da prođem kroz taj zid nije uspio, pa sam pokušao nešto drugačije - držanje moje glavi vani. Skočio sam u zrak i napravio salto kroz zid i sletio van na noge. Bio sam slobodan!

Odšetao sam do stražnjeg dvorišta. Pripremao sam se poletjeti, ali sam želio čisti put uzlijetanja. Drvo jasena opet mi se nalazilo na putu. Prišao sam mu blizu, a onda sam skočio i odletio na jednu od njegovih grana. Bio sam smješten na jednoj od jasenovih grana. Vidio sam drvo jabuke u obližnjem dvorištu i neka druga drveća. Pomislio sam, „Kako glupo od mene da pokušavam proći kroz drvo. Nakon toga ima samo još više drveća. Mogao sam samo odšetati u našu ulicu i poletjeti od tamo." Ali sada sam bio na drvetu! Pogledao sam dolje. Bio je to dugačak pad. Bojao sam se skočiti sa te visine! Razmatrao sam mogućnost da poletim do drveta jabuke. Upravo sam se spremao to pokušati i onda sam se ponovno onesvijestio.

Bio sam onesviješten na kratko - možda 15 do 30 sekundi. Onda sam se ponovno probudio. Bio sam i dalje izvan svog tijela!

Ovaj nije bio poput druga dva. Bio sam ponovno znatiželjan u pogledu vidovnjačkog vida. Podigao sam ruke ponovno, i pomno sam ih proučio vidovnjačkim vidom. Bio sam u mogućnosti promjeniti svoje vid. Mogao sam promjeniti vid kako bih vidio svoje astralne ruke čvrstima, ne prozirnima, ali sam se namjerno morao usredotočiti na njih (da ih vidim na taj način). Eksperimentirao sam s tim vidovnjačkim vidom na kratko, onda sam ponovno izgubio svijest.

Ponovno sam bio onesviješten na kratko vrijeme i onda sam se još jednom probudio izvan tijela! Bio sam ponovno slobodan i radovao sam se! Ponovno sam otišao do sjevernog zida. Nagnuo sam se i ponovno napravio salto da izađem van. Dobio sam odličnu ideju: „Pozvat ću vodiče za pomoć!"

Ne prije nego što sam to napravio, osjetio sam prisutnost vrlo naprednog, velikog bića. Nisam ga mogao vidjeti, ali osjetio sam da ima vrlo veliku auru. Pretpostavio sam da ga ne mogu vidjeti jer su njegove vibracije bile mnogo veće od mojih.

Prizivao je mentalno i dva njegova prijatelja duha su došla. Ova dva prijatelja, osjetio sam, su bila manje razvijena (nego učitelja čiju sam prisutnost osjećao). Bili su sluge moćnog bića. Nisu bile pokorni prema njemu, ali su uvijek činili što im je kazao. Zato jer je služiti njemu bio njihov način da duhovno napreduju. Rekao je svojim prijateljima točno što da rade. Nisam ih čuo točno, ali sam mogao shvatiti da im je dao upute da me otprate do kuće

LD.

Dva prijatelja su bili duhovi normalnog izgleda koji su bili moje veličine. I mogao sam ih dobro vidjeti. Bili su vrlo prijateljski prema meni i odmah smo postali prijatelji. Ta dva duha su bili ljudi uobičajenog izgleda. Jedan je imao smeđu kosu, a drugi je imao malo svjetlije obojenu, pjeskovito smeđu kosu. Bili su sretni, i bili su dobri prijatelji. Duh "gospodar" je otišao. Nažalost, onesvijestio sam se.

Kada sam se ponovno probudio i dalje sam bio izvan tijela. Nas troje smo hodali istočno na Aveniji Larpendeur, prema Aveniji Snelling. Dva prijatelja su razgovarala. Pokušao sam zapamtiti komadiće dokaza koje bih kasnije potražio, da dokažam da je iskustvo bilo stvarno, ali sam ih sve zaboravio...

Nakon što smo kratko hodali, odjednom sam osjetio bol. Osjećao sam mučninu u želucu i slabost. Imao sam potrebu vratiti se u svoje tijelo. Nisam se želio boriti s osjećajem. Znao sam da se moram vratiti u tijelo. Bili su vrlo razumni oko cijele stvari. Jedan je rekao, „Dobro. Samo polagano, u redu?" Tako smo izmjenili pozdrave.

Okrenuo sam se istoku i zatvorio oči. Nije bilo gubitka svijesti; vidio sam potpunu crninu na kratko vrijeme. Probudio sam se ponovno izvan svojeg tijela! Digao sam se i pomislio, „Kako čudno! Zašto smo se zamarali hodanjem - zašto nismo jednostavno letjeli (do LD)? Ovoga puta bih trebao letjeti tamo. Hodanje je presporo." Digao sam se i ovoga puta sam se onesvijestio. Bio sam u nesvijesti nakratko.

Onda sam počeo sanjati. Sanjao sam da sam imao ITI, ali vrlo očito je to bio san, a ne stvarni ITI.