1. Na fizičkom planu seksa, ili njegovom odnosu prema svojoj suprotnosti - ženi što dovodi do reprodukcije vrste.

2. U sjedinjavanju nižih energija sa višim, što dovodi do stvaralačkog rada. 

3. U sjedinjavanju koje se zbiva u glavi - energija ličnosti sa energija-ma duše - što dovodi do rađanja Krista. 

Cijela svrha naprednog razvitka jeste da se Sin Oca i Majke, dovede do točke potpunog ostva-renja, potpune samo-svjesnosti, i potpunog i aktivnog znanja.

 Alice Bailey

Veoma je važno razumjeti, da ti ne možeš izbjeći prianjanje nazivajući ga ružnim. Ti možeš izbjeći okove seksa produhovljujući ga i uljepša-vajući ga – čineći to više vezom srca i duša nego tijela, shvaćajući da seks nije samo spolni odnos.

J. Donald Walters – KAKO DA PRODUHOVITE VAŠ BRAK

Stapanje dviju energija, muške i ženske, više je veličanstvenije od onoga što se može izraziti samo kroz seks ili prijateljstvo.

Deepak Chopra - PUT do LJUBAVI

U ljubavi se sve životne supro-tnosti rastvaraju i nestaju. Samo u ljubavi jedinstvo i dvojstvo nije u sukobu.  Rabindranath Tagore

Oni koji traže nadmetanje čine smrtnu grešku. Razbiti, povrijediti ili uništiti je najgori grijeh koji ljudsko biće može počiniti. Put ratnika je put mira. Aikido je fun-kcija ljubavi. To nije za ubijanje ili borbu već da se podržavaju sve stvari i dovedu do zrelosti. Ljubav štiti i hrani život.  

Morihei Ueshiba 1883-1969 tvorac Aikido (put harmonije) borilačke vještine. Aikido znači put usklađi-vanja tijela i uma, sebe i drugih, materije i duha, sebe i univerzuma.

U centru nenasilja stoji princip ljubavi. . . U toku života, svatko treba imati dovoljno smisla i dovoljno moralnosti da raskine okov mržnje. . . . Kroz nasilje ti možeš ubiti onoga koji mrzi, ali ti ne ubijaš mržnju. Ustvari, nasilje samo povećava mržnju. . . . Uzvraćajući nasiljem na nasilje samo umnožava nasilje, doda-vajući gušći mrak noći koja je već lišena zvijezda. Mrak ne može pro-tjerati mržnju; samo ljubav to može učiniti. . . Kažemo da je rat posljedica mržnje, ali ako pažlji-vije promislimo, otkrit ćemo slje-deći redosljed: najprije strah, onda mržnja, zatim rat i konačno još du-blja mržnja.  Martin Luther King, mlađi - crnački vođa, borac protiv rasizma, baptistički propovjednik

Povrijeđivanje te spušta ispod tvo-jih neprijatelja, osvećivanje te sa-mo čini njima ravnima; opraštanje te izdiže iznad njih. 

Benjamin Franklin 1706-1790

Ljudi danas ne trebaju duge pro-povjedi ili religiozne riječi; njima trebaju biti pokazana djela i pra-ktičan način učeništva. Naše doba treba opipljivu demonstraciju da je Bog jači od sve mržnje, sve bijede, svih grijeha i sve razjedinjenosti. 

J. Heinrich Arnold

Mi smo naučili letjeti zrakom kao ptice i plivati morem kao ribe, ali još nismo naučili jednostavnu u-mjetnost zajedničkog življenja kao braća.  M. L. King, ml. 1929-1968

Sve ono što nam smeta kod drugih može nas voditi do razumijevanja nas samih.  Carl Jung 1875-1961

Sadašnji oblik svijeta prolazi, i preostaje samo užitak što smo ko-ristili ovaj svijet da uspostavimo ovdje Božje pravilo. Sva pompa, sve pobjede, sav sebični kapita-lizam, sav lažni uspjeh života će proći sa svjetskim oblikom. Sve to prolazi. Ono što ne prolazi je ljubav. Kada je netko odbacio novac, imovinu, rad za sebe zbog služenja drugih, onda užitak dije-ljenja i osjećaj da su svi jedna porodica neće proći. U predve-čerje života ti ćeš biti osuđen po ljubavi. Oscar Romero -

THE VIOLENCE OF LOVE

Većina ljudi neće da shvati da smo ovdje osuđeni na smrt. Među onima koji to shvate svađe se lako izmiruju.  DHAMMAPADA, 62

- Najviši ideal je univerzalna ljubav, ljubav koja nije sebična. Univerzalna ljubav nije cilj to je ideal.  Taisen Deshimaru

Postoji puno stupnjeva i oblika ljubavi. Univerzalna je ljubav naj-dublja. Kada nam je nekoga žao, mi nismo samo svjesni nje­gove fizičke i emocionalne patnje, nje-gove boli. Mi moramo postati kao on, imati isto stanje uma kao on.

Što trebamo činiti da pomog­nemo, utješimo, izlječimo?

Ne smijemo gledati na stvari iz na-še subjektivne točke gledišta, već postati drugi, bez podvojenosti. Ne smijemo samo voljeti, već postati istovjetni s drugim umom. U lju-bavi smo uvijek dvoje. Suosjeća-nje ili jihi* je jedinstvo. . . Upravo je suosjećanje istinska simpatija. Moramo zaboraviti sebe i postati drugi. No, suosjećanje mora ići ru-ku pod ruku s mudrošću. I mudrost sa suosjećanjem. O tome se u Kini i Japanu puno pisalo. Cijeli je svijet to prepoznao, a u budizmu je to postala snažna sila. U ljubavi uvijek postoji dvojnost, suprotnost među partneri­ma. Ali, u suosjeća-nju su dva bića samo jedno. . . Bez mudrosti ljubav je slijepa. U da-našnje vrijeme mnogi roditelji vole svoju djecu egoističnom vezanošću i zato djeca žele pobjeći. Prejaka vezanost nije prava ljubav, pravo suosjećanje. - - Kažete da zen želi doseći najvišu mudrost i najdublju ljubav, ali neki ljudi misle da nas zazen čini ravnodušnim prema dru-gima, kažu da je zen u suprotnosti s djelatnim milosrđem koje pouča-va kršćanstvo. Što biste vi rekli, kako zazen razvija stav o ljubavi?

Krajnja dimenzija, u samoj dubini bića, najviša dimenzija života je univerzalna svijest i ljubav. Jedno ne može postojati bez drugoga. Istina i ljubav su jedno te isto.

Zato možete reći da je djelatno milosrđe koje se u kršćanstvu uči uključeno u tu dimenziju i da iz-ravno iz nje izvire. Zen budizam je također religija ljubavi zato što je to religija bodhisattva koji su napu -stili sve kako bi pomagali drugi-ma, kako bi radili za spas drugih prije nego za svoj (i u toj praksi, budizam ide čak dalje nego kršćan-stvo). Prvo pravilo je fuse* - milo-srđe - koje znači više od materijal-nog davanja, ono znači također i moralno davanje, žrtvu. Ne samo davanje nekome, već davanje sebe i davanje Bogu, Buddhi. No, gdje se nalazi izvor tog aktivnog milo-srđa, ako ne u pozna­vanju našeg srca, našeg dubokog ega koji se sastoji od svih drugih postojanja i stječe meditacijom? - - Zen također uči skladu, usklađivanju s drugim ljudima ­zajedničkim reciti-ranjem sutri, zajedničkim mediti-ranjem, zajedničkom njegovanju sklada. Na japanskom biti redov-nik znači uskladiti se. Unutarnja duhovna samoća je dobra, ali mi se uvijek moramo uskladiti i okrenuti prema drugima. "Otići zajedno, u onostrano" prijeći na drugu obalu.

- Nije li osobna potraga za unutar-njom slobodom sebična u uspore-dbi s potragom za slobodom svih?

Obje su potrebne. Ne mogu li rije-šiti svoje poteškoće, ni drugi­ma neću moći pomoći da riješe svoje. Prije nego budem mogao pomoći drugima da se oslobode svojih poteškoća, ja se moram osloboditi svojih. Dakle, oboje je potrebno.

Zapadnjaci uvijek žele pomoći drugim ljudima. Rimokatolici tako -đer žele pomoći drugim ljudima u njihovom spasenju i za njihovo do-bro. Isto je i u mahayana budizmu, samo što prvo moramo razumjeti sebe. - -  Za Krista i Buddhu važna je univerzalna ljubav. -  Kada izno -simo znanje iz knjiga to nije mudrost. - - Nije nužno da čitate knjige, umjesto toga imajte isku-stvo ovdje i sada. - - Ne biste se smjeli diviti sebi i kritizirati druge.    Taisen Deshimaru 1914-1982 - zen učitelj - PITANJA ZEN UČITELJU

Velečasni Hart: Gledajte, bit kršćanstva je ljubav prema Bogu. Bez obzira u što se pretvorila biblijska tradicija zbog povijesti.., ekumenskih koncila, loših papa, prekrajanja Biblije.., napokon i gu-bitka učeničkog naslijeđa,.. Čvrsto vjerujem da je nekoliko sretnika u posljednjih dvije tisuće godina pojmilo bit religije kroz osnovna učenja Isusa. Uzmimo Thomasa Mertona, na primjer, . . .- Satyaraja dasa: Molim vas, nemojte me pogrešno shvatiti. Ja ništa ne poričem. Posve sam siguran da će iskreni u srcu na posljetku razviti ljubav prema Bogu, bez obzira na to zvali oni svoj pristup judaizam, kršćanstvo, islam, hinduizam ili bilo što drugo - to je više-manje nevažno i zapravo prijeporno.

Vlč. Hart: Što je prema vedskoj tradiciji najviša razina ljubavi pre-ma Bogu koju ograničeno biće kao što smo vi ili ja može postići?

Satyaraja dasa: Mi možemo doći do stupnja uttama-bhakti, ali to je daleko. Postoji devet razina usavr-šavanja prije nego što čak i uđemo u kra­ljevstvo ljubavi. Prije tih devet razina možemo posjedovati nešto anda­bishbas ili slijepe vjere. Većina je vjernika, čini mi se, zapela na toj razini. Ako, međutim, osoba ima tu sreću da napreduje, onda će započeti svoje putovanje prema božanskoj ljubavi. Prvi pra-vi korak na putu prema duhovnom savršenstvu jest sraddha. To je vrsta "vjere", ali različita od slijepe vjere - to je iskustvena vjera. Vjera utemeljena na stečenom znanju. Nakon mnogo rođenja i smrti - reinkar­nacija - osoba razvija vrstu intuitivnog znanja o Bogu. Pravo znanje i shvaćanje možda nedosta-je, ali iskrena vjera se prirodno ra-zvija. Sljedeća je sadhu sanga, što znači druženje s predanim sluga-ma. Ako doživljavate nešto što je više od svjetovnog života, prirodno ćete potražiti one s koji­ma možete podijeliti to iskustvo. Zatim dolazi bhajana-kriya ili inicijacija od stra -ne vjerodostojnoga duhovnog uči-telja. Malo je onih koji su u dana-šnje doba dostigli tu razinu. Ako osoba ima dovoljno sreće da stigne do razine pronalaženja vjerodo-stojnoga duhovnog učitelja i pri-manja inicijacije od njega, onda je podesna da doista napreduje na pu-tu transcendencije. Nakon inicija-cije osoba počinje prolaziti kroz anartha-nivirtti, stadij života kada sa svoje duše počinje skidati breme neželjenih loših navika. Potom dolazi nishta ili "postojanost" u predanom služenju. Iz takve posto-janosti osoba razvija ruci ili "ukus". Pošto osoba razvije ovaj viši, duhovni ukus, ona postaje usredotočena na put ljubavi - taj se početni stadij naziva ashakti. On ubrzo prerasta u bhavu, osvit istinske ljubavi. Otuda se zatim napreduje ka premi i raznovrsnim razinama ljubavi prema Bogu. To je dakle devet razina savršenstva.

Vlč. Hart: To je veoma znanstve-no. Znate, na izvjestan je način zanimljivo da se "ljubav" opisuje na tako linearan, znanstven način. Ljubav i znanost gotovo su potpu-no oprečni. Stoga je gotovo smije-šno pričati o njoj na takav način. S druge strane, sve što postoji povi-nuje se izvjesnim zakonima djelo­vanja, a ljubav nikako nije iznim-ka. Može nam ići samo u prilog ako znanstveno proučavamo te velike duše koje su s uspjehom razvile ljubav prema Bogu. Na taj način, izučavajući njihov proces i ponašanje, možemo ih slijediti.

Tri se grčke riječi koriste u Bibliji za obilježavanje različitih oblika ljubavi: (1) eros, što je u osnovi vezanost koja se razvija između muškarca i žene; (2) philadelphia, koja se odnosi na osjećaje među prijateljima; i (3) agape, što ozna-čava ljubav prema Bogu. Ali dalje od ta tri razlikovna stu­pnja se ne ide. Ovaj prikaz nije tako razrađen kao onaj u vedskoj tradiciji. I Augustin i Toma Akvinski poku-šali su stvari obilježiti na ovaj na-čin, ali s manje preciznosti i uspje-ha od vedskih proroka, rekao bih.

DIJALOZI ISTOKA I ZAPADA - Susret Religija, 2001 (Razgovori Satyaraje dase Adhikarija (Steven Rosen) sa velečasnim Alvinom V.P. Hartom i rabinom Jacobom N. Shimmelom

Ne činite poput svećenika svih vje-roispovjesti koji prihvaćaju ekume -nat pod uvjetom da pripada nji-hovoj religiji.

Anne i Daniel Meurois-Givaudan

Tražite onu svijest u kojoj smo svi mi jedno. Došao sam da vam poka-kažem jedinstvo iznad svake supro -tnosti. Došao sam da otklonim po-djele među religijama.  Babaji

U ovom globalnom društvu, mi možemo imati moć da uništimo "idole" drugih, ali naši vlastiti idoli ostaju podmuklo u našoj religio-znoj sjeni čekajući da se okrenu protiv nas. . . Najviše duhovno djelo za nas na zemlji jeste da sebe predamo sa ljubavlju, suosjeća-njem, užitkom i smirenošću, da transcendiramo naša ograničenja, da odbacimo ograničavajuće pute-ve svijeta, da ponizno hodamo sa svojim Bogom, da se duboko poklonimo pred Buddhom. Samo kada je naše srce i ruka otvoreno, mi možemo primiti najviši poklon. Mir u raju i na zemlji. Iz govora "Divine Qualities of Spiritual Dialogue" od Piya Tan na šestoj Singapore Bahaia Studies Annual Conference "Dialogue Among Civilizations", 2001 godine

Istina nije ničije vlasništvo, ni po-jedinac, ni rasa, ni bilo tko može da na nju polaže neko specijalno pravo. Istina je priroda svih duša. Zapamtimo da je najviša istina uvijek naj-jednostavnija, učinimo je praktičnom, tako da može zala-ziti u sve pore ljudskog društva i postati vlasništvo najvišeg intele-kta kao i običnog čovječjeg uma, ženinog i djetinjeg istodobno. Sve ove racionalizacije, logike, sve ove barijere metafizike, sve ove teolo-gije i ceremonije, bile su dobre u svoje vlastito vrijeme - ali pokušaj-mo stvari pojednostavniti i dovesti do zlatnih dana kada će svaki čovjek biti vjernik i STVARNOST u svakom čovjeku biti objekt vjere. 

Swami Vivekananda  

- Recite mi, kršim li ja u svom svećeničkom radu više zakone?

- Da vi sakatite duše ljudi. - Zašto?

- Zato jer ih prvenstveno učite moralu i pravednosti.  - A čemu ih onda moram učiti? - Ljude treba učiti ljubavi. Ako je pravednost prva, a ljubav slijedi, to je inkvizi-cija. Pravednost, moral i duhovnost valja propovijedati, naglašavajući da će uvijek biti sporedne, a kad se nađu u srazu s ljubavlju, uvijek moraju ustuknuti. Kad svećenik svoje župljane okreće prema ideali -ma pravednosti, moralu i redu, u tome ima puno onoga što je Krist nazivao farizejstvo. A to uništava duše župljana, oni bivaju ogorčeni, a da to sami ne shvaćaju. S. N. Lazarev - Dijagnostika karme pove

-zanost s budućnošću  (knjiga 4. 1998)

Kako možemo razlikovati pravu ljubav od posesivne privrženosti? Altruistička ljubav može se uspo- rediti s čistim tonom kristalne čaše, a privrženost s prstom koji na rubu čaše prigušuje taj zvuk. Treba na-pomenuti da je ideja bez privrženo

-sti relativno nepoznata zapadnja-čkom senzibilitetu. Ako nismo pri-

vrženi, to ne znači da osobu manje volimo, nego da nismo prvenstve-eno usmjereni na samoljublje kroz ljubav za koju tvrdimo da osjeća-mo prema drugoj osobi. Altruisti-čka je ljubav radost dijeljenja života s ljudima koji nas okružuju - našim prijateljima, našim ljubavni-cima, poznanicima, našim bračnim partnerom - i pridonošenje njiho-voj sreći. Volimo ih zbog onog što jesu i ne gledamo ih kroz iskrivlju-juće naočale ego-centrizma. Brine-mo se za sreću drugih ljudi i umje-sto želje da ih posjedujemo osjeća-mo se odgovornima za njihovu do-brobit. Umjesto željnog očekivanja njihove zahvalnosti, možemo vese-lo prihvatiti njihovu uzajamnu lju-bav. Zatim postupno pokušavamo i dalje proširiti tu ljubav. Moramo biti spremni bezuvjetno voljeti sve ljude. Je li previše tražiti da volimo neprijatelja? To se može činiti nemo -gućim zadatkom, ali se temelji na vrlo jednostavnom zapažanju: sva bića, bez iznimke, žele izbjeći pa-tnju i upoznati sreću. Iskrena altrui -stička ljubav je želja da nam se ta želja ispuni. Ako ljubav koju pru-žamo ovisi isključivo o tome kako se netko odnosi prema nama, onda nećemo moći voljeti neprijatelja. Međutim, sigurno je moguće nada-ti se da će naš neprijatelj prestati patiti i biti sretan! . . . Pogledajte Sunce. Ono nepristrano sjaji nad svim ljudima čak i ako može biti toplije i sjajnije onima koji su mu bliže. Usprkos ograničenjima bilo koje metafore, shvaćamo da je u nama moguće razviti neku vrstu do -brote koja obuhvaća sva živa bića. . . . - Naravno, moramo biti realni - dobro znamo da ne možemo otvore -no izražavati našu privrženost i ljubav prema svakoj osobi na isti način. Sasvim je normalno što više izražavamo svoju ljubav prema određenim ljudima. Usprkos tome, nema razloga zašto bi naš poseban odnos s prijateljima ili ljubavnikom ograničio ljubav i suosjećanje koje osjećamo prema svim ljudima. To se ograničenje naziva privrženo-šću. Privrženost je štetna kada besmisleno ograničava nesebičnu ljubav. Sunce prestane sjati u svim smjerovima: ograničeno je na usku zraku svjetlosti. Takva je privrže-nost izvor patnje jer se sebična ljubav neprestano sudara s barijera -ma koje sama postavlja. Istina je da posesivna i isključiva želja, opsesija i ljubomora imaju znače-nje samo u zatvorenom svemiru privrženosti. Nesebična ljubav najveći je izraz ljudske prirode kojeg nisu zasjenile i iskrivile manipulacije ega.   Nesebična  ljubav otvara unutarnja vrata koja čine osjećaj vlastite važnosti i strah nedjelotvornim. Dopušta nam da veselo dajemo i zahvalno primamo.  

Matthieu Ricard - SREĆA,  2004

Ljubav je sok Života. Dok je mržnja gnoj Smrti. Ali Ljubav, poput krvi mora neometano kružiti žilama. Suzbijte krv, i ona će postati pogibelj i kuga. I što je mržnja, ako ne suzbijena Ljubav, ili uskraćena ljubav, zbog čega po-staje takav smrtonosan otrov i ops-krbitelju i opskrbljenom, i mrzite-lju i omraženom? Požutjeli list na vašem drvetu života samo je list odbijen od grudi Ljubavi. Ne okri-vljujte požutjeli list. Osušena grana samo je grana izgladnjela bez Ljubavi. Ne okrivljujte osušenu granu. Truli plod samo je mržnjom podojen plod. Ne okrivljujte truli plod. Nego, naprotiv, okrivite vaše slijepo i škrto srce, koje bi razdje-lilo sok života nekolicini, a uskra-tilo ga mnogima, time ga uskraću-jući sebi. Nijedna ljubav nije mo-guća, osim ljubavi prema jastvu. Nijedno jastvo nije stvarno, osim Sveobuhvaćajućeg Jastva. Zato je Bog sav Ljubav, jer On ljubi Sebe. Dok god ste mučeni Ljubavlju, niste pronašli svoje pravo jastvo, niti ste pronašli zlatni ključ Ljubavi. Vaša ljubav je prolazna zato što ljubite jedno prolazno jastvo. Ljubav muškarca prema ženi nije ljubav. To je jedan veoma daleki izraz nje. Ljubav roditelja prema djetetu samo je prag k svetome hramu Ljubavi. Sve dok svaki muškarac ne bude voljeni svake Žene, i obrnuto, i sve dok svako dijete ne bude dijete svakog roditelja, i obrnuto, neka se muškar -ci i žene hvališu mesom i kosti, držeći se mesa i kosti, ali neka nikada ne izgovaraju sveto ime Ljubavi. Jer to je svetogrđe. Neće-te imati prijatelja sve dok budete smatrali i jedinog bijednog čovjeka neprijateljem. Kako može srce ko-je gaji neprijateljstvo, biti pouzda-no boravište za prijateljstvo?

Nećete upoznati radost Ljubavi sve dok bude mržnje u vašim srcima. Kada biste sve nahranili sokom Života osim nekog majušnog crva, sam taj majušni crv bi vam zagor-gorčao život. Jer, kada volite bilo što, ili bilo koga, vi volite, uistinu, samo sami sebe. Isto tako, kada mrzite bilo što, ili bilo koga, vi mrzite, uistinu, samo sami sebe. Jer ono što mrzite, nerazdvojivo je povezano s onim što volite, poput lica i naličja istog novčića. Želite li biti pošteni prema sebi samima, onda morate voljeti ono što mrzite i što vas mrzi, prije nego voljeti ono što vi volite i ono što vas voli.

Ljubav nije vrlina. Ljubav je neo-phodnost, više nego kruh i voda, više nego svjetlost i zrak. Neka se nitko ne ponosi ljubavlju. Nego radije udišite Ljubav i izdišite je, baš onako nesvjesno i slobodno kao što udišete zrak i izdišete ga. Jer Ljubavi nije potreban nitko da je uzvisi. Ljubav će uzvisiti ono srce, koje bude smatrala dostojnim sebe. Ne tražite nagrade za Ljubav. Ljubav je dovoljna nagrada za Ljubav, kao što je Mržnja dovoljna nagrada za Mržnju. Niti vodite knji

-govodstvo o Ljubavi. Jer Ljubav ne polaže računa nikome, osim sebi samoj. Ljubav niti zajmi, niti uzajmljuje; Ljubav niti kupuje, niti prodaje; ali kada daje, sve svoje da -je; i kada uzima, sve svoje uzima. Samo njeno uzimanje je davanje. Samo njeno davanje je uzimanje. Zato je ona ista danas, sutra i zauvijek. I baš kao što se neka moćna rijeka prazni u more i uvijek se morem opet puni, tako se i vi morate prazniti u Ljubav, da biste mogli biti Ljubavlju uvijek ispunjeni. Bara koja bi uskratila moru dar mora, postaje ustajala bara. Niti ima "više", niti "manje" u Ljubavi. Čim pokušate da ocije-nite ili izmjerite Ljubav, ona se izmigolji, ostavljajući za sobom gorke uspomene. Niti ima "sada" i "onda", niti "ovdje" i "ondje" u Ljubavi. Svako godišnje doba je doba Ljubavi. Sva mjesta su pogod -na boravišta za Ljubav. Ljubav ne zna za granice i prepreke. Ljubav, čiji je tok zaustavljen bilo kakvom preprekom, još nije dostojna imena Ljubavi. Često vas čujem da kažete kako je Ljubav slijepa, pod čime podrazumijevate da nije u stanju vidjeti nedostatka u voljenome. Ta -kva vrsta sljepila je vrhunac viđe-nja. Samo kada biste uvijek bili tako slijepi, da ni u čemu ne vidite nedostatke. Ne, bistro i prodorno je oko Ljubavi. Zato ono ne vidi nedostatak. Kada Ljubav bude izbi -strila vaš vid, tada nećete više vidjeti ništa što nije vrijedno vaše Ljubavi. Jedino je Ljubavi lišeno, manjkavo oko, uvijek zaposleno pronalaženjem nedostataka. Lju-bav objedinjuje. Mržnja razjedinju-je. Mikhail Naimy – KNJIGA MIRDADOVA - Luka i svjetionik