Naša prava snaga je sreća i ona dolazi kada otpustimo sve ostalo.Većinu svog života nisam vjerovala u Boga. Bog nije za mene postojao. Odrasla sam misleći da sam ja ta koja je sve postigla u svome životu i da sve što imam dugujem svome poslu, posvećenosti i osobnom zalaganju. Mi, Židovi, vrlo smo tradicionalni i ja sam, kao dobra Židovka, poštivala te tradicije. Ali nisam vjerovala u Boga. Kad sam se konačno probudila, otkrila sam unutar sebe cijeli novi svijet koji mi je bio potpuno nepoznat. Nešto kasnije sam rekla svome starijem sinu:“Jonathan, život može biti jednostavan.“ Pogledao me potpuno zbunjen i rekao: “To mi nisi prije govorila.” Na to sam mu odgovorila: “Znam. Ali sad znam bolje.“ U tome trenutku nisam imala niti tračak sumnje. To je bio neopipljiv osjećaj koji se nije mogao izraziti riječima, ali koji sam pronašla u svom srcu. Mi ga svi možemo pronaći jer ga nosimo u sebi. Poput dobrog knjigovođe, pratim rezultate, promatram i kada se osvrnem na svoj život nakon buđenja,čini se nevjerovatnim sve što mi se dogodilo.

Neki pronalaze Boga u hramu ili crkvi. Drugi, poput mene, ne pronađu ga nigdje. Jednog se dana probudimo, počnemo s potragom i
shvatimo da nije potrebno čak niti ustati iz kreveta da bismo pronašli Boga.

Nije važno nazivlje ili kako zovemo Boga, On (Ona) je uvijek s nama.
Kamo god idemo, On (Ona) nam pravi društvo.

Mi ne znamo, niti imamo ikakvu predodžbu kako Bog (Ljubav) djeluje. Mi ne znamo što sve može učiniti za nas. Mi to čak ne možemo niti zamisliti. Takozvana čuda stvarno postoje. Možemo ih iskusiti u svakom trenutku naših života ukoliko prestanemo pokušavati sve razumjeti intelektom i ukoliko otpustimo naše prosudbe i mišljenja i naučimo kako se prepustiti struji života. Neophodno je postati svjesni da smo mi sami naša najveća prepreka u našim životima!

Mi kažemo da vjerujemo, ali u stvarnosti nije tako. Mi kažemo da dajemo svoje probleme Bogu (Ljubavi), ali ih još uvijek zadržavamo za sebe. Kada ne pretajemo misliti o njima, uzrujamo se i brinemo i dajemo Bogu (Ljubavi) do znanja da želimo sve riješiti samo jer nemamo vjere u Njega (Nju). Na taj način, mi ne dobivamo odgovore na svoje molitve jer
imamo “očekivanja“. Mi vjerujemo da znamo što je ispravno i savršeno za nas i kada molimo za nešto Boga,činimo to u gotovo zapovjedničkoj
maniri. Kažemo Mu ( Joj) što želimo, kako, u kojoj boji i u koje vrijeme želimo da se naša molitva ostvari. Pa ipak, Bog zna i prije nego molimo.
On (Ona) je toliko blizu da nema potrebe da vičemo. Dovoljno je zamisliti.
Bog je za nas pripremio mnogo više nego što možemo zamisliti. On (Ona) samo čeka da Mu ( Joj) damo naše dopuštenje da nas obdari. Ukoliko tražimo specificirane stvari poput: “Bože, molim te da mi daš novac da
putujemo po Europi“ , tada postavljamo ograničenja u naš zahtjev. Bog nam daje ono što je ispravno za nas svakoga trenutka. U skladu sa već navedenim zahtjevom, možda je ispravna stvar za mene da idem u Južnu
Ameriku umjesto u Europu, ali budući da smo tako zatvoreni u svom razmišljanju, novac nam ne dolazi jer sam tražila nešto što nije ispravno za mene. Možda bih tijekom putovanja po Europi imala nesreću i preminula.
Zatvarajući se na taj način, izostavljeni smo iz mogućnosti da primamo ono što je ispravno i savršeno za nas u svakom trenutku. Ponekad Bog kaže ne poput dobrog roditelja kada njegovo/njezino dijete ne može procijeniti ili pojmiti opasnost ili posljedice onoga što traži. Iz tog razloga, tajna je tražiti ono što je ispravno i savršeno, a mi ne znamo što je to. Nužno je otpustiti očekivanja. U ovom trenutku će doći najprigodnija i savršena stvar. Mi nikada ne znamo odakle će stići. Da bi primili to iznenađenje, mi moramo dati dopuštenje.

Bog (Ljubav) djeluje tajanstvenim načinima. Ako dozvolimo, ako vjerujemo i uzdamo se cijelim svojim srcem, sve će nam doći bez ikakvog napora. Bog je jedini taj koji može otvoriti pojedina vrata i približiti nas
ljudima koji će nam pomoći i poduprijeti nas na našem putu. On (Ona) nas stavlja na točno mjesto u savršenom trenutku samo kada prestanemo toliko brbljati sa susjedom umjesto da pitamo direktno Njega (Nju).

Već samo razmišljanje o Bogu nas odmiče od naših problema.
Također, zahvalnost za ono što već imamo automatski mijenja našu vibraciju. Uvijek postoje dobri razlozi za biti zahvalan.

Indigo djeca govore: ”Ako zamislite i vjerujete da će se nešto dogoditi, to će se dogoditi. Ako to zamislite, ali ne vjerujete, to će biti teško ostvarivo. Stvar je u imanju vjere, a ne u “iščekivanju“ ili “željenju“ da se nešto dogodi.“ Imati vjere znači biti otvoren mogućnostima. To znači da smo voljni pustiti da nas život iznenadi, da se usudimo kročiti u nepoznato
i da se prestanemo bojati onoga što nam se čini nesigurnim. Kad god netko ima vjere, njegovo/njezino srece se otvara. Mnogo puta ostanemo zakočeni i radimo krugove u mjestu zbog pomanjkanja vjere i zbog straha od nepoznatog. Vrijedno je učiti od sjemenke koja, unatoč nemogućnosti da se zamisli kao voćka, ima hrabrosti otvoriti se, puknuti i predati se u potpunosti procesu od klijanja na površinu zemlje da bi dosegla svjetlost.
Srce puno boli ne može zamisliti kako je to biti voljeno ili u miru. A tako je i sa svim ostalim. Mnogo puta moramo napustiti stare obrasce, stare načine razmišljanja i stara vjerovanja. To podsjeća na prolazak kroz tamni tunel i vrijeme kad smo u boli, ali to je jedini način da izronimo i vidimo svjetlost.

Isus je rekao da moramo biti poput djece da bismo mogli ući u kraljevestvo nebesko. Kraljevstvo nebesko je ovdje i sad. Ovisi o nama da li možemo iskusiti. Jedino moramo prestati toliko razmišljati i prestati
vjerovati da sve znamo i da smo uvijek u pravu. U mnogo slučajeva, sve naše misli, informacije i obrazovanje nas distanciraju od onoga što smo mi u stvarnosti. Nevinost nije ništa drugo nego Božja mudrost u nama.

Naravno, potrebno je biti hrabar da bi se kročilo ovim putem, ali pobjeda je 100% sigurna. Kada počnemo vjerovati i iskažemo povjerenje,
nešto se u nama transformira i naša se razmišljanja pročiste. Sve izgleda drugačije. Mi pokušavamo objasniti ovu transformaciju riječima, ali to nije moguće. Ne postoje riječi kojima bi se mogla definirati. Jedino što znamo je da smo pronašli mudrost srca.

Sada bih htjela prokomentirati najvažniju vrstu vjere, a to je vjera u jedinstvo. Nije imperativ vjerovati u bilo što izvan nas samih. Nije nužno
vjerovati u Boga, Isusa, Budu ili Mojsija, osim ako nam to ne godi. Ono što je nužno je vjerovati i imati povjerenja u same sebe i da je moć u nama samima. Da bismo to dosegli, moramo se odreći mnogih uvjerenja,
mišljenja i prosuđivanja nas samih da bismo mogli biti prihvaćeni i svidjeti se sami sebi upravo onakvi kakvi jesmo. Znam da to nije lako. Mi čak svjesno niti ne znamo koja su to uvjerenja koja imaju utjecaj na nas, ali pomoću procesa koja vam dajem ovom knjigom, nije niti nužno da ih znate, već samo da date dozvolu za njihovo otpuštanje.

Kada vjerujemo u same sebe i volimo se bezuvjetno, postajemo nepobjedivi. Ljudi će prepoznati tu kvalitetu. Nije nužno govoriti ili reći bilo što. Kada vjerujemo u same sebe, primjet ćemo da će se određeni ljudi udaljiti od nas dok će nam drugi postati bliži, a s njima i mogućnosti za kojima žudimo. Tajna leži u prihvaćanju nas samih kakvima jesmo, a ne više da mislimo da nismo dovoljno dobri, da nismo dovoljno inteligentni, da nemamo dovoljno novca ili da je fakultetsko obrazovanje nužno da bismo bili vrijedni. Samo mi možemo promijeniti u što vjerujemo o nama samima.

Najvažnija stvar je staviti sebe na prvo mjesto da bismo mogli prestati biti osoba kakvu ostali žele da budemo. Neophodno je probuditi se i
shvatiti da je moć u nama samima, a ne u odobravanju drugih. Kad imamo vjere u same sebe, naši talenti automatski počinju rasti i mi se počinjemo osjećati sretnima. Vjera u same sebe ima veze sa količinom koliko možemo voljeti i uživati u životu.

 Naši životi se odigravaju u našem umu. Rat je u našim glavama i samo mi možemo vratiti mir. Neophodno je zapamtiti da smo u određenom smislu uvijek u pravu. Ukoliko kažemo da možemo, onda možemo. Ukoliko kažemo da ne možemo, onda je tako, mi ne možemo. Mi
smo ovdje da živimo, uživamo u životu i budemo sretni. Vjera u same sebe daje nam slobodu da budemo izvorni, a to je povod za sreću za kojom toliko čeznemo.