Vjera je jamstvo za ono čemu se nadamo,

dokaz za one stvarnosti kojih ne vidimo.                    

Zbog nje su stari postigli pohvalno svjedočanstvo.

                                                                                 POSLANICA HEBREJIMA, 11 : 1-2

Medu učenicima Istine postoji mnogo pogrešnih predodžbi što je predmet vjere. Neki brkaju ideju vjere s konvencionalnim oblikom liječenja vjerom koja uvijek, prije ili kasnije, izbije na zao glas jer ne daje pouzdano stabilne rezultate. Međutim, vjera, ako je razumijemo ispravno, jest neophodan dio svakog djelovanja.

Do zbrke dolazi jer slijepa vjera zapravo uopće nije vjera, već nešto sasvim drugo, to jest, nada. Od nade u djelovanju nema niti najmanje koristi - slaba, anemična, neuspješnih rezultata, nada slabi srce. Njezina starija sestra vjera je supstanca, dokaz i sigurna prethodnica pobjede. Tako je zato što je ispravno shvaćena vjera rezultat razumijevanja principa. Posjedujemo li odgovarajuće razumijevanje istinske prirode života, vjerujemo li da nas zakon, ispravno primjenjivan, neće iznevjeriti, u slučaju da se pojavi neki praktični problem, potreba za izlječenjem ili dobrima, naše razumijevanje zakona proizvest će znanstveno uvjerenje i iz toga će neminovno uslijediti djelovanje. Stoga su mudri, oni koji posjeduju duhovno razumijevanje, oni koji dobijaju istinit izvještaj ili demonstraciju Istine.

Novi Zavjet je, između ostalog, knjiga izlječitelja i na mnogim mjestima citirana, vjera se smatra pretpostavkom izlječenja - Ispružite ruku. Esencijalna doktrina toga prezentirana je u dramatskoj epizodi sušenja drveta smokve. Učitelj je želio dokazati svojim studentima moć razumijevajuće misli, pa je uništio drvo smokve. Prirodno je što nije odabrao životinju u tu svrhu, a mineral bi bio beskoristan. Biljka je u potpunosti odgovarala za eksperiment.

Sljedećeg dana sljedbenici su ostali zapanjeni kada su otkrili da je drvo protiv kojeg je izrečena riječ uništeno. Nakon što mu je na to skrenuta pažnja, Isus je rekao: Zaista, kažem vam, ako imate vjeru i ne posumnjate, činit ćete ne samo ono što se dogodilo smokvi, nego će se, ako reknete ovoj gori: Digni se odatle i baci se u more! - i to dogoditi. Sve što s vjerom zamolite dobit ćete. Onda je značajno dodao: »Prije nego počinjete vježbati moć riječi, morate biti u miru sa svakim. Niste li u miru sa svakim, vježbajte dok ne postanete.«  Ova epizoda je toliko dramatična i veličanstvena jednom kada shvatimo prirodu misli, da smo zapanjeni što je svijet tako dugo nije poznavao.

Završni događaj je naročito znakovit - on ih upozorava protiv neprijateljskih i kritičkih misli, zbog štete koju ćete tako nanijeti samima sebi. Mnogi ljudi se jako boje mišljenja drugih, no za taj strah nema razloga.

Ništa ne može postati dio vašeg iskustva što prvo ne uđe u vaš um, a ništa u vaš um ne može ući ako u njemu ne nađe nešto za što se može prikačiti. Dok god je vaše srce zaista slobodno od zle volje, vi ste savršeno sigurni. S druge strane, korištenje moći da mislite neprijateljski prema drugima može rezultirati u veoma teškoj patnji i kazni za vas same. Prema vašem vjerovanju bit će vam dato. Misliti loše o svakom čovjeku znači misliti zlo, a misliti zlo, ipso facto, znači prizvati zlo na samoga sebe.

Mnogi poštuju moć vjere, no žale se da je ne posjeduju i boje se da zbog toga ne mogu napredovati u Istini. Ne postoji potreba za takvim razmišljanjem. I sama želja za vjerom je, zbog metafizičkog djelovanja ili postupka, također vjera, i kao takva je dovoljna. Odvojite se od svojih vlastitih dvojbi. Ne povlađujte im i one će izgubiti moć. Vi niste vaš um - vi niste vaše misli - vi niste vaše sumnje. Recite: »Da, moj um je pun dvojbi, ali ja nisam. Ja na njih ne pristajem, ja sam prozborio riječ i ona mi se neće prazna vratiti.« To je bit onoga čemu se nadate. To je dokaz neviđenih stvari. Nema te moći da je zaustavi.

Autor:Emmet Fox