VJEČNO VAŽEĆI UNIVERZALNI ZAKONI

Univerzalni su zakoni uvijek aktivni i učinkoviti – u malom kao i u velikom. Ako vodiš brigu o temeljnim pravilima, tad ćeš sigurno postići željene rezultate, svejedno da li u to vjeruješ ili ne. Dosadašnji sluga sudbine može se tako probuditi u majstora.

U sva vremena bilo je posvećenih pojedinaca i velikih učitelja i učiteljica, koji su učili i živjeli velike tajne i ono, što je sakriveno širokoj masi. I ti ćeš također nešto iskusiti, što će ti se možda najprije činiti stranim. Možda ćete odbijati pojam moć. No, prava moć nije drugo nego imati i koristiti moć nad samim sobom.

Htjeti postići moć nad jednim drugim čovjekom jest i ostaje bespomoćna, slaba nemoć, bez moći. Ona je simbol tame. Samo čovjek bez moći nad samim sobom ogorčeno ratuje, da bi podčinio drugog i sebe predstavio kao moćnog. Svaki je čovjek dužan postići moć nad samim sobom, nad svojim niskim instinktima, svojim sjenama i tako moćno težiti ususret vlastitom svjetlu.

Budi elastičan sa svojim mislima bez navezivanja na vjerska pravila. Ne odbacuj ništa, što sam nisi promislio i spoznao. Znaj, da su načini djelovanja univerzalnih zakona nevidljivi i nedokažljivi. Njih je moguće spoznati samo tada, ako ih svaki čovjek iskusi i koristi.

Prethodne vježbe ove knjige učile su te uvijek ponovo prepoznati međusobne veze. Ukoliko čovjek obavljajući duhovna ponavljanja prepozna tobožnje sudbinske udarce, tad on također shvaća i međusobne veze višeg reda i kozmički red, koji iza toga stoji. Mi smo, kroz odgoj i utjecaj sredine, naučili da se koncentriramo na vanjski svijet. No, uvijek ponovo ja sam spoznala, da iza svega, što možemo dohvatiti našim fizičkim osjetilima, stoji uvijek misao, ideja. Sve ima svoj posve vlastiti duboki smisao. Stoga si uzimamo za uzor velike posvećenike. Oni su nam pokazali, kako se to postiže, i mi smijemo isto tako koristiti njihova iskustva.

Ja ću pokušati prodrijeti u područja iz kojih je sve počelo. Ovdje na zemlji i u cijelom svemiru svaka se ideja i svaka misao ostvaruje po univerzalnim zakonitostima i biva integrirana u materiju. Samo na duhovnom području, ako živimo po zakonima ovog područja, slobodni od prosuđivanja i ograničavanja, čovjek može stvoriti svoju stvarnost onako, kako je želi stvoriti u svojoj nutrini.

Uvijek je temeljni preduvjet znanje o duhovnim područjima, strahopočitanje i ljubav prema duhovnom, univerzalnom svijetu. Znatiželja i nestrpljivost su na ovom mjestu pogreške, jer se znanje nikada ne postiže prisilom.

Duhovni prijatelji i učitelji dolaze ljudima ususret, ako je on stekao poniznost i sposobnost predanja prema samom sebi i prema višim područjima. Svaka prisila, svaka prisilna želja nešto učiniti i ishoditi, svaka grčevita, ogorčena borba za prosvjetljenje, sprječava objavljivanje znanja i spoznaje. Ako ti imaš u vidu samo tobožnji konačni cilj, tad gubiš uvid u redoslijed pobjeda i slučajeve posrtaja, koji te uvijek i dalje sprječavaju. Ostani uvijek stajati,  analiziraj svoj put, dosad stečene spoznaje i uči iz pogrešaka. Tek tada idi dalje prema svom cilju. Ti si uvijek i u svako vrijeme na ispravnom cilju. Stara mudrost važi: Put je cilj. Kad postignemo veliki konačno cilj, tad više ne trebamo nikakvu inkarnaciju, niti na planeti, niti u drugim dimenzijama. Stoga prepoznaj i priznaj uvijek ponovo svoje svakidašnje među ciljeve i među pobjede. Ti si dnevno, u svakoj sekundi na cilju. Odavde, iz SADA ide se dalje.

Ti smiješ voljeti put i radosno ići ususret cilju. Samo ćeš tada primijetiti također ljepote na rubovima puta.

Da bi ubrzao duhovni razvoj, moraš biti spreman primiti, prihvatiti i na pravi način svladavati predložene putove i pravce, kao što su to činili i drugi prije tebe. Ali ne po vlastitom nahođenju ili mišljenju, nego točno onako, kao što su ovaj put polazili veliki posvećenici. Oni su postali mudri samo strpljivim i ustrajnim vježbanjem, služenjem, učenjem i prenošenjem naučenog. Njima će pripadati svaki čovjek, prije ili kasnije.

U starim školama sljedbenika (adepta) nije postojao nikakav vlastiti put. Moralo se održavati propise, da bi time učenik korake posvećenja mogao fizički svladavati živeći, da bi na koncu bio ponovo rođen kao mudrac i posvećenik, u istom ljudskom tijelu. I sam najveći kasniji učenjak počinje s prvim razredom osnovne škole i uči ustrajno i strpljivo. Nema drugog puta. Škole za posvećenike nalaziš također još i danas  u mnogim institucijama – iako  su nešto iskrivljene. Npr. u crkvenim redovima još uvijek se traži učenje poslušnosti,poniznost, siromaštvo, da bi bio slobodan od svjetovnih želja i ovisnosti, slobodan od negativnih mišljenja i pohlepe, traži se nevinost i transformiranje seksualne energije.

Posvećenici mističnih škola ne trebaju biti prisiljavani na celibat. Oni koriste negativne i pozitivne energije Yin i Yang. Negativno i pozitivno stoji ovdje za PLUS i MINUS pol, na kojem se mi krećemo u ovoj dimenziji. Oni su morali čekati, da se pojavi pratilac njihove duše i tada s njim zajedno uspeti se do neshvatljivih duhovnih visina.

Čovjek treba predati borbu, igru za vlašću, prisilu, intelektualiziranje i učiti sve prihvatiti. Pasivan ton bez djelovanja. To znači u skromnosti prihvatiti iskustva mudrih. Bez poniznosti nije moguće oholost zamijeniti sa pravim, božanskim ponosom. Ovo je put, koji vodi u slobodu.  Samo tko je u sebi otkrio, upoznao i razriješio strah, taj može živjeti pravu hrabrost. Samo iz poniznosti može se probuditi suosjećaj. Suosjećaj je poniznost probuđenog i ljubaznog srca.

Čovjek mora izoštravati svoj pogled za male stvari. Upravo redoslijed malih koraka dovodi na koncu do sveukupnosti. Promatraj maleno dijete, koje uči hodati. Ono ne ustaje iznenada, da bi hodalo prostorijom. Ne,ono mora mukotrpno postići siguran hod. Jedno mlado biće čini to uvijek ponovo. Ono ne odustaje od cilja zbog uvijek ponovnog pada. Ono opet ustaje i ponovo pokušava.

„Ako ne budete kao djeca…“ Ova upornost djeteta treba nam biti uzor. Kad hodanje bude naučeno, tad se napor zaboravlja. Ono se ne isprsava sa svojim  uspjehom učenja. Ono s povjerenjem poduzima nove ciljeve.

Hodati i govoriti možemo danas svi. No, strpljivu upornost, koju moramo svi posjedovati, nju moramo najprije naučiti. Radujmo se svakom koraku pa makar bio neznatno malen. Kozmički imperativ glasi: „Razvijaj se – uči !“

Ništa se ne postiže prisilom i manipulacijom. Stoga: Strpljivost i zahvalnost su preduvjeti, da bismo duhovna područja upoznali i razumjeli. Jer samo ono, što znaš i razumiješ tvoje je stvarno vlastito iskustvo. Ti ćeš jednom iskusiti sav svemir. Ti si se za to inkarnirao na ovoj zemlji.

Stoga se uvijek ponovo, mirno i strpljivo, zapošljavaj sa SEDAM DUHOVNIH ZAKONA. Što temeljitije i ustrajnije nastojiš razumjeti njihov sadržaj, koji ti se prenosi, tim će se jače integrirati ovo znanje iz nesvjesnog u tvoju podsvijest i zatim u tvoju svijest.

Misli uvijek na to: Ti već posjeduješ sve znanje u sebi. Ono je samo vrlo, vrlo duboko u tebi sakriveno. Otkrij opet svoju ustrajnost, koja ti je, upravo na početku ove inkarnacije, bila svojstvena. Ti moraš polako otkloniti zavjesu zaborava i odstraniti razmaženost našeg civiliziranog društva. Raskinuti zavjesu – to ne funkcionira. Ti možeš ovu koprenu rastvoriti samo  sa strpljenjem i ustrajnošću,  slično kao stari pleteni pulover, kojeg isto tako polako rasplićeš petlju po petlju i red po red, da bi opet mogao oblikovati vuneno klupko. Ako nestrpljivo i prejako vučeš konce, tad ćeš ih pokidati. Tad ih moraš najprije opet ponovo povezivati.

Isto tako za spoznaju univerzalnih zakona moraš pružiti svoj doprinos. Najprije polako, ne budi nestrpljiv, brzina će se povećavati, što više učiš i razumiješ. I što više znaš tim će više to postati TVOJOM VLASTITOM ISTINOM. Prosvjetljenje mora postati zabava i radost.

Kad si spoznao prve malenkosti, tek tad si spreman spoznati naredne. Dakle, ništa ne podcjenjuj, sve se gradi jedno na drugo. Bez prvih malih spoznaja ne ćeš moći druge, jer još nisi zreo. Nedostaju li niti u pletenju pulovera, tad je temelj nestabilan. S malim koracima čovjek dolazi do cilja – do prosvjetljenja. Put je cilj.

Mnogi ljudi imaju posve krivu predodžbu o tome, što je zapravo prosvjetljenje. Oni misle, da tad dolazi netko izvana, koji pali žarulju u njihovoj glavi i iznenada- ahhhh – prosvjetljenje je tu i najveće tajne svemira jasno i dohvatljivo stoje pred njima. S ovom teškom zabludom, koja ove ljude vuče u ruke Guru-a ili drugih tobože mudraca, treba razčistiti. Ono, što ostaje samo je rezignacija, osjećaj NEVRIJEDNOSTI i često također gubitak novca bez povratka. Prosvjetljenje dolazi polako, ali stalno iz vlastite nutrine. Aha – efekt se može graditi samo na onom, što je prethodno učinjeno.

Budi dakle strpljiv sa samim sobom. Moli za svoju duhovnu pomoć, tvoj vlastiti JA JESAM, za pomoć prosvjetljenja. Tad se daj na posao zajedno s nama. To je duhovni rad, čiji plod leži upravo u sjetvi.