Godišnja vidovnjačka predviđanja

Rastužuje me vidjeti kako se oblak, manje ili više poznatih vidovnjaka, pojavljuje na naslovnicama dobro-čitanih (i dobro plaćenih) časopisa i novina, predviđajući događaje u narednoj godini.

Iz hira sam počeo prikupljati ta "proročanstva", ako ništa drugo samo da dokažem potpunu sljepoću velikih vidovnjaka kada, motivirani bilo pohlepom ili željom za priznanjem, pokušavaju prekoračiti vlastite sposobnosti.

Jasnovidnost tendira spontanosti i u većini je slučajeva beskorisno da se netko na silu usredotočuje ukoliko mu psiha već nije usklađena s tajanstvenim izvorom iz kojeg vidovnjaci izvlače svoj dar.

Što je još gore - predviđanja znaju biti podvrgnuta pritisku zbog nastupa uživo pred publikom ili reporterove nestrpljivosti da ih zapiše i ispuni zadani rok (uz malo sreće, neće biti napuhana ili preuveličana kako bi dospjela na naslovnicu).

U osamdeset posto slučajeva normalni ljudski paranormalni talenti ne funkcioniraju na taj način, i nikoga ne bi trebalo iznenađivati da se ostvaruju samo ona predviđanja koja su vidovnjaci naslutili vlastitom intuicijom.

U nastavku su predviđanja koja je Jeanne Dixon napravila u ožujku 1976., za jesen iste te godine.

Odnose se na ondašnje predsjedničke izbore:

* Jimmy Carter će biti izabran za predsjednika nakon tijesne pobjede nad Ronaldom Reaganom.

* I predsjednik Ford i Ronald Reagan će preživjeti pokušaje ubojstva.

Vidim kako predsjednik hoda na otvorenom, te kako je pogođen metkom ispaljenim iz gomile.

Njegovo sivo odijelo je rastrgano rupom od metka, ali vidim da je tek neznatno ranjen.

* Zbog ovog pokušaja i unutarnjih neslaganja, predsjednik Ford će podnijeti ostavku

* Potpredsjednik Nelson Rockefeller će preuzeti Fordovu poziciju tijekom posljednjih mjeseci kampanje.

* Reagan će u listopadu biti predmetom pokušaja atentata koji će ga gotovo stajati života.

Biti će spašen zahvaljujući iznimno pozornom agentu službe sigurnosti.

Vjerujem da će se prije raditi o bombi u podrumu ili podzemnoj garaži negoli o metku.

* Na Demokratskoj konvenciji doći će do borbe između Huberta Humphrey-a i Jimmy-a Cartera, i Carter će pobijediti zahvaljujući zavjerama i manevrima svih vrsta, a koji će ići daleko izvan onoga što je uobičajeno u takvim slučajevima.

* Zdravstveni problemi će George-a Wallace-a izbaciti iz utrke za Bijelu Kuću.

Čitatelj može vidjeti da su izuzev Carterove pobjede ostala predviđanja pogrešna.

Pokušaj ugrožavanja Fordovog života se već odigrao kada je gđa Dixon objavila predviđanja.

Što se Carterove pobjede tiče, nije trebala ne znam kakva vidovitost da bi se predvidjelo što dolazi nakon afere Watergate.

Ako bi o postojanju vidovitosti sudili, ili radili retrospektivu, oslanjajući se na predviđanja Jeanne Dixon, mislili bi da je sve to samo prodavanje dima i magle.

I ne samo to, ako bismo morali procjenjivati vidovnjačke sposobnosti gospođe Dixon, predložili bi joj da se radije uhvati pletenja!

Međutim, ja to ne vidim na taj način. Ja vjerujem da je gđa Dixon pravi vidovnjak.

To što se dogodilo u njenom slučaju događa se onima koji shvate da u ultra-senzornom, ili duhovnom svijetu, istina često bude pomiješana s lažima, stvarno s halucinantnim, dok norme kojima reguliramo naše živote i misli gube na vrijednosti.

Problem mnogih ljudi, posebice onih emocionalno uključenih u pojavu i nesposobnih na nepristranu prosudbu, je da oni odluče vjerovati kako je sve dobro i podrijetlom iz istog izvora.

Iako vidovnjaci sve mogu primati na isti način, izvori mogu biti, i obično jesu, raznoliki, ne samo stoga što se nalaze izvan primaočevog uma, nego ponekad iz njega i izviru.

Neoprezan vidovnjak tada smatra autentičnima mnoge poruke i vizije koje su lažne ali opetovano pokazuju određen kontinuitet i sličnosti.

Oni uključeni, kako u spiritualizam tako i u katolički misticizam, su svjesni ovog fenomena.

U spiritističkim se krugovima to naziva animizam (kada medij projicira vlastite misli kao da one emaniraju iz duha), a u katolicizmu se obično okrivi "anđela tame koji se zamaskirao u anđela svjetla", kako to apostol Pavao reče.

Upravo zbog toga sveti Ignacije Loyolski, utemeljitelj isusovačkog reda i jedan od najvećih crkvenih mistika, u svojoj knjizi Duhovnih vježbi izjavljuje kako je iznimno opasno ići kroz duhovni život bez upotrebe vlastitog prosuđivanja.

Sama gđa Dixon, raspravljajući o temi podrijetla NLO-a (s kojima je kako tvrdi u kontaktu od djetinjstva) navodi sljedeće:

* Oni dolaze s neotkrivene planete u blizini Jupitera.

* Njihove namjere prema čovječanstvu su dobre.

* Naučit će nas kako iskoristiti prirodne energije, posebice snagu sunca.

* U brodovima je ženska posada.

* Oni će se uskoro pojaviti pred našim vladama.

Sva ova predviđanja nalikuju onima objavljenima od strane mnogih kontaktiranih, i ja ni ne sumnjam da su lažna.

Ne zato što je gđa Dixon prevarant, nego jer je i sama prevarena od tih sila, i u dobroj vjeri prijevaru prenosi na svoje čitatelje.

Detaljno ću objasniti tko ili što obmanjuje kontaktirane.

Jedina stvar koja bi se mogla prigovoriti gđi Dixon vrijedi i za sve one koji svoje poruke prosljeđuju institucijama, prijateljima, ili društvu u cjelini, bez da se zaustave i zamisle nad njihovim izvorom.

Njihova greška je što se odriču uporabe vlastitih umova i djeluju u odnosu na špurijus i intuiciju koji u svijest ulaze na mala vrata.

Svašta se može dogoditi kada se netko odrekne vlastitog razuma, uključujući tu i obmanu percipijenta.

To je potpuno jednako radijskim interferencijama. Usred smo slušanja govora na određenoj stanici i iznenada, bez naše intervencije, začuje se pjevač.

Ako glas govornika sliči pjevačevom, izlažemo se riziku da povjerujemo kako je potonji propjevao, dok su u stvari izvori obojice miljama udaljeni jedan od drugoga.

Sve gore navedeno može se čitatelju činiti čudno.

To ide samo u korist potvrđivanja fundamentalnog pitanja: u našem svijetu, naša stvarnost daleko je od toga da bude jedina koja postoji.

Ova misteriozna stvarnost srž je onoga što napredna parapsihologija pokušava iznaći.

Od svog osnutka, parapsihologija je suočena s osnovnom dilemom, da li da prizna vanjske sile kao objašnjenje za pojave koje proizvode vidovnjaci , ili da ustraje u tome kako su one nusprodukt svjesnih ili nesvjesnih umova sudionika.

Ta je dilema podijelila znanstvenike u dvije skupine: transcendentaliste i animiste.

Pomalo arogantno, animisti tvrde da su „ortodoksni " parapsiholozi, a svoje oponente optužuju za herezu. Priznajem da sam i sam jedan od tih heretika, obzirom sam došao do zaključka da paranormalne pojave, barem većina zbunjujuće vrste, ne mogu biti objašnjene kao proizvodi ljudskog uma, bez obzira koliko moćan taj um bio.

Osim toga, počeo sam sumnjati da je "X energija", kako se ovih dana naziva, a koju animistička škola ne priznaje za stvarnu, ključna za objašnjavanje mnogih ozbiljnih stvari koje se tiču same biti života i svemira, stvari kojih se sveta teologija samo dotakla, a i to ne baš na uvjerljiv način.

Transcendentalistički parapsiholozi, s druge pak strane, imaju tendenciju da se zanesu iracionalnom ezoterijom, i rastjeraju sve one s više ili manje kartezijanskim znanstvenim pristupom.

Bez sumnje, čista ezoterija je djelomično rješenje, premda jedno ekstra-racionalno, misterije koja nadilazi stvarnost koju možemo razabrati našim osjetilima. Čovjek, racionalno biće, ne može se povinovati ezoteriji ili rješenjima do kojih se došlo intuicijom ili iluminacijom.

Ezoterično znanje može dati, i doista je dalo, velik doprinos razvoju ljudskog roda.

Čak je i svjesnost o prirodnim zakonima bila proizvod izravne intervencije ove "X energije", ali budući da je toliko kompleksna i neupravljiva racionalnošću i logikom, njene intervencije su često zbunjujuće, obmanjujuće, pa čak i štetne za čovjeka.

Ne bi nas onda trebalo iznenađivati da su okultne doktrine često beskorisne, apsurdne i međusobno kontradiktorne.

Parapsihologija, stoga, najbolje može služiti napredujući dokle god je to moguće isključivo služeći se snagom razuma, bez štovanja onog što su neki Prosvijetljeni ili neki drugi moguće rekli u bilo kojem trenutku vremena.

Međutim, uvijek trebamo imati na umu da je to što ti Iluminati govore, proizvod njihove povezanosti s "onostranim", kako van-dimenzionalnim tako i van-vremenskim. Sred njihovih besmislica postoje iskre mudrosti koje nas mogu dovesti na trag velikih otkrića.

Koji je onda bolje put slijediti, transcendentalizam ili animizam?

Čitatelj je u najboljoj poziciji da prosudi.

Animizam je sasvim u pravu kad inzistira na beskrajnom kapacitetu uma, te svim fenomenima, bez obzira koliko natprirodni bili, pokušava prišiti ljudsko lice.

Činjenica da su se stoljećima stvari učinjene fizičkim/mentalnim snagama pripisivale nadnaravnim silama, samo osnažuje animistički stav.

Međutim, racionalizacija za koju animisti smatraju da je objašnjenje također bi trebala izazvati da shvate kako postoje i veći fenomeni od onih koje je moguće proizvesti ljudskom psihičkom aktivnošću.

Ako bi bili prisiljeni priznati njihovu logiku, onda takvi fenomeni uistinu mogu biti proizvedeni od strane ljudskog uma, a ako je tako, time bi otvorili još veću konzervu crva.

Kompletan uspostavljeni kozmički poredak i logika po kojima čovječanstvo živi bi propali ukoliko se pretpostavi da je ljudski um, protuslovno, nelogično, i protiv svoje volje, sposoban uništiti svijet i čovječanstvo s njim.

Transcendentalizam stavlja parapsihologiju na istu razinu kao i povijest, teologiju i filozofiju i pruža joj opsežnost koju nijedna od ostalih nije postigla: povijest zbog svojih kratkovidnih analiza pukih činjenica izdvojenih iz šireg konteksta pozadinske evolucije čiji su dio, a teologija i filozofija jer su to subjektivne vježbe uma, bez veze s realnošću.
Dok se teologija urušava, sumnjajući ili negirajući ono što je vjekovima snažno zagovarala, te povlači sa sobom i naš koncept Boga, transcendentalistička parapsihologija ne samo da nam daje novo tumačenje Biblije (njeni znanstvenici nikada nisu uspjeli objasniti i istaći razlike među drugačijim psihološkim reakcijama koje se nekoć nazivalo "inspiracija"), nego i nove kreativne i vladajuće sile, koje su manje antropomorfne, a više dijelom svemira.

Parapsihologija je uvelike doprinijela demitologizaciji. Ona ulazi u polje teologije i spašava mnoge događaje koje religija smatra svojim vlastitima.

Čineći to, ona potkopava religiju, a rast gradova se nastavlja.

Moderni neboderi i prodajni centri danas stoje na mjestima gdje su nekoć bile druge građevine, dok ih tijek vremena nije uništio.

Pred Crkvom su teška vremena ukoliko njezini vođe nastave braniti uvjerenja koja su znanstvena dostignuća dokazala lažnima ili čak i štetnima.

Parapsihologija je, čak i više nego psihologija, duboko zagrabila u misterij religije i krši ju iznutra.

 

 

 

Salvador Freixedo

nastavlja se...

http://www.val-znanje.com/