Stanje Parapsihologije danas

Tijekom vožnje brodom dijete upadne u vodu jezera Valencia u Venezueli.

Kako nije znao plivati, dječak potone.

Pola sata ga je njegov rođak očajnički pokušavao spasiti.

Nakon što je prošlo točno pola sata, dječak je izronio iz vode normalno dišući; u stvari, bio je pomalo i ljut zbog izvlačenja jer se "izvrsno zabavljao igrom u dubinama" (kako izjavljuje dječakova majka ).

Miran dan bez vjetra: Obitelj na pikniku promatra kako se čudan oblak približava stablu.

Kada je oblak okružio stablo, ogromna količina lišća poče otpadati dosežući tlo potpuno suha.

Kada se oblak, nakon kratkog susreta s drvetom odmaknuo, na zaprepaštenje svjedoka, obližnji glog se počinje micati i njihati.

Dva se kamiona zajedno kreču autocestom.

Trenutak kasnije, dva mala bića nalik popularnom poimanju vilenjaka, pokušavaju prijeći.

Prvi vozač ne koči i njegov kamion udara jedno od bića; drugi kamion koči i drugom vilenjaku je prelazak omogućen, što on, osmjehujući se vozaču i čini.

Nešto kasnije, nakon što su se oba kamiona zaustavila, kamion koji je udario vilinsko biće se zapalio i nastavio gorjeti sve dok od njega nije ostao samo pepeo.

Kolumbijka na proputovanju Mediteranom uviđa da je sve tanja s financijama.

Odjednom glas u njenoj hotelskoj sobi progovara, "Pogledaj si u novčanik."

Pogledavši, pronalazi četiri potpuno nove novčanice od pet dolara.

Ostatak svog putovanja, koje se protegnulo na nekoliko zemalja, kad god bi se pojavila potreba za novcem ona bi otvorila torbicu kako bi u njoj, u novim novčanicama od dvadeset dolara, pronašla točan iznos.

Kada je putovanje završilo, stao je i priljev lake love.

Dječak zaposlen u malenoj trgovini često će odlaziti kopati po prašini nedaleko od trgovine.

Njegovo kopanje odmah bi bilo nagrađeno kovanicama, dok se stari vlasnik trgovine žalio kako mu novčići na vlastite oči nestaju.

Usamljenu farmu u Kolumbiji posjetilo je pet letećih diskova.

Primaknuvši se, osuli su paljbu bliještećih snopova i zraka po stanovnicima farme koji su sačmaricama odvažno pružili otpor.

Nakon nekog vremena, diskovi su nestali jednako nenadano kao što su se i pojavili, ostavljajući iza sebe ranjenog dečkića.

Pedesetogodišnji muškarac ugledao je kod ulaza u svoj vrt neobičnu pticu veću od orla.

Bila je to ptica njemu nepoznate vrste obzirom je letjela ukrućenih krila.

Munjevito je aterirala na granu stabla u njegovom vrtu, pretvorivši se u porculansku, ili staklenu loptu koja se bučno rasula, dovukavši i otale članove obitelji na mjesto događaja.

Pokušali su pronaći staklene krhotine, ali ništa ne nađoše.

Čudne radnje odvijaju se posvuda. Sve što je bilo potrebno da gore navedene priče, u nekim od slučajeva kazivane od samih sudionika, ugledaju svjetlo dana, bilo je društveno okupljanje u kući u Caracasu.

Bespredmetno je "ozbiljnom umu" poricati sve ono što nadilazi lako objašnjivo.

Mi smo sa svih strana okupani misterijima, i rijetki su oni koji nisu doživjeli nešto posve nelogično ili znanstveno neobjašnjivo.

Unatoč znanstvenoj nevjerici činjenice su tu, ponavljaju se iz generacije u generaciju.

Službena parapsihologija, na žalost, odbija priznati te događaje i sebe ograničava sa varijacijama četiri ili pet vrsta paranormalnih događaja.

Postoje čak i neka sveučilišta koja jedva da idu dalje od okretanja Zener kartica kako bi sami sebe uvjerili da telepatija zaista postoji.

Prije samo nekoliko mjeseci posjetio sam dr. Karlis-a Osis u New Yorku.

On je jedan od najistaknutijih parapsihologa SAD-a. Nakon dobivanja pet minuta njegovog dragocjenog vremena, odvažno sam sugerirao da je sramota što se u njegovom polju čini s mlađim, odvažnijim istraživačima koji proživljavaju isto ono što su druge discipline radile parapsihologiji godinama unazad – prozivaju ih ludima i izbacuju iz svetih odaja "znanstvene" Parapsihologije u kojima ima mjesta samo za službeni nauk.

Moja ga je smjelost prisilila da kaže kako su posvetili ozbiljnu studiju van-tjelesnim iskustvima i simultanim pojavljivanjima.

Čestitao sam mu i dodao da, ako žele doprijeti tomu do dna, trebali bi napraviti dubokoumnu i nepristranu istragu u samu srž svjetskih religija, budući se takvi događaji stoljećima pojavljuju kod mistika svih vjeroispovijesti.

To je "šira slika" onoga što se događa ne samo u Parapsihologiji nego i u drugim znanostima.

"Svete krave" uhljebljene na eminentnim pozicijama futraju umove svojih mlađih ili maštovitijih kolega.

Godine 1927., kada je Toribio Mexta Xesspe sa svojom grupom provodio topografsku studiju zračnih snimanja, izvijestio je nadređene u Limi o postojanju bizarnih ukrštenih linija na platou između Nazca-e i Lime. Njegovi nadređeni su bili neimpresionirani, te utvrdiše da su to samo kanali za navodnjavanje.

Trideset godina je prošlo prije negoli su drugi "pretpostavljeni" shvatili da su suočeni s jednim od planetarno najvažnijih arheoloških nalaza.

U svibnju 1950., Andre Dupont-Sommer, profesor semitskih jezika sa Sveučilišta u Parizu, pročitao je studiju o nekim vrlo zanimljivim svicima koje su u blizini Mrtvog mora 1947. pronašli neki pastiri.

Njegova predavanja na tu temu pokrenula su znanstvenu kontroverzu koja još uvijek traje i koja je imala ogroman religijski značaj.

Šezdeset godina ranije, čovjek po imenu Moses William Shapiro prosvirao si je metak kroz glavu u sirotinjskom Rotterdamskom naselju jer su "stručnjaci" biblijskih nauka i drevnih spisa u Parizu, Londonu i Berlinu ismijali svitke koje im je predočio na analizu, svitke koje je mjesecima prije dobio od pastira u regiji Mrtvog mora.

I još jednom su "stručnjaci" ostali zaslijepljeni svojom samodostatnošću unazadivši biblijski nauk šezdeset i šest godina.

Još to nije sve što se ima za reći o Kumranu ili manuskriptima s Mrtvog mora.

Važnost onoga što oni govore, i posljedice toga, su takvi da crkveni autoriteti tek trebaju otvoreno raspraviti njihov sadržaj.

Skolastici su zadržali kontroverzu među svojim redovima i uspjeli održati javnost podalje od nečeg što bi moglo potkopati temelje judeokršćanske vjere.

Istu stvar rade „autoriteti" u parapsihologiji onima koji žele proširiti djelokrug polja i koji bi željeli analizirati ono najbitnije: dešifriranje tajanstvene sile iza čak i najsloženijih paranormalnih događaja.

Možda će njihova smjelost biti nagrađena otkrićem da je to ista ona sila koja vlada ostatkom svijeta, zvali mi nju kolektivno nesvjesno, nad duša, Nepoznato, Kozmička svijest, psi energija, X energija, ili Bog.

Sve ostalo moglo bi biti uzrokovano energijom koja je onkraj i unutar svega što jest.

Ostalo su mikrofenomeni za zabavu znatiželjnih i kratkovidnih istraživača.

Istinski parapsiholozi nemaju nimalo problema s povezivanjem svog polja sa spiritualizmom, niti strahuju od gubitka "ugleda" priznajući kako postoje sile koje su uključene u crnu magiju ili demonske opsjednutosti, a koje su jedva pojmljive u slučajevima telepatije ili telekineze.

Parapsihologija će se razvijati mnogo brže ako se prestane ograničavati na istraživanje perifernih događaja i počne proučavati druge u kojima se ta energija nasilno manifestira.

Često će manje darovit pojedinac biti predano proučavan od različitih znanstvenih disciplina, a drugi kandidat, obdaren snažnim moćima i sposobnošću činjenja stvari s kojima se ovi instituti nisu spremni nositi, odbačen na stranu.

Kad je Uri Geller izveden pred Ženevsku konvenciju parapsihologa, najbolji europski stručnjaci postigli su konsenzus kako nije "pravi".

Nijedan parapsihološki tekst ne sadrži podatke o nekome tko bi bio sposoban savijati ključeve, popravljati satove ili biti nositelj apsurdnih moći kojima je Uri bio obdaren.

Parapsiholozi još nisu bili otkrili "apsurdnu inteligenciju“ koja služi kao pozadina njihovom polju istraživanja.

Što je još gore, nitko nikad nije tvrdio da njegove moći dolaze od "vanzemaljaca".

Kad je Uri to rekao, srušilo se i ono malo kredibiliteta što je stekao.

Razlog tomu je što su kratkovidni parapsiholozi sumnjičavi prema pojmu izvanzemaljskog, nesvjesni da su svi veliki mistici i vidovnjaci iz prošlosti pripisivali svoje talente nad-svjetovnom izvoru.

Shvatio sam od prvog trenutka da je Uri Geller bio "pravi" – što sam i rekao uglednom španjolskom parapsihologu dr. De Argumosu, koji je također bio nazočan.

Imao sam osjećaj da je izdao određene kvalitete koje se ne nalaze u udžbenicima a uvijek očite kod svih pravih vidovnjaka.

Činjenica da je potonji imao sklonosti ka pljesku i apetit prema novcu je opet drugi par čarapa.

Mnogo se nepovjerenja može pronaći u suvremenoj Parapsihologiji.

Postoji vječiti strah od toga da se bude prevaren od strane nekog iluzionista ili psihopate, obzirom na obilje jednih i drugih.

Ne mislim reći da ne treba biti na oprezu od ovih devijantnih, pohlepnih šarlatana i trgovaca, ali male medalja iz Lurdes-a ne oduzimaju ništa na važnosti paranormalnim događajima koji su se tamo zbili.

Same predstave i "sajmovi" koje organiziraju vidovnjaci trebali bi nas uvjeriti kako su to sve muljaže ili lažnjaci.

Nažalost, ima i onih koje je pohlepa natjerala da prostituiraju svoju darovitost koja bi mogla biti od koristi društvu.

No, pravi znanstvenik (ne neki zamotan u vlastitoj stručnosti) mora shvatiti da su takve stvari dio normalnog ljudskog ustrojstva.

Mješavina komercijalizma i autentičnosti sigurno da baca ljagu na tematiku proučavanja, ionako već opterećenu vlastitim problemima, koja se kreće skliskim stazama sasvim drugačijima od onih na koje su naša osjetila i matična znanost navikli. 

 

 

Salvador Freixedo

nastavlja se...

http://www.val-znanje.com/