Onostrane poruke

U svijetu u kojem živimo, u svim društvima, gradovima i mjestima, postoje tisuće i tisuće ljudi koji primaju "poruke" navodno podrijetlom iz božanskih, ekstra-svjetovnih, duhovnih ili kozmičkih izvora.

Ovaj fenomen stalno dobiva na snazi i ubrzano postaje izvorom zabrinutosti.

Mnogi su naivno zalutali u lavlju jazbinu "kanaliziranja" misleći kako su tu zbog duhovno obogaćujućih iskustava.

Mnogi drugi su, međutim, prevareni ili prisiljeni na uspostavu kontakta i natjerani da "kanaliziraju". Čitatelj koji nije u toku s tim događajima može biti prilično iznenađen, no vrlo čudne stvari se događaju u okviru društva, a koje nitko osim žrtava nikada ne primijeti.

Kao što sam rekao ranije, to je samo jedan od dokaza da se zaista "nešto događa".

Što se tiče teme poruka, nastaviti ću s isticanjem okolnosti pod kojima one imaju tendenciju da se emitiraju i primaju.

Primatelj može, ali i ne mora biti voljni sudionik.

* Primanje poruka obično počinje nakon što je žrtva sudjelovala u seansi, sesiji kanaliziranja, i slično. Učestalo se pojavljuje nakon izloženosti Quija ploči ili nekom drugom sredstvu pomoću kojeg sudionici pokušavaju postati podešeni na neki oblik "onostranosti."

Također mogu biti rezultat odlaska u planine, pustinje i slična mjesta, koji se poduzima s jasno određenim ciljem kontaktiranja vanzemaljaca, duhova ili drugih neljudskih entiteta.

* Drugi način ostvarivanja kontakta je jedan koji preferiraju mnoge povijesne ličnosti: biti sam u pećini u stanju molitve.

* Poruke se mogu primati putem živopisnih snova ili zapisivanjima koja se pojavljuju pod neobjašnjivim okolnostima.

Najčešći način primanja su vizije ove ili one vrste ili "unutarnji glasovi".

Također mogu biti primljene kroz posjete naizgled ljudskih persona.

* Sadržaj poruke uzima u obzir primateljevo kulturalno okruženje, iako kasnije može sadržavati i nepoznate materijale.

* Ove poruke čini se počinju u sjajnom, uzvišenom tonu, ne samo što se sadržaja tiče, nego i stila, ali polako počnu degenerirati u vulgarnosti i besmislene uvrede.

* Kada poruka zadrži svoju izvornu uzvišenost s vremenom postane monotona, bolest koju dijele sakralna djela svih religija.

* Na isti način na koji se poruka izopačuje, tako se to dešava i s načinom primanja.

Primaoci su prisiljeni primati ih u nezgodnim trenucima, buditi se usred noći kako bi ih zapisali, na primjer, ili tijekom radnog vremena, gdje je opasnost od otkaza zbog takvog ponašanja vrlo stvarna.

* Primatelj počinje osjećati da je njegov/njezin um oskvrnut.

Manje inteligentne ili impulzivnije žrtve postanu fanatici, potpuno nesvjesni mentalne polarizacije kojoj su podvrgnuti.

* Nije uopće neuobičajeno da primatelji poruke nade, nakon što upadnu u halucinaciju o potrebi javnog iznošenja njenog sadržaja, završe u izravnom sukobu s vlastima.

U mnogim slučajevima, kada su se nebrojeni primaoci pokušali riješiti kletve, iznašli su da je to nemoguće. Našli bi se pod prijetnjama, fizičkim prisiljavanjima ili su podvrgnuti mučnim glavoboljama.

* Ukoliko poruka na kraju ispadne pogrešna, bilo zbog proturječnosti sadržaja ili neostvarivosti, čini se da to ne pokoleba primatelja.

Naprotiv, učvršćuje se do fanatičnog stava putem razvijanja kompleksa proganjanja.

Samo su nešto prosvjetljeniji primatelji sposobni na vrijeme uvidjeti psihičku igru kojoj su bili izloženi, te se osloboditi.

Nažalost, kada osoba koja ništa ne sumnja i koja ništa ne zna o ovoj temi po prvi put čuje ove unutarnje glasove (ili još gore, vidi vizije) njena reakcija bude uvjerenost kako je prožeta božanskom naklonošću. Normalno, neće uzeti u obzir nikakav savjet u vezi s time i zdušno će tražiti daljnje kontakte, obzirom će događaj dati smisao njenom životu.

Kao što je navedeno ranije, tisuće prolaze ta psihička iskustva i nisu svjesni opasnosti s kojima se suočavaju. To je kao da su ugovorili psihički virus protiv kojeg bi trebali uzimati lijekove kako bi izbjegli širenje zaraze na ostatak njihovog uma.

Dok, ustvari, oni rade upravo suprotno i pogoršavaju stanje.

U nekim slučajevima, međutim, poruka je pozitivna i njezin sadržaj (barem u početku) prilično vrijedan. Ljudska povijest je s vremena na vrijeme napredovala zahvaljujući tim "mudracima" koji su primili poruke u vezi znanstvenog razvoja ili moralnog napretka.

Povijest je isto tako puna Ivana Orleanskih čiji bi unutarnji glasovi pokrenuli značajnije političke/vjerske pokrete, te ljudi od znanosti čiji su radovi nepatvorene genijalnosti diktirani od istih.

Osnivači velikih religija isto mogu biti uključeni u ovu kategoriju.

Ipak, u naše doba fenomen čini se postaje sve dosadniji i vulgarniji.

Neki ljudi još uvijek primaju vrijedna priopćenja, ali su ona uglavnom subjektivna i osobna.

No ona svejedno zadive primatelja zbog načina na koji su primljena.

Mnogi primatelji skrivaju ta iskustva od vlastite obitelji sve dok ne bude prekasno da se izvuku iz stupice u koju su upali.
Ovaj fenomen može se sažeti tvrdnjom kako ljudi otkrivaju onostrano s mješavinom čuđenja i straha. Učimo se da velike povijesne događaje nije odredilo čovječanstvo, kako smo navedeni da povjerujemo.

U stvari, saznajemo da četiri-tisućljetna povijest naše civilizacije nije cijela priča, i da Bog dan od teologije nije jedini koji uzrokuje događanja stvari.

Postoje toliko čudna zbivanja u našem svijetu da bi bilo bogohulno reći kako je Bog njihov izvor.

Naposljetku, sviće nam da smo u vlasništvu nečeg što zna kako s nama.

Ova sila ili viša inteligencija rijetko intervenira među ljudima, osim kada joj to odgovara.

Kada i intervenira, čini to bez obaziranja na naše osjećaje o tom pitanju. 

 

 Salvador Freixedo

nastavlja se...

http://www.val-znanje.com/