Tjeskoba vjere


Naša vjera umire, i tako i treba biti obzirom smo vjerovanjem u greške ostvarili nikakvu korist.

Nakon smrti, naša vjera mora samu sebe uskrsnuti, obnoviti i otvoriti za svježe mogućnosti.

To će biti vjera koja neće početi riječima da smo grešnici, nego će reći da, iako nesavršeni, mi imamo ista prava na postojanje u kozmosu kao drveće i zvijezde.

To će biti vjera bez kompleksa ili potreba za iskupljenjem, jer nismo ni protiv koga zgriješili samo zato što smo rođeni.
Nova optimistična vjera u kozmos i u same sebe će se izdići.

Uskočit ćemo u onostrano - bez užasnih pogrebnih žalopojki ili straha od vječnih kažnjavanja - s nadom u susret s višom razinom postojanja.

Kršćanstvo naivno vjeruje kako ono posjeduje ključ za ovaj novi život i da je vjernicima drugih religija pristup dopušten uslijed milosrđa ili sažaljenja.

Tome nije tako.

Svako ljudsko biće, samom činjenicom da postoji, ostvaruje pravo na taj novi život.

Svako ljudsko biće mora činiti ono što se traži od svake razumne osobe kako bi doseglo ovaj život.

Mora primijeniti razum da otkrije istinu, dobrotu i ljepotu, te živjeti u skladu s njima.

Oni koji se nisu ponašali na taj način, ni uz sva samrtna odrješenja svijeta, neće biti u mogućnosti prijeći u novi život.

Ne znam kako i gdje, ali oni će opet morati ponoviti život.

Kršćanstvo nema grižnje savjesti oko popunjavanja raja ljudima koji su sposobni pokušati izbrisati životni vijek činjenja gluposti s odrješenjem ili razgovorom u zadnji tren.

Sve je to jako dobro, ali nitko ne može biti siguran u iskrenost pokajanja ili valjanost oprosta.

Između parapsihologije i NLO fenomena naša djetinjasta, zemaljska vjera je razapeta, i poput Krista, mi se ponovno budimo za jednu besmrtnu vjeru koja nam omogućava da participiramo u prirodi Univerzalnog Boga.

 

 

Salvador Freixedo

 

KRAJ