Nestanci ljudi
Kada čitamo u Bibliji da je Ilija pometen vatrenim kočijama, ne osjećamo se uznemireno obzirom je to bio čin koji se dogodio unutar božanskog referentnog okvira s Bogom kao centralnim uporištem.
Kao Gospod i Stvoritelj, Bog, s nekim od svojih podanika, može činiti što god mu se prohtije, čak do te mjere da ga udalji s ovog svijeta na jedan tako bizaran način.
Kada 2988 vojnika pod zapovjedništvom pukovnika Li Fusien-a 1939. nestane u kinesko-japanskom ratu, ili kad cijelo Eskimsko selo Angikuni u Kanadi nestane (30 osoba zajedno s leševima iz grobova), ili kada 4000 vojnika u Pirinejima nestane bez traga tijekom Rata za španjolsku baštinu, počinjemo se pitati s kakvom mi to vrstom božanskog poretka zapravo imamo posla.
Kada londonski Lloyd's, najstarija i najprestižnija pomorsko-osiguravateljska tvrtka na svijetu, kaže da su između 1929. i 1954. na pučini nestala 222 broda bez da su odaslali signal za opasnost, te da ih je samo 1970-71. nestalo 350, počinjemo sumnjati da se netko ili nešto debelo petlja u ljudske poslove.
U svrhu jezgrovitosti izostavljam nebrojene pojedinačne nestanke.
O većini njih malo se zna, sam nestanak ih je sačuvao. No, u slučaju Donald-a Crowhurst-a, usamljenog navigatora, imamo zanimljiv detalj.
On je napisao kriptične fraze o "kozmičkim bićima" i patnji koju u okviru svojih "igara" nanose čovječanstvu.
Takova iščeznuća nisu prirodnih uzroka.
Svjedoci se potvrđuju oko načina na koji su žrtve pometene u svemir, i većina tih slučajeva uključuju zagonetne oblake u koje bi ljudi nestajali.
(Čitatelj se treba podsjetiti važnosti oblaka u Bibliji - oblak koji je 40 godina slijedio Izraelce, i oblak na kojem je Isus otišao u Novom zavjetu – o kojem ćemo još prodiskutirati).
Ponekad oni pometeni ovim oblacima ne nestanu već budu prebačeni na ogromne udaljenosti.
U tri slučaja, za koje ja znam, udaljenost je bila veća od 7000 kilometara.
Žrtve izjavljuju da ih je preplavio čudan oblak i prouzročio gubitak svijesti.
Po buđenju bi se našli na nepoznatom mjestu.
U samo jednom od tih slučajeva četiri žrtve su bile u autu, i ne samo da nisu izgubili svijest, nego su i promatrali nemali kružni metalni predmet kako ih vuče kroz zrak samo da bi ih sigurno premjestio na velikoj udaljenosti od mjesta na kojem su bili.
Meni su poznata imena, datumi i mjesta tih događaja. Sve što nevjernik treba učiniti je posjetiti lokaciju i saznati sam za sebe.
Naravno, pokušat će se sve "znanstveno" objasniti, što bi moglo biti jako teško ako se ima u vidu upletenost policija i vladinih agencija dotičnih zemalja, kao i činjenica da su se žrtve morale vratiti kući komercijalnim zrakoplovnim linijama ili vozilima koja su bila potpuno stvarna.
U slučaju Graciele Jiménez, jedanaestogodišnjakinje iz predgrađa Cordobe, u Argentini (kolovoz 1968.), oblak koji ju je pomeo bio je savršeno bijel i vrlo malen, ne više od dva metra visok.
Kad se tri sata kasnije probudila, nalazila se na Plaza-i de Espana u središtu grada.
No u drugim slučajevima nestanci (koji uključuju nesrazmjeran broj djece) se spontano dogode, a žrtve ponovo pojave nakon nekoliko sati ili dana.
Takav je bio slučaj s Marfa-om del Pilar i Oscar-om Fernandez, rođacima starim 5, odnosno 3 godine, iz sela Villalobon iz Palencie u Španjolskoj, koji su pronađeni 27 sati kasnije.
Sedam godina star Jose Antonio Montequi je bio izgubljen četiri dana na snježnim vrhovima Teide na Kanarskim otocima.
Četverogodišnja Ceferino Contreras iz Argentine nestala je u Pie de Palo-u, a pronađena je mnogo kasnije, živa i zdrava, na teško pristupačnom planinskom području. Susan Jones iz Engleske pronađena je 22 sata kasnije, nakon što je u laganoj odjeći podnijela niske temperature unatoč svojih samo tri godine starosti.
Godine 1969., zajednica Vila Velha-e (Espiritu Santo, Brazil) doživjela je „osip“ nestanaka koji su bacili nešto svjetla na misteriju, ali je nisu posve objasnili., Djeca su tiho počela nestajati tijekom kolovoza.
Nitko nije imao pojma gdje.
Nakon što je prošlo mjesec i pol dana, a roditelji se pomirili s nestankom svoje djece, ona su se počela ponovo pojavljivati, teturajući nijemo selom poput automata.
Upitani od roditelja i nadležnih tijela gdje su bili, nisu se mogli sjetiti što se događalo tijekom tog vremena.
U nekim slučajevima djeca jesu upamtila da ih je čovjek odjeven u crno pozvao na vožnju u svom vrlo pametnom automobilu i ponudio im cigaretu.
Iza toga ne sjećaju se više ničeg.
Jedna djevojčica je rekla da ju je gospodin, također odjeven u crno, poveo na izlaz iz naselja do sjajnog predmeta za koji je rekao da je njegov "zrakoplov" i ponudio joj vožnju.
Kada se uplašila i odbila dao joj je neke bombone i rekao neka ide kući.
Godine 1979. desila su se tri odvojena incidenta u Španjolskoj u kojima su parovi izgleda prevezeni u samo nekoliko sati do Čilea i Perua.
Unatoč svim mojim nastojanjima, nisam uspio potvrditi ove incidente.
Kao i kod svih istraživanja čovjek dođe do prepreke koju je nemoguće proći.
Također 1979., u razmaku od dva dana, dogodile su se dvije otmice djece u pokrajinama Tarragona i Albacete (Španjolska).
Djeca su se kasnije ponovno pojavila pod vrlo čudnim okolnostima daleko od svojih domova.
U drugim slučajevima djeca ponekad nestanu zauvijek. Najpoznatiji slučajevi su onaj Olivera Lerch-a (24. prosinac 1890. u South Bendu, Indiana) i Olivera Thomasa (24. prosinac 1908. u Engleskoj).
U oba slučaja čuli su njihove glasove kako govore da su oteti i u oba slučaja su glasovi dolazili odozgo utišavajući se kao da su nestajali u prostoru.
Slučajevi s glasovima koji se gube u visinama pozivajući pomoć, također se pojavljuju i u novije vrijeme: 1932. slučaj lovca u Pirinejima, te odbjeglog vojnika Ramona Castillo-a 1939., također u Pirinejima.
Sedam godina star Martin Dennis nestao je dok je šetao u blizini oca u planinama američke savezne države Tennessee, u kolovozu 1969.
Točno stoljeće ranije, u kolovozu 1869, trinaestero djece nestalo je iz vrta u Corku, Irska.
U istom mjesecu 1860. u Briselu je nestalo dvoje djece, a u kolovozu 1896. nekoliko djece nestalo je u Belfastu, Sjeverna Irska.
Koincidencije i paralelne situacije vrijedne su da se istaknu: dva dječaka po imenu Oliver; nekoliko nestanaka u Pirinejima; dva 24. prosinca; mjesec kolovoz se pojavljuje više puta; broj devet čini se da igra važnu ulogu ...
Možda je to puka slučajnost, ali to je nešto što se javlja kada se radi o paranormalnom, posebno u proučavanju NLO-a.
U Portoriku je bilo poznatih slučajeva nestanaka djece u planinama El Yunque, kao i u okolici gdje su se odigrali mnogi neobični događaji.
Neka od djece su bila na samo par koraka od roditelja kad su nestala, i unatoč naporima organiziranih pretraživanja ništa nije pronađeno, čak ni njihove kosti nakon što je prošlo nekoliko godina.
Neki su nestanci bili spektakularni, kao u slučaju nogometnog suca u brazilskom gradu.
Tom prigodom, dok su gledatelji napuštali stadion, svjedočili su sučevom podizanju u zrak i usisavanju u malu, tajanstvenu letjelicu.
Cijeli slučaj obavijen je misterijom i nikad više nitko nije čuo ništa o sirotom sucu.
Prije dvije godine u Firenci, u Italiji, objavljena je „Knjiga čudesa“ (eng. The Book of Prodigies).
To je doslovno popis neobjašnjivih događaja koji nemaju racionalno rješenje.
Njezin autor, Julius Obsequens, napisao ju je prije 1700 godina.
Drugim riječima, čovječanstvo se oduvijek oduševljavalo događajima koji ne mogu biti logično objašnjeni.
Svi povjesničari antike navodili su slučajeve ove prirode.
Neki od njih, poput Obsequensa, posvetili su temi cijele knjige.
Iako je istina da su imali slabije razumijevanje prirodnih pojava, nesumnjivo su bili puno skloniji priznati nad-ljudske intervencije.
Zanimljivo, uz sve naše znanje o zakonima prirode, naša znanost još uvijek se suočava s istim fenomenima i ne može ih objasniti.
Gdje ih i može objasniti, ne pripisuje ih Bogu ili nekom božanstvu, nego nekim zračenjima, više ili manje poznate vrste, ali koja, kako se čini, imaju inteligentno podrijetlo.
Pitanje koje odmah pada na pamet je tko, ili što usmjerava ta zračenja, dajući im selektivnost i takve specifične ciljeve?
Salvador Freixedo
nastavlja se...
bglavac
irida
edin.kecanovic
