Rođenje nove znanosti

Ovoj znanosti u povojima nedostaju jasna definicija ili ime, i doista je amalgam mnogih znanosti od kojih su najznačajnije teologija, parapsihologija i fizika.

Teologiji duguje svoju usmjerenost ka transcendentnim pitanjima, no transcendentno promatra bez pristranosti, imajući u vidu kako tek trebamo pronaći ono što tražimo.

Ova nova znanost posjeduje intuiciju i smjelost parapsihologije i upošljava kazuistiku paranormalnog za dosezanje realiteta transcendentnog.

I nakraju, koristi se znanjem i tehnikama fizike kako bi potvrdila da razlika između materije i duha i nije tako velika kao što smo vjerovali.

Duet materija-duh više je kao neprekinuti kontinuum u kojem kvantitativna pitanja imaju veću važnost nego što smo sumnjali, slično kao razlika između crvene i plave.

Za umove ne-fizičara, crvena i plava su zasebne boje.

U stvarnosti, crvena i plava su ista vibracija na različitim frekvencijama.

To nas dovodi do ključne riječi: vibracije.

Okultisti su o njima stoljećima govorili a da im službena znanost sve donedavno uopće nije poklanjala pozornost.

Sada su nuklearni fizičari i matematičari počeli koristiti žargon sličan onome ezoterika.

 

Alex Schneider, profesor fizike na Tehničkom fakultetu u Švicarskoj, priznaje Erichu von Dänikenu, vezano za 72.000 glasova iz "onostranog" koje je snimio C. Raudive; "Iz perspektive suvremene fizike, nema prigovora na navodne glasove.

No, s entuzijastičnim proučavanjem tih glasova mora se nastaviti obzirom bi mogli biti od pomoći pri dešifriranju misterija elektromagnetskog zračenja."

 

Schneider, također i vrstan parapsiholog, rekao mi je: "Danas smo gotovo sigurni da elektron može biti na dva mjesta odjednom, ako ga razmatramo iz perspektive tradicionalne fizike i zdravog razuma."

Atomski modeli Rutherforda i Nielsa Bohra su zastarjeli.

Nastavimo li s mišlju da su elektroni minijaturni svjetovi koji se okreću oko središnje jezgre kao njihovog sunca, imali bi i Zemlju koja stalno skakuće u orbitu Marsa ili Venere.

Svaka planeta mogla bi biti u bilo kojem dijelu svoje orbite u bilo kojem trenutku.

Kao što Bertrand Russell sumnja još 1927.; "Koncept elektrona ili protona kao male točkice ili zamotuljka, intruzija je zdravog razuma na područje nuklearne fizike."

Bilokacija (simultano pojavljivanje na više mjesta – op.prev.) je često spominjan fenomen u Katoličkoj crkvi obzirom se javlja u svetačkih likova.

Znanost je slabo zanimao sve dok se odjednom nije pojavio u njihovim laboratorijima.

Vjerski fanatizam premetnuo se u znanstvenu činjenicu.

Gotovo isto se dogodilo s vibracijama.

Fizika sada razumije što su okultno i religija govorili o potencijalu određenih zvukova (vibracija zraka) kako visoke tako i niske frekvencije.

Fizičari se više ne sprdaju s "duhovnom" moći orijentalnog zvuka "aum" jer su otkrili da ultrazvuk može probiti bubnjiće ili izazvati euforična stanja, dok infrazvuk (bez da ga se čuje) može izazvati smrtni strah ili čak i usmrtiti.

 

Stroj koji je izumio gospodin Gavreau iz Marseille-a, a emitira zvučne valove koji vibriraju na manje od 16 ciklusa u sekundi, može pobiti sve živo u radijusu od osam kilometara.

Nešto slično se može reći i za ionizirani zrak koji se koristi u mnogim bolnicama za stvaranje radosne, optimistične atmosfere.

Nema potrebe zazivati duhove božanske prisutnosti kako bi se iskusio osjećaj blaženstva.

Isti oni mikrovalovi koje koristimo za kuhanje puretine mogu potpuno nezamijećeni uzrokovati smrtonosne opekline, ali povisivanje ili snižavanje njihove frekvencije može ili liječiti rane ili ozbiljno poremetiti živčani sustav.

 

Moramo imati na umu i slučaj Madeira.

Ne tako davno, znanstvenici sa UCLA rekoše kako slabi valovi koje emitiraju kućanski aparati mogu utjecati na ljudsko ponašanje putem suptilnih alterniranja moždanih valova.

Dr. W. Ross Adey i njegov tim provodili su pokuse na mačkama i majmunima, te otkrili da slaba energetska polja (za razliku od jakih) imaju veći utjecaj na ponašanje.

Takva električna polja jednaka su dvadesetini voltaže tranzistorske baterije.

Izraženo u ciklusima u sekundi, te frekvencije su u razredu 2 do 15 herca.

Žice koje dovode struju u domove mogu generirati ta polja stotinama metara.

Klima uređaji, električni pisaći strojevi i računala jedva da ih proizvode.
Dr. Adey kaže da se takve električne struje prirodno pojavljuju unutar mozga.

Neki ljudi čak i uspijevaju identificirati svoj vlastiti prirodni ritam od 8 herca (tzv. Alfa valovi) i usredotočiti se na taj ritam s ciljem uvećanja užitka.

S druge pak strane, postoje frekvencije koje izazivaju suprotan učinak.

Kao rezultat toga, uređaji poput električnih deka nisu dizajnirani da pobuđuju samo toplinu, nego i opuštenost i san.

Točan proces kojim se utječe na mozak nije do kraja objašnjen.

Dr. Adey vjeruje da električna polja mogu izbiti "blokove" ili „cigle" koje tvore zidove moždanih stanica utječući na kalcij,"mort" koji ih drži na okupu.

Možemo vidjeti da vibracije, kada utječu na materiju, izazivaju stanja nalik onima iz "duhovnog" realiteta: optimizam, vedrinu, ljutnju, depresiju.

Nekada smo vjerovali da su ovo stvari duše.

Danas injekcija može promijeniti raspoloženje osobe i izazivati svakojake anđeoske ili demonske vizije već prema doziranju.

Kako su fizika i kemija dublje uronili u ovo područje, dihotomija između materije i duha postupno nestaje.

Dematerijalizacija i re-materijalizacija materije, levitacija ili antigravitacija, postojanje antimaterije, četvrte dimenzije, paralelnih svemira, plazma stanja, aure, te molekule memorije i misli, odlučno pretvaraju fiziku u magiju.

Točnije, fizika racionalizira ono što je magija znala intuitivno.

Odjednom smo shvatili da sve vibrira.

Vibrantna energija pretvara se u materiju, a budući da materija može vibrirati na različitim frekvencijama možda se može pretvoriti u različite vrste materije, omogućavajući potpuno različitim svjetovima postojanje unutar istog prostora, a da budu nesvjesni jedni drugih.

Mi odsutno otkrivamo kozmički kontinuum.

Dugi i kratki valovi s kojima su Tesla i Marconi započeli te ultrakratki i mikrovalovi koji su uslijedili srušili su barijere prostora i vremena i potopili nas u tajanstvene dubine materije.

Viši dometi elektromagnetskog spektra neprimjetno su nas lansirali u duhovni svijet.

 

Kao što švicarski fizičar reče Erichu von Dänikenu, "Nadzemaljski (eng.- superterrestrial) faktori nastupaju iza ove točke.

Mi registriramo određene efekte, pokušavamo provjeriti njihovu autentičnost, ali svejedno nismo u stanju odrediti njihove uzroke.

Vrlo vjerojatno je to gdje duhovni svijet počinje".

 

Jung je došao do sličnih zaključaka kada kaže: "Kada duša i podsvijest kontaktiraju jedno drugo, to je na neki način kontaktiranje smrti, obzirom podsvijest korespondira sa zemljom mrtvih, zemljom predaka".

Devet desetina svemira ostaje nam nevidljivo, kako potvrđuju sovjetski astrofizičari.

"Naša su istraživanja pokazala da galaksije formiraju složene sustave", rekao je profesor Jan Einasto s Državnog sveučilišta u Estoniji.

"U jezgri svakog sustava postoji nekoliko divovskih galaksija oko kojih se one manje okupljaju.

Vanjska ljuska tih aglomeracija sastoji se od nevidljive tvari koja je deset puta veća od onoga što je vidljivo.

Do ovog zaključak smo došli proučavajući brzinu kojom su se galaksije razmjestile, nešto što nije bilo objašnjeno pomoću poznate mase njihova vidljiva sadržaja".

Paradoksi su na sve strane.

Stijena za koju smo vjerovali da je mrtva, kipti od nemirnog molekularnog života; materija za koju vjerovasmo da je čvrsta, 96% je šuplja; međuzvjezdani prostor za koji smo vjerovali da je ništavilo, vrvi zračenjima iz cijelog svemira, a realm duha, inteligencije i moralnih načela pokazalo se da je u biti super vibracija EM spektra na frekvenciji koja nam utiskuje dojam da smo eterični i "živi".

To je polje istraživanja nove znanosti o potrazi za Bogom.

Od tri grane znanja koje će se ujediniti u tom nastojanju:

* Fizika će naglasiti "materijalni" aspekt i pokušati pronaći "prirodne" korijene Boga: energije, kvanti, zračenja i vibracije koje proizvode naše misli o duhovnom.

* Teologija će pokušati istražiti "osobe" i racionalne elemente koji stoje iza fenomena; drugim riječima, tko su ti entiteti što posreduju između nas i "vrhovnog bića".

* Parapsihologija će pokušati kombinirati oba gledišta otkrivajući da misteriozna ukazanja participiraju u oba aspekta, moguće u vidu vibracija kozmičke duše koje automatski proizvode "entitete" u našim mozgovima.

To bi bilo slično velikoj misteriji svjetlosti koja mora biti objašnjena i korpuskularnom (čestičnom) i undulatornom (valnom) teorijom istovremeno, koje tek združene stvaraju nešto tako čarobno poput svjetlosti.

Taman kad smo zaboravili na teorije i iskoristili svjetlo da uživamo u prirodi, naša potraga za Bogom neće nam ostaviti izbora nego da prihvatimo te fenomene onako kako ih naša osjetila percipiraju, makar i znali da se radi samo o "signalima" i ignorirali njihov pravi uzrok.

Opet izranjaju pitanja: Tko upravlja svime time?

 

Tko je iznad svih onih superiornih energetskih entiteta koji imaju tako malo poštovanja prema nama?

 

Tko je na vrhu spektra uzrokujući da vibrira kao glazbena viljuška?

 

Luta li netko među galaksijama paleći i gaseći pulsare?

 

Je li Bog sveukupnost svemira?

Ne govore li sve religije upravo to?

Ne govori li nam Krist to kad kaže da smo bogovi mi?

Zar ne vidimo u ovom fenomenu ono "sve u svemu i svakomu" kao i u prirodi kada smo uvidjeli da svaka stanica sadrži sve podatke o tijelu kojem pripada?

 

Pitanja, i još pitanja!

Čovjek koji nije omamljen vlastitom svakodnevnom borbom pogleda u noćno nebo i ima samo pitanja.

Ovo bespomoćno stvorenje poznato kao čovjek boji se biti samo u svemiru.

Prije neizbježnog skoka u tamu koja je smrt, on želi nekoga na koga će se osloniti, nekoga tko će ga uvjeriti u opstanak i ovdje i tamo.

Naše psihe moguće jesu mirne, ali naši umovi nisu.

Možda se od čovječanstva i očekivalo da se na taj način probija kako bi prešlo na sljedeći korak evolucije, proučavajući, propitujući i istražujući vlastito mjesto u kreaciji.

Mi smo infinitezimalni dio jedne od tih luminoznih točkica koje vidimo kako sjaje noću, no mi znamo da je naša Zemlja samo jedan planet među milijunima koji lutaju nebesima.

Zemlja je poput stanice u gigantskom organizmu, organizmu toliko velikom da ga možemo zamisliti, no ne i sagledati. 

 

Salvador Freixedo

 

nastavlja se...