5 - Smrt i ponovno rađanje vjere 2
Od svih tih čuda, stigme očito imaju najreligioznije značenje obzirom se radi o reprodukciji tjelesnih ozljeda druge osobe nastalih Kristovim mukama i razapinjanjem.
Na prvi pogled se čini kako za ovaj fenomen ne postoje objašnjenja van religijskog konteksta, no ipak postoje i ona ne-religijska.
Postoje slučajevi u psihijatriji, psihologiji i parapsihologiji koji nas navode da vjerujemo kako su stigme posve prirodne.
Eksperimenti koje su provodili doktori Binet-Fere, Podiapolski, Lechler, Janet, Burot, Mabille, Kraft-Ebbing, itd., na psihopatskim, histeričnim, i neurotičnim osobnostima, uvjerili su nas kako čista fiksacija na Kristove muke može na tijelu neke osobe proizvesti identične tjelesne ozljede.
U stvari, u više navrata su ozljede i rane stvorene prema nalogu doktora točno na onim mjestima na koja bi ovi naveli svoje pacijente da fokusiraju pažnju.
U drugim religijama slične ozlijede, ili stigme, ne reproduciraju rane Krista, već onih svetih likova koje vjernik želi obožavati ili oponašati.
Islamski mistici, primjerice, reproduciraju rane koje je trpio Muhamed.
Ponizne molitvene procesije za prizivanje kiše, organizirane od strane Crkve u vrijeme velikih suša, poznata su stvar.
Povijest nam govori da bi takve procesije ili trajale danima (dok atmosferski uvjeti ne bi bili zreli za oborine), ili pak prolazile nezapaženo od strane nebesa.
U slučajevima kada bi se neočekivane padaline pojavile, ne bi bilo sumnje da se radi o božanskoj intervenciji budući je nemoguće da voda pada s neba na dan bez oblaka.
Tome, međutim, nije tako.
Dokaz za to priča je Charlesa Mallory Hatfield-a (1880-1958) koji je stotinama puta izazvao kišu, za honorar, u slučajevima koji su potvrđeni ne samo u američkim, nego i u novinama drugih zemalja u kojima je prakticirao svoj nevjerojatan talent stvaranja kiše.
Čini se kako u tome nikada nije podbacio.
Očito je poznavao meteorološki zakon nama ostalima još uvijek nepoznat, iako Satya Sai Baba, o kojem ću nešto kasnije, posjeduje istu moć, što je u više navrata i dokazao.
Činjenica da se parapsihologija nije puno bavila umjetnošću stvaranja kiše (vjerojatno nikad ni neće) ipak bi nas trebala navesti da se zapitamo nisu li ljudi, sposobni činiti takve stvari, ustvari otkrili tajnu poput Mallory-a, prije negoli primili božansku pomoć.
Svjedočio sam izazivanju kiše od strane nekih čudnih likova, ali sam također zabilježio i događaj koji još više zbunjuje: potpuno oblačno nebo očišćeno je moćima osobe okultnih sklonosti koja je k tome bila i prilično načitana.
Od onda se pitam je li to bio prirodni fenomen ili izazvan čarobnjačkom vještinom osobe.
Pređemo li dalje na levitaciju ili van-tjelesna iskustva, također možemo s pravom sumnjati u "božansko" porijeklo oba fenomena.
Mnogi su sposobni biti na dva mjesta u isto vrijeme. Postoje slučajevi u kojima je dio osobe koji napušta tijelo jasno vidljiv i stvara postojane fizičke efekte.
Mnogi od onih koji su sposobni izvoditi takva "čuda" tvrde kako nemaju neka određena vjerska uvjerenja i ne vjeruju da je Bog izvor njihovih moći.
Kad bi bilo tako, Bog bi ih posavjetovao u vezi toga zašto su počašćeni tako neobičnim darom.
Neki su sveci (među kojima se ističe Sv. Joseph Cupertino) levitirali bez da su ikada saznali kako i zašto.
Gotovo isto se dogodilo i meksičkom fratru Antoniu Margil-u (18. st.).
Jednog lijepog jutra, neki drugi je fratar ušao u njihovu crkvu i osjetio jak nalet vjetra sa zvonika.
Kad je pogledao gore, vidio je kako se Antonio vrlo visoko raširenih ruku vrti poput zvrka.
Takvo ponašanje se ne može smatrati vrlo razumnim.
A opet, za Boga i njegove postupke pretpostavljamo da su razumni.
Upravo to je razlog zašto je "govorenje u jezicima" (glosolalija - izgovaranje niza rečenica bez smisla u hipnozi i pri psihičkim poremećajima; vjerska ekstaza u kršćanstvu, zanesenjačko govorenje nerazumljivo čak i govornicima istoga jezika – op.prev.) osumnjičenik, unatoč hvalama sv. Pavla i njegovog prakticiranja u drevnoj Crkvi.
Osumnjičenik je utoliko što si ja ne mogu zamisliti Boga kako izvodi toliko apsurdne i besmislene stvari poput šoua i mrmljanja u mikrofon publici koja ne može razumjeti trabunjanja osobe s iskustvom trenutnog gubitka razuma.
Jesu li to uobičajeni božji načini komuniciranja s nama, možda nas je ipak trebao obdariti drugačijim umovima od ovih koje imamo, obzirom nam je smisao njegovog ponašanja totalno van pameti.
Vratimo se na fenomen simultanog postojanja.
On se javlja kod ljudi koji su obdareni, ne nužno od Boga, određenim paranormalnim sposobnostima.
Neki sveci su posjedovali tu prirodnu sposobnost, te se i koristili njome, zajedno s drugim talentima, u širenju Božje riječi kako su je oni razumjeli.
Danas shvaćamo da je svetac, unatoč njegovim ili njezinim prekrasnim čudesima, itekako mogao biti u zabludi, a što uistinu i jest slučaj.
S druge pak strane gledamo ljude koji izvode potpuno neobjašnjive fenomene pripisujući ih pomoći nekog duha, a što se kosi s temeljnim kršćanskim učenjima.
Crkveni dužnosnici u tim slučajevima tvrde kako su takvi duhovi puka sotonina obličja za zavođenje neopreznih.
No, iscjelitelji, čiji su životi primjerni i čija je vjera u Krista golema, ustraju na tome da Bog kroz duhove prenosi moći iscjeljivanja.
Isti ovaj argument može se upotrijebiti i protiv spiritizma.
Činjenica da je neka osoba u stanju liječiti ne daje joj za pravo da to odmah pripiše nekom duhu kada i drugi iscjelitelji čine isto i to pripisuju isključivo unutarnjoj snazi.
Mnogi se predaju "vjerovanju" kada su suočeni s "nadnaravnim" ili "čudesima".
Bog, duhovi, duhovni vodiči, mali zeleni - svi iskaču kao objašnjenje.
Parapsihologija nam govori kako uzrok uopće ne mora biti nadnaravan.
Kada se uvjerimo da ustvari nije Bog iza čudesa, to ne bi trebalo potkopati našu vjeru u Boga, nego vjeru u doktrine koje su čudesa iznjedrila.
Ne treba nas stoga iznenađivati da se oni čiji interesi počivaju u kontinuiranom promicanju doktrina i njihovih vanjskih struktura protive svim proučavanjima i studentima.
Moguće to oni, uvjereni u ispravnost vlastitog ponašanja, čine nesvjesno, ni ne pomišljajući da bi njihova unutarnja motivacija mogla biti nešto drugo.
Ta uvelike tajanstvena fenomenologija, proučavana u okvirima Transcendentalne parapsihologije, preteča je takvih novih razmišljanja.
Ta se fenomenologija sastoji od:
* Svih vrsta ukazanja
* Onog što se smatra "spiritizmom"
* Ozbiljnih slučajeva demonske opsjednutosti i određenih opsesija
* Autentičnog čarobnjaštva, posebice crne magije
* Nasilnih poltergajsta s audio-vizualnim manifestacijama
* NLOa
Prevare, distrakcije i smetnje ozbiljnom istraživanju, također spadaju u ovu fenomenologiju.
Imajući sve to na umu, nastavit ću se šire baviti temom i razotkrivati njene veze s religijskim pojavama.
Pobliža analiza svih navedenih kategorija je suvišna; koncentrirat ću se samo na važne aspekte nekih od njih kako bih otkrio što je u religijskim fenomenima istinsko, a što lažno.
Salvador Freixedo
nastavlja se...
bglavac
irida
edin.kecanovic
