NLO-i kao vanzemaljci
Prihvaćam mogućnost da su izvor NLO-a vanzemaljski posjetitelji.
Upustit ću se u temu potpuno svjestan da sam moguće u krivu ili zaveden.
Drugi aspekti NLO fenomena, mada jedva jasni, omogućili su mi da dođem do relativno sigurnih zaključaka, iako negativnih.
Čovjek zna što može očekivati.
No, pravi ekstra-zemaljski aspekt iznjedrio je nebrojena razočaranja.
Pojavi nije za vjerovati.
Glavnini slučajeva, koji su prikazani kao vanzemaljski, nedostaje jedan određeni detalj koji bi ih rasteretio svrstavanja u ultra-dimenzionalno zemaljsku kategoriju sa svim njezinim negativnim implikacijama. Sudionici direktno uključeni u svaki slučaj, manipuliranih umova od strane nevidljivih kontrolora, te nedostatke ne mogu jasno sagledati.
Kada netko proučava NLO-e sa strane, pojavljuju se određene pojedinosti ili konstante koje su se isticale i u drugim slučajevima, a na kraju se ispostavile kao potpuno "zemaljske" i negativne.
Postoje tri slučaja koja su me navela da razmislim o mogućnosti kako bića iz nekog drugog svijeta posjećuju nas slično kao što mi odlazimo na Mjesec.
Ali čak i oni otvaraju pitanja na koja nikada nisam pronašao zadovoljavajuće odgovore, a još se i podudaraju s izrazito ne-vanzemaljskim slučajevima.
Tri slučaja na koje mislim su onaj s planetom UMMO, posrednik je Rafael Farriols; već spomenuti slučaj s g. Castillom i njegovim nevjerojatnim epizodama; te onaj Eduarda "Billy" Meier-a u Švicarskoj, sa svojim impresivnim fotografskim dokazima.
Što se UMMO-a tiče, čitatelj može iz prve ruke provjeriti stvar u dvije knjige: UMMO - Drugi naseljeni planet (Another Inhabited Planet) Sesma Fernanda i Savršen slučaj (A Perfect Case) Ribera Antonija i Farriols Rafaela.
One sadrže zadivljujuću logiku cijelog događaja, a objavama i porukama Ummita nedostaje glupavost manifestirana kod drugih kontakata: Baš suprotno, postoji niz znanstvenih podataka koji do sada još nisu ozbiljno razmatrani.
Ono malo što su znanstvenici proučili, polučilo je iznenađujuće rezultate.
Priznajem da su me se poruke i dokumenti Ummita (barem oni koje sam pročitao) duboko dojmili i žalim što su ih oni u čijem su posjedu odbili objaviti.
Bili bi vrlo korisni u ljudskom, filozofskom i znanstvenom pogledu.
Nakon čitanja ovog materijala bio sam spreman ponovo promisliti svoj stav o izvanzemaljskoj perspektivi.
Nije nelogično da bi u ponašanju žitelja iz svjetlosnim godinama udaljenog zvjezdanog sustava Wolf II trebalo biti čudnih aspekata.
Lako mogu zamisliti njihovu želju da nas testiraju, znajući isto toliko malo o nama koliko i mi o njima. Međutim, vrlo je neobično da bi entiteti iz toliko udaljenog mjesta trebali biti tako slični nama.
Drugi slučaj, onaj Enrique-a Castilla, zaslužuje pobliže promatranje obzirom je došlo do pravog kontakta. Postoje i osobitosti slične onima za koje znamo da nisu dobronamjernosti E.T.-a.
Castillov prvi kontakt odigrao se u blizini Bogote. Nakon nekoliko preliminarnih razgovora u svemirski brod ušao je 3. studenog 1973., te se u njemu zadržao osam sati.
U tom periodu brifiran je na savršenom španjolskom. Nešto potom, u par sekundi je prevezen na visoravni Perua gdje je ostao neko vrijeme.
"Tamo", rekao je, "sam susreo ostalih 24ero ljudi koji su bili izabrani skupa sa mnom, i još njih 218 koji su u toj regiji miroljubivo živjeli s vanzemaljcima.
Primijetio sam da su neka od tih bića govorila po sedam ili više jezika, i tamo nam je rečeno za tri velika događaja koje će zemlja doživjeti prije isteka stoljeća. Vanzemaljci koji žive na visoravnima Perua, na doslovno nepristupačnom području, humanoidnog su izgleda.
Neki od njih dosežu 9 stopa (oko 270cm) visine, nekolicina (oko) 180cm, te ostali između 170 i 173. Najniži od njih mjere 162cm."
U beskrajnom potoku podataka koji je prešao preko Castillovih usana, pronašao sam jednu usputnu primjedbu koja je iznimno korisna u proučavanju NLO-a, bez obzira na mjesto njihovo podrijetla:
"Gotovo svi ET-i s kojima sam kontaktirao su para-fizički, odnosno, sposobni manipulirati elektromagnetski spektar i modulirati ga, upošljavajući različite vibracije s kojima se u trenu mogu pojaviti ili nestati iz vidokruga.
Najvažniji efekt kontrole spektra nije toliko ta nevidljivost-po-volji, nego sposobnost izvođenja onoga što bismo mi nazvali čudima."
Salvador Freixedo
nastavlja se...