NLO-i kao fizički stanovnici ovog svijeta 2

Sljedeći slučaj odigrao se 1967., ili 1968., u drugorazrednom hotelu u Miami Beachu.

Povezan je s temom jer uključuje dvije osobe koje su tvrdile kako potječu "sjeverno od kontinenta".

To ima poveznica s teorijom šuplje Zemlje, te keltskom legendom u kojoj se navodi da "bogovi" ili "Tuatha De Danaan" dolaze iz mjesta sjeverno od kontinenta.

Uključeno je i pismo u kojem je suprug žene, sudionice događaja, objasnio situaciju.

(Zanimljivo, njegova supruga je vrlo vidovita i godinu prije vidjela je NLO kako balansira ponad praznog terena u Miamiju.

NLO je također vidio i mladić koji je bio u njenom društvu, te policijski auto.

Nadlijetao je cijelo područje nekih 45 minuta.)

"Moja supruga bila je sobarica u hotelu.

U to vrijeme su se dvojica muškaraca uselila u jednu od soba.

Kada bi dolazila čistiti uvijek bi ih tamo zaticala iako postoji zakon koji zabranjuje stanarima boravak u sobi za vrijeme pospremanja.

Glavni gospodin bio je izuzetno obrazovan, prijateljski nastrojen, a govorio je i nekoliko jezika, te vrlo dobar španjolski.

Kosa mu je bila potpuno svijetla.

Najvažnije od svega bilo je da je mogao čitati misli moje supruge.

Rekao joj je kako je ona jak „medij“ i zvao je „njegov prijemnik“.

Jedan dan moja supruga došla je na vrata i kad ih je htjela otvoriti on ju je prestigao rekavši: „Čekao sam. Znao sam da ćeš doći“.

Drugi muškarac je bio tajanstven.

Bio je crnomanjast, orijentalnog izgleda i kosook.

Nosio je narančastu uniformu i ponašao se kao da je tjelohranitelj drugome.

Jednom je plavokosi čovjek uzeo loptu i zakačio ju na zid, tražeći od supruge da razgovara s njom.

Počela je govoriti primijetivši svjetlosne valove unutar lopte.

Nije bilo ničeg što bi loptu držalo za zid i sa svakim korakom koji je moja žena napravila, ova ju je slijedila. Bilo je nevrijeme tih dana, i plavokosi bi odlazio dolje na plažu s napravama i kamerama, te se okretao prema pučini, rame uz rame sa svojim kompanjonom.

Dok je jednom prigodom čistila, moja supruga vidjela je sadržaj otvorenog kovčega (plavokosi je bio u kupaonici).

U kovčegu su se nalazile lopte slične biljarskim kuglama ili veće koje su trepnule kao da su pune elektriciteta.

Misteriozni je gospodin jednog dana samo nestao bez pozdrava."

Opet susrećemo dva najčešća tipa: plavokosi i orijentalni, i kao i u drugim slučajevima potonji je sluga prvome.

U poznatom slučaju iz Puebla u Meksiku, slično kao i ovome iz Miamija, nestanak je bio nasilan.

Kuća je bila potpuno demolirana kao da se u njoj odigrala strašna bitka u kojoj su čak i električne instalacije iščupane iz zidova.

Osim teorija šuplje zemlje, postoje i slučajevi u kojima ljudi i čudni entiteti izlaze iz pećina, ili ulaze u njih, ne ostavljajući ni traga.

Bio sam u Venezueli i istraživao takve priče, i naravno, trudio se doći do svih pojedinosti, razgovarati sa svjedocima, no strah od ismijavanja skamenjivao bi ljude.

Evo kako o tome izvještava Raul S. Esteves za list 2001 iz Caracas, 8. svibnja 1976.:

U sumrak, tijekom vožnje prema neotkrivenoj lokaciji, nešto zastrašujuće se dogodilo.

Vozili su se kroz samotan kraj bez ijednog stabla. Odjednom se tlo počelo tresti, pojavila se pukotina iz koje je izronilo srebrno vozilo okruglo poput zvrka, vrteći se kroz zrak i ostavljajući iza sebe trag zasljepljujuće plavih iskri.

Putnici, ukočeni od straha, mogli su samo svjedočiti nevjerojatnom prizoru.

Srećom je tu ostala spaljena pukotina u tlu, pokazujući tragove polijetanja.

Uz zajedničku suglasnost, mislili su da je najbolje da to više nikad ne spominju.

Mnoga mjesta imaju reputaciju da su misteriozna ili sklona čudnim događanjima.

Preko nekih takvih mjesta, domova prethodnih populacija, starosjedioci odbijaju prelaziti, pogotovo po noći.

Takva mjesta imaju reputaciju da na njima ljudi nestaju, ili da ih ona izlude, ili da se na njima pojavljuju zastrašujuća ukazanja, ili pak da na njima ima ljudi vrlo različitih od običnog naroda.

U brazilskim džunglama postoje na tisuće ovakvih priča koje su vjerojatno tek puka fikcija.

Međutim, priče izranjaju iz velikih džungli svijeta što nas dovodi do shvaćanja kako u svijetu još uvijek postoje mnoge misterije.

U svibnju 1976., u pećinama peruanske provincije Bolivar, pronađene su kosti ljudi viših od 6 stopa (oko 1,8 metara).

Također su pronađene i dvije ogromne lubanje, jedna od njih imala je kosu dužine 5 stopa (oko 1,5 m). Antropolozi su odmah započeli s radom, obzirom su, prema Abelu Vega iz arheološkoga muzeja sveučilišta Trujillo "nalazi od ogromnog značaja i opsega".

Što je zanimljivo, a i u blizini tog područja, "pleme divovskih bića", prema španjolskoj novinskoj agencijiEFE, "napalo je lovački tabor ranivši devet osoba i otevši tri žene", ali nikada više nisu viđeni.

Pripovijetke poput ove obično ne izazivaju opće uzbuđenje i vjerojatno su samo šuplje priče. Paradoksalno, znanost više zanimaju kosti nego kad se njihovi vlasnici pojave.

Naravno, ovi divovi nemaju ništa s NLO-ima.

Puno je zanimljivija izjava sudionika vještičarske konvencije održane u Bogata-i u Kolumbiji, 1975.

Prema njegovim riječima, u prostranstvima neistraženih džungli između Paname i Kolumbije, postoje indijanska plemena u kontaktu s tajanstvenim plavokosim bijelcima koji izolirano žive na vrhu planine.

Kada je prijeka potreba, plemenski poglavica, jedini kojem je dopušteno razgovarati s bijelim ljudima, odlazi na određeno mjesto i čeka da se jedan od tih „gospodara“ pojavi.

Kad poglavica ostari, "gospodari" odabiru mladca da ga zamijeni.

Po povratku s njegovog osposobljavanja kod tih "gospodara", mladac je obdaren izvanrednim moćima koje ga obilježavaju kao novog poglavicu.

Oni koji ovo dovode u pitanje mogu avionom preći iznad tih neprobojnih džungli.

Možete vidjeti duboke klisure gotovo okomitih stijena pokrivene zelenilom.

Ako Bazen Amazone ostaje jedva istražen iako je posve ravan, zamislite kakva avantura je odlazak na teren gdje kanjoni udvostručuju prepreke koje postavlja bujna vegetacija.

Mogu li ti "gospodari" biti djelomično odgovorni za NLO-e?

To je moguće, a sudeći prema naratoru priče, čak i vrlo vjerojatno, obzirom ih Indijanci smatraju bogovima sposobnima učiniti bilo što.

Ta stvorenja mogla bi biti preostaci Atlantide, ili Lemurije, ili neke druge super civilizacije koja je postojale u drugim vremenima na zemlji.

Za mnoge su to samo legende, ali pažljivo čitanje će dokazati da su više činjenične od eruditskih dogmi.

Sve više i više rukom izrađenih metalnih predmeta pronalazi se u nevjerojatno starim slojevima stijena, milijunima godina starim prema znanstvenim izračunima.

Dr. Francisco Aniceto Lugo, kojeg mogu opisati samo kao venecuelanskog genija kojem sam veliki dužnik, sustavno je razlagao na ovu temu u svojim knjigama, posebice u Izgubljenoj civilizaciji, te Četiri velike kozmičke katastrofe.

U tim knjigama, on otkriva ljudsku protohistoriju i baca svjetlo na mnoge opskurne aspekte koje drugi autori ostavljaju netaknutima.

Ako takve bića još uvijek postoje, oni vjerojatno vuku podrijetlo, ili su bili utjelovljenja, Quetzalcoatla, Virachoche, Manco Capaca, Bochica, Mama Oello Huace, i drugih "bogova" pred kolonijalne Južne Amerike.

Oni bi također bili i u pozadini pozitivnih aspekta NLO-a, iako je njihova intervencija vjerojatno zasjenjena negativnim učincima ostalih nevidljivih entiteta.

Dotičući se nakratko koncepta svemira kao prirodnog prebivališta takvih bića, podsjetio sam se ranije knjige u kojoj sam raspravljao na tu temu i citirao jedan a propos tekst svetog Pavla:

"Jer ne borimo se protiv ljudi od krvi i mesa, nego protiv nevidljivih zlih vladara i vlasti… protiv zloduha koji borave u nebeskim prostorima."

(Efežanima 6:12)

Ovaj tekst se izgleda odnosi na druge parafizičke entitete nabrojane ovdje koji se puno više upliću.

No, u svemiru, kao njihovoj drugoj očevini, obje vrste bića mogu se dobro slagati poštujući se uzajamno jer su si ravnopravniji po znanju i snazi negoli ljudi.

U nebrojenim knjigama napisanima na temu NLO-a pronalaze se priče o amaterskim i profesionalnim astronomima koji su fotografirali kretanja čudnih točkica preko Sunca ili Mjeseca, ili, što je vjerojatnije, kroz gornje slojeve atmosfere.

Ponekad ostavljaju utisak da se radi o formacijama golemih međuzvjezdanih brodova koji se disciplinirano kreću prema nepoznatoj lokaciji.

Neki su bili fotografirani satima, pa čak i danima.

Klasičan slučaj bilo je promatranje prof. Jose Bonilla iz opservatorija Zacatecas u Meksiku, iz 1883.

On je izbrojao 283 prostrana objekta koji su putovali između Zemlje i Sunca.

Slijedeći dan je fotografirao 116 objekata kojima je trebala minuta da prelete širinu solarnog diska.

Te su fotografije preštampavane mnogo puta, ne samo u NLO magazinima, nego i u specijaliziranim astronomskim časopisima.

Nemoguće je reći koja vrst NLO-a su ti svemirski superbrodovi bili.

Moguće su bili miroljubiv plutajući grad naprednih bića koja se ni najmanje ne zanimaju za nas i dolaze na Zemlju samo kada to odgovara njihovim potrebama. Možda su to misteriozni "matični brodovi" koji nose desetke ili stotine malih tanjura bljujući ih u određeno vrijeme određenih dana kako bi zastrašivali zemljane i provodili zločinačke aktivnosti.

Možda to nije bilo ništa više nego sporedna predstava postavljena od tih inteligencija kako bi navukli Bonillu da to ispriča svojim kolegama znanstvenicima, stvarajući tako među skupinom ljudi ideju o dolasku vanzemaljaca.

U vrijeme revidiranja ove knjige (lipanj 1980.), svatko tko živi u Španjolskoj, i tko se potrudio pogledati noćno nebo, imao je priliku vidjeti tihi prelazak svjetala na velikim visinama; svjetala koja su izvodila stvari zrakoplovima nemoguće, poput stajanja na mjestu ili kretanja unatrag.

Baš jučer sam poduže vrijeme promatrao jedno od tih svjetala.

Tko su ta bića koje redovito prelaze naše nebo bez našeg dopuštenja ili čak bez da nas obavijeste o njihovoj prisutnosti?

 

Salvador Freixedo

nastavlja se...

http://www.val-znanje.com/