NLO-i kao projekcija kolektivnog nesvjesnog
Kako bih dao razumljiv primjer, zamislite nekoga tko sanja.
Oni su uživljeni u svoje snove, ponekad prilično intenzivno.
Neki koji imaju problema sa srcem mogu umrijeti od impresija primljenih tijekom snova.
Čovječanstvo dijeli kolektivnu dušu i duh, i njegovi mu nesvjesni snovi imaju određene fizičke kvalitete.
Prema toj teoriji, NLO-i su san čovječanstva, nelogičan i apsurdan poput osobnih snova, ali koji istodobno otkriva misli i slutnje čovječanstva, bez obzira što one ponekad miješaju stvarnost i iluziju.
To je, istinabog, jedna odvažna teorija, ali ne bi je trebalo samo tako odbaciti.
Sve je veće uvjerenje među mnogim autorima kako je zemlja istinski živo biće; ljudi joj osiguravaju dušu, razdijeljenu na milijune inteligencija nad kojima lebdi duh zemlje - Spiritus Mundi – koji također boravi i u nedokučivim zakutcima subatomske materije.
Spiritus Mundi bi bila sila u pozadini ne samo NLO-a, nego i ostalih misterija u kojima prepoznajemo djela više sile.
Razmislimo o evoluciji i kako se čini da je upravljana, ili o nebrojenim balansima u prirodi bez kojih život ne bi postojao, ili čak i o konceptu ove stijene koja teži milijarde tona i vrvi životom na kojoj nijedan atom nije nepokretan, a opet slijedi uređeno gibanje.
Ova teorija sugerira da su Jungijanski arhetipovi uspavani u ljudskom nesvjesnom katalizatori koji kreiraju, osnažuju i navode tako potentnu kolektivnu psihičku energiju - u oblik NLO-a.
Ako prihvatimo ovu teoriju, ispada da je fenomen NLO-a san čovječanstva, i to san koji ne samo da je stvaran za onog koji sanja, nego s vlastitom para-fizičkom stvarnošću.
Njihova nelogičnost je ona iz snova, i umjesto da svoju poruku izraze na govorni način, oni to čine kroz simbole.
Ovo bi problem njihove stvarnosti učinilo puno razumljivijim.
NLO-i kao Rezidualna psihička kvazi-inteligentna energija
REPQEN – jedna nova kratica.
Što su ti rezidualni kvazi-inteligentni energetski nukleusi?
Prije negoli se pozabavim time što su ili što bi mogli biti, priznajem kako ne raspolažem sredstvima kojima bi ih mogao izmjeriti niti sam ih uspio fotografirati, čak ni uz pomoć visoko-energetskih polja.
No i sami znanstvenici moraju priznati kako nisu u mogućnosti fotografirati poetsku inspiraciju, a svejedno poezija postoji.
Kada osoba umre, što točno umire?
Prema kršćanstvu, duša je besmrtna i nastavlja živjeti. Prema parapsihologiji, duša je energija i umjesto da umire transformira se.
Organska tvar odumire do određene točke, obzirom da elementi i dalje nastavljaju funkcionirati iako više nisu dijelom tijela.
Jednom kad se taj materijal raspadne, ostane nešto što niti je duh niti materija.
To se eratično razmili na sve strane, bez duha da ga vodi ili tijela da ga kući.
Kirlianova fotografija nam je omogućila da vidimo "eterska tijela" o kojima okultisti vjekovima govore. Amputirani udovi će se nastaviti pojavljivati na Kirlianovim fotografijama, što nam govori da postoji nešto što može emitirati zračeću energiju, a ne može se vidjeti.
To "nešto" izgleda da je obdareno nekim oblikom kvazi-inteligencije.
Tajanstvene energije su na neki način inteligentne ili inteligentno vođene od iscjeliteljevog nesvjesnog, bez da je njegov ili njezin um toga svjestan.
Ta energija ode tamo gdje je potrebna, bez da vidovnjak zna o kojem se organu radilo.
Te energije nastave kolati još neko vrijeme nakon fizičke smrti.
Ostavljaju dojam da se ne osipaju ili barem ne tako brzo kao tjelesno tkivo.
Čini se da godinama mogu izdržati odvajanje od tijela i nasumično djelovati prema automatskim, ponavljajućim uzorcima.
To bi moglo objasniti ponašanje tipičnih duhova, onih koji se opetovano pojavljuju na istom mjestu, ili onih kugli od svjetla koje budu viđane više ili manje na istim potezima autoceste, kao i lebdeće energije koja zadrži obrasce ponašanja i dan za danom ponavlja ono što je radila dok je bila živa.
Varijacije u okviru ovakvog vladanja, međutim, ne može objasniti.
Ti REPQEN mogu proistjecati iz jedne jedine osobe ili iz skupa psiha mnogih umrlih osoba u čije su umove bile otisnute iste arhetipske ideje koje oblikuju postupke i izgled tih luminoznih kugli brkanih s NLO-ima.
Prije nekoliko godina sam pročitao zanimljivu knjigu francuskog autora Andre-a Maurois-a u kojoj je opisao neobično iskustvo kojem je svjedočio na pokusima provođenim od strane jednog britanskog doktora, njegovog poznanika.
U svojoj knjizi pod nazivom Ribar duša (The Fisher of Souls), Maurois opisuje sljedeće: Njegov prijatelj dr. James primijetio je da leševi ostavljeni na vagi gube na težini na postojan način (ništa čudno - to je zbog sporog isparavanja vode iz tijela).
Međutim, točno jedan sat i trideset i pet minuta nakon trenutka smrti, na skali se mogao promatrati nagli pad. To ga je zaintrigiralo za nastavak njegovih istraživanja.
Naravno, nepotrebno je reći kako su provedena bez znanja i blagoslova njegovih nadređenih.
Dr. James je kasnije, kada su njegova "čarobiranja" postala javna, otpušten.
Izgradio je stakleno zvono pod koje je stavljao tijela. Prostim očima se ništa nije moglo vidjeti, ali kada su upotrijebljene UV zrake (na Maurois-ev nagovor) otkrio je čudnu fosforescenciju, "jaja od svjetlosti" koja su se konstantno kretala i pulsirala u intenzitetu.
Nakon par dana otvorio je rupu na zvonu i fosforescentne forme izletjele su van nestajući u zraku. Iz svakog leša je pribavio po malenu luminoznu sferu i pohranio je u staklenku.
Mjesecima poslije, čim bi ih izložili UV zrakama, i dalje su zadržale svoj sjaj i vitalnost.
Mislio je da će kombiniranjem sadržaja dviju staklenki polučiti jaču luminoznost.
Dogodilo se suprotno – fosforescencija se nastavila, ali se svjetlost prigušila.
Kugle od svjetla su ostale odvojene i izgledalo je kao da se međusobno izbjegavaju.
Na dan kada su dvojca braće akrobata preminula, uhvatio je njihove fluidne energije (kako ih sada naziva) zajedno.
Učinivši to, one su postale briljantan orb koji Maurois opisuje sljedećim riječima.
"Nisam mogao zadržati suze od uzbuđenja.
Blistava sfera zasjala je u dimnjaku.
Najbolja usporedba bi bila pun mjesec na nebu ponad Grčke ili Orijenta.
Duboko unutar tog sjajećeg bisera nalazile su se još sjajnije struje i blještava izmaglica od tekućih dijamanata.
Dugo sam odbijao razmišljati o pokusima iz bolnice Sv. Barnaby i njihovom tragičnom ishodu.
Nekoliko mjeseci sam se osjećao bolesno i na rubu smrti; kao svoju dužnost sam doživio to da pribilježim nevjerojatne i istinite stvari kojima svjedočih "
Kako se čini, takve teorije nisu posve neutemeljene. Puno stvari bi se moglo naučiti samo kad one ne bi „a priori“ bile deklarirane kao nemoguće.
Na alarm mnogima, ovaj način gledanja na NLO fenomen usko ga svrstava uz bok spiritizmu.
Dok se to mnogima može činiti čudno, za istraživača to baš i nije tako.
Moramo imati na umu da su spiritistički mediji često također i kontaktirani, a ja osobno znam za jednog koji je prilično izuzetan u oba polja, iako ih doživljava potpuno odvojenima.
On vjeruje da se ET-i nalaze na višem duhovnom planu od njegovih "duhovnih vodiča".
Ukratko rečeno, ti REPQEN mogli bi u nekim slučajevima biti odgovorni za čudna svjetla viđena noću, posebice ona blizu tla koja prikazuju ono što istraživači zovu "životinjska inteligencija."
Ta su svjetla puno češće viđana na autocestama, posebno tamo gdje su se dogodile nesreće i smrti, te na ravnicama i poljima na kojima su se vodile bitke.
Ne treba nas iznenađivati kako ih se može pobrkati s vanzemaljskim vozilima obzirom i jedna i druga izgledaju kao kugle od svjetlosti, iako NLO-i u nekim prilikama mijenjaju boje.
Došavši do ove točke, dopustite mi jednu podužu digresiju.
Do sada čitatelj zacijelo mora vjerovati da sam potpuno lud.
Složit ću se s time do određene točke, ali ne više.
Onima koji me vide kao beznadno suludog bi bilo dobro da se ostave ove knjige i prihvate lakšeg štiva, kao na primjer političkih tračeva ili ludorija "slavnih".
Ali maštovitiji čitatelj, sposoban shvatiti da postoje kozmičke stvarnosti koje prerastaju ljudsko razumijevanje, trebao bi se pribrati i nastaviti s čitanjem - postaje još uvrnutije.
Salvador Freixedo
nastavlja se...