Prevarantsko/neprijateljska perspektiva 2


Oklijevao sam da li uvrstiti ili ne slijedeći slučaj na ovaj đavolji spisak.

Jedan od razloga je da bi on mogao pogoditi neke čitatelje, ali mislim da je većina do sada već poprilično imuna na sve.

Ne mogu potvrditi njegovu autentičnost no svejedno vjerujem da je, iz percepcije sličnih takvih slučajeva, potpuno moguć.

Osim toga, krajnje je vrijeme da ljudi prestanu razmišljati o NLO-ima kao znanstvenoj fantastici, ili materijalima "za ludaru", i shvate da ne samo da su NLO-i "za istač", nego su i prilično zastrašujući, te da bi trebali biti mentalno spremni ukoliko im je suđeno da se jednoga dana susretnu s njima.

U državi Minas Gerais, u Brazilu, obitelj je otišla na piknik.

Ne znamo koliko njih točno, ali među njima bilo je i djece.

Našli su dobro mjesto i utaborili se pod sjenovitim stablima u prilično zabačenom području.

Djeca su istraživala okolicu dok su njihovi roditelji iz automobila vadili košare s hranom i stolnjake.

Kad se ni do ponoći nisu vratili kući, susjedi i ostatak rodbine su se zabrinuli i obaviještena je policija.

Ni dvadeset i četiri sata kasnije ništa nije pronađeno. Nakon tjedan dana policija je pronašla njihov napušteni automobil.

Vrata su bila otvorena, a na rubniku pored nalazili su se ostaci piknika kojeg su slistili mravi i drugi kukci. Potraga za članovima obitelji u neposrednoj okolici nije urodila plodom.

Slučaj nikad nije riješen i obitelj je postala još jedan neriješeni misterij.

Slučaj nije postao poznat širom Brazila, i uskoro je zaboravljen čak i od suseljana.

Godinama kasnije, brazilski kolekcionar forteanskih događaja čuo je za slučaj i požurio sakupiti pojedinosti kako bi ih uključio u svoju knjigu bilješki neobičnih incidenata.

Nakon bilježenja pojedinosti u odgovarajuću knjigu, prepisao ih je u bilježnicu u kojoj je incidente katalogizirao prema datumu događanja.

Došavši do stranice koja je odgovarala datumu nestanka obitelji, zapisao je: "Obitelj nestala bez traga, x broj ljudi, x lokacija".

Pri zatvaranju bilježnice, za oko mu je zapeo prethodni unos za isti taj dan, "Ljudski udovi i iznutrice pali s neba; sva krv ekstrahirana.

Tkivo još uvijek neraspadnuto; udovi pripadaju odraslima i djeci, x lokacija". Lokacija je također bila u Minas Gerais-u, ali ni blizu mjesta nestanka.

Siguran sam da je čitatelj upoznat s vezom između NLO-a i smrti tisuća grla stoke svake godine.

Ako je tome tako, čitatelj zna da je najistaknutije obilježje tih smrti potpuni nedostatak krvi.

Ovo nisu tlapnje – sakaćenja (mutilacije) se opetovano događaju, i bila su do sita istraživana.

Neki nam slučajevi otkrivaju još jedan aspekt iz okvira neprijateljstva.

"Kerefeke" ili neslane šale koje izvode NLO-i uvijek su išle na račun ljudskog straha, ili se bar takav dojam stječe iz percepcije našeg logičkog obrasca.

Na primjer:

22. veljače 1975. u 03:19 sati, vlak Bari-Napulj (Italija) upravo je prošao stanicu Orta Nova kad je kočničar Antonio Milella, strojovođi Filippu Simone-u, pokazao nešto vani na pruzi uzviknuvši; "Pazi! Sudarit ćemo se!"

U mrklom mraku, stotinjak metara niže na pruzi ugledali su svijetleći objekt koji im je divlje jurio u susret.

U sekundi se našao pred njima, i kad su se već pomirili s neizbježnim, objekt se ispalio sa tračnica preletjevši ih.

Znam za dva slučaja iz Španjolske, slična ovome, koje pisac Manuel Osuna ističe u svojoj knjizi NLO-i nad Andaluzijom.

U jednom od njih bilo je nekoliko smrtnih slučajeva.

Slične akrobacije su također izvođene i na autocestama, ali ne uvijek sa sretnim završetkom kao u talijanskom slučaju.

Mnogo puta su NLO-i izgurali vozača s ceste. Prevrtali su vozila, podizali ih i bacali (što se dogodilo jednom studentu na prometnom raskrižju u centru Mexico City-ja), startali motore parkiranih automobila, a u jednom argentinskom slučaju, NLO se našao u ulozi malja i potpuno spljoštio dva automobila.

U zraku su zbijali mnoge neslane šale uvećavajući žrtvama inherentnu opasnost.

Mladiću nadimka Montiel su dva NLO-a 1975. godine, prišavši uz bokove njegovog malog zrakoplova, kompletno preotela kontrolu nad letjelicom.

Aerodromski kontrolori leta slušali su njegove prestravljene krikove dok je avion upravljan na sve veću i veću visinu.

 

Nešto slično se dogodilo i zapovjedniku američkih zračnih snaga u helikopteru.

 

Padobranku je NLO presreo u zraku, sletjela je tri dana nakon skoka.

 

Podosta je i komercijalnih zrakoplova pribjegavalo naglim zračnim manevrima ne bi li izbjegli sudaranje s NLO-ima.

 

Malom komercijalnom zrakoplovu je, na otvorenom moru između Portorika i susjednih otoka, „nešto“ otkinulo fiksni stajni trap.

Bilo je, isto tako, i fatalnih kerefeka.

U Walesvillu u državi New York, 2. srpnja 1954., nakon pogotka NLO-a srušio se vojni lovac.  

Većina letjelica izgubljenih u takvim tragedijama budu vojni zrakoplovi koji love, a često i dostignu NLO-e.

Nije mi želja iznošenje tema koje se bave neprijateljstvima, ali uz ovih nekoliko primjera čitatelj može propitati valjanost teorije "dobra svemirska braća" i njihove, kako se deklariraju, misije za mir s nama.

 Što se tiče prijevare kojoj su kontaktirani, kao i ostatak čovječanstva, izloženi, isto je kao i ono što smo ranije rekli za ukazanja i „poruke" koje priopćavaju: mješavina istine i obmane, malo istine isprepleteno s krupnim lažima.

 

Kontaktirani, baš poput vidovitih, potpuno se predaju tim bićima koja im daju znanja, hrabro prorokujući što im je rečeno, ili pak riskirajući kapital ili zdravlje pri ispunjavanju zadanog im zadatka; a kada se proročanstva i poduhvati izjalove i kontaktirani se zbunjeno obrati "dobroj svemirskoj braći", odgovora ili nema ili stigne u obliku bezvrijedne zagonetke.

Andrija Puharić citira Uri Gellera: "Te sile u interakciji s nama, često to čine na šaljiv način.

Čini se da uopće nisu ozbiljni.

U više navrata smo se pitali da li nam se samo smiju vukući nas za nos."

John A. Keel to potvrđuje riječima: "Danas shvaćamo da je sila koja odgovora na naše molitve ista ona koja uzrokuje da inćuni kiše s neba, a također je i u pozadini morskih čudovišta i NLO-a.

Ona distorzira naš svijet po volji, i jedino što možemo je zapitati se čini li to iz dosade ili ludila."

Ovaj negativni aspekt može se elaborirati s dobro dokumentiranim činjenicama, no ovo bi vam trebalo biti dovoljno za prosudbu smisla života i čovjekove egzistencije u kozmosu kada za to bude vrijeme

  

Salvador Freixedo

nastavlja se...

http://www.val-znanje.com/