Povijesna perspektiva
Što drevnijeg autora čovjek čita, to mu jasnijim biva da su NLO-i unaokolo oduvijek.
Osim Knjige čudesa, Juliusa Obsequensa, koju sam spomenuo u poglavlju 1, čitatelj može pronaći i mnoge druge koje se tiču NLO-a iz drevnih vremena.
Situacija ostaje zbunjujuća kad pogledamo na činjenicu da stoljeće za stoljećem oni i dalje lebde oko nas.
Mnogi se pitaju zašto se već dosad nisu otvoreno pokazali, a odgovor na to pitanje je nevjerojatno jednostavan: nisu zainteresirani.
A zašto onda lebde oko nas ako nisu zainteresirani?
Najpodesniji odgovor bi bio, jer je ovo njihov svijet, ili točnije rečeno, ovaj svijet koji mi smatramo "našim", oni smatraju "njihovim".
Zato i dalje lunjaju našim nebom.
Njihov motiv je nastaviti sa svojim poslovima isto kao što i mi gledamo svoja posla.
Oni se pačaju u nas samo ako ih uznemiravamo ili ako nas smatraju na neki način korisnima.
Ljudi su općenito ravnodušni prema tome što divlji zečevi čine sa svojim vremenom.
Ali postoje ljudi koji se izravno ili neizravno, svjesno ili nesvjesno, petljaju u život zečeva.
Neki ljudi ih love, iako ne osjećaju neki animozitet prema njima, dok se drugi možda žele baviti razvojem sela kako bi pokrenuli trgovinu nekretninama, itd., a što jadne zečeke tjera na selidbu.
A neki pak drugi možda žele krenuti u posao sa zečjim krznom, ili pribaviti prepariranog bijelog zeca kao trofej, ili tek nabaviti zeca djeci za ljubimca.
Svaki zec koji je svjedočio revnosti vikend-lovaca zasigurno bi bio uvjeren da će ljudi dovesti do izumiranja zečeva.
Ironično, čovjek je taj kojem je najviše u interesu da se zečevi poštede te sudbine, pa im gradi farme, održava ih čistima, daje im injekcije, hrani ih, itd... (Ponekad "itd." uključuje i stvari zečevima ni najmanje ugodne.)
Ovaj slijed misli rezultat je refleksija na besprekidno meandriranje NLO-a našim nebom već vjekovima. Postaje još validnijim kada shvatimo da iste ove poruke koje priopćavaju NLO-okupirani danas su gotovo jednake onima danim našim precima.
Salvador Freixedo
nastavlja se...