Perspektiva psihe
Fizička stvarnost NLO-a i njihova psihička stvarnost si idu ruku pod ruku.
Ako su osjetila, sposobnošću NLO-a da prkose našim prirodnim zakonima, dezorijentirana, um doživljava još i veću konfuziju pri interpretaciji podataka o NLO-ima.
Može se reći da um distorzira kompletan fenomen. Situaciju još gorom čini kada mislimo da su NLO-i namjerno distorzirani kako bi spriječili naše umove da uvide njihovu pravu prirodu.
Mahnite avanture onih koji tvrde da su NLO kontakti(rani) (i materiji ne dodaju ni mrve na vjerodostojnosti) malo su više od rezultata mentalne distorzije.
Kada bolestan čovjek bunca, ne moramo vjerovati u ono što govori da bismo došli do zaključka kako je u deliriju od vrućice.
Nešto slično se događa i kontaktiranima.
Njihove tvrdnje nisu toliko važne koliko je važna činjenica da oni prolaze kroz ozbiljno iskustvo u kojem su im umovi pažljivo manipulirani.
U većini slučajeva čini se kako su tvrdnje o svemirskim putovanjima u alienskim vozilima stvarne do jedne točke.
Stvarni su prilasci vozilu (koje i samo može biti stvarno) i zadržavanje pred njim, ali od tog trenutka nadalje, svi alienski krajolici i svemirske putešestvije su po prirodi halucinatorni.
To je kao da je u njihove umove bila ukopčana videokaseta koja će se odvrtjeti kao stvarna pustolovina čak i pod hipnozom.
Beskorisno je, stoga, kontaktiranima iznositi i prepričavati svoje priče.
Iscrpljenost, zaboravljivost ili imaginacija ih mogu dovesti do toga da jednu prepričaju različito od druge. Naravno, oni ne lažu, jer laganje pretpostavlja govorenje suprotnog od onoga što im je na umu. Kontaktirani su obično spremni ono što su "iskusili" braniti do smrti.
Pri analizi psihičkog aspekta fenomena moramo imati na umu i one koji su sposobni izvoditi paranormalne manifestacije: vidovnjaci, mediji, senzitivni, itd.
Oni imaju tendenciju češćeg viđenja NLO-a negoli drugi, što nam daje naznaku o mogućem podrijetlu fenomena ili o mediju u kojem se javlja.
Što nas navodi na pomisao kako su energije na koje se vidovnjaci "naštimavaju" upravo iste one koje upošljavaju NLO-i.
Po svemu sudeći radi se o obliku radijacije neizmjerljivom ni s našim najboljim instrumentima, ali savršeno stvarnom u okvirima fizike ili još uvijek sjenovitog realiteta kvantne fizike.
Dokaza za ovo zračenje ima u izobilju.
Ponekad postaje vidljivo u samoobrani ili napadu.
Tijekom otmice Travisa Waltona u Snowflake-u, Arizona (1975.), svjedoci su vidjeli azurnu zraku koja je uzrokovala da Travis nestane.
(Pronađen je živ pet dana kasnije, nekoliko milja dalje od mjesta događaja).
U ruralnom području Kolumbije dva seljaka promatrali su spuštanje malog tanjura.
Pojavilo se maleno stvorenje i ostalo u neposrednoj blizini svog vozila.
Jedan od seljaka odvažno je krenuo prema vozilu unatoč frenetičnim upozorenjima stvorenja da to ne čini.
Kad je seljak bio udaljen tri metra, biće je uskočilo u tanjur koji je okomito odletio.
Nekoliko sati kasnije seljak se počeo loše osjećati. Imao je glavobolju i povraćao; koža mu se osula mjehurima.
Dvadeset četiri sata kasnije preminuo je od misteriozne bolesti.
Naknadnom istragom utvrđeno je kako je bio izložen intenzivnom obliku nepoznate radijacije.
Mnogi kontaktirani tvrde da u glavi osjećaju "radio prijemnik" koji ih povećavanjem frekvencije upozorava na kontakt koji slijedi.
Nakon toga počinju hvatati prijenos.
Dobro poznata činjenica je kako se NLO-događanja (svjetla na nebu, metalna vozila, čudna stvorenja) imaju sklonost odvijati u područjima s elektromagnetskim anomalijama.
Problem je u tome što je naše razumijevanje elektromagnetizma pre-bazično da bi obuhvaćalo i njegove anomalije ili varijacije.
Uobičajeno je za kontaktirane, ili samo povremene očevice, da prođu kroz ponekad smrtonosnu transformaciju psihe.
Oni sa skromnim obrazovanjem ili predznanjem počnu se hvastati stvarima koje nikad nisu proučavali.
Nakon susreta s alienom, ili samo vidjevši NLO, spoznaju specijalizirane informacije.
Do popriličnog broja otkrića se došlo na ovaj način.
Mnogi kontaktirani počnu živjeti radikalno drugačijim životnim stilom od onoga kojim su živjeli prije kontakta.
Selidbe, razvodi i življenje u petoj brzini nisu neuobičajeni.
Psihička strana NLO-a također se očituje u njihovoj sposobnosti da se petljaju u snove ne samo kontaktiranih, nego i njihovih prijatelja i svjedoka.
U slučaju Ely (Nevada, 1974.), majka dvoje braće koji su proživljavali noćni NLO-susret probudila se misleći kako ju je sin zazvao negdje iz sobe.
Znam za slučaj iz Portorika u kojem je žena prolazila kroz čudna iskustva koja su počela kad joj je sin donio kući artefakte povezane s vanzemaljskim susretom koji je imao sa svojim prijateljima na vrhu planine.
Ti neobični događaji nisu prestali sve dok sin nije pobacao sve artefakte u kanalizaciju.
Sljedeći naslov je iz novina Ovaciones iz Mexico City-ja, izdanje od 8. ožujka 1977. : ALIENSKA NAREDBA UZROK DJETETOVOG SAMOUBOJSTVA.
Priča navodi da si je trinaestogodišnjak pucao u srce nakon što je ostavio poruku u kojoj kaže da su ga njegovi vanzemaljski prijatelji pitali da im se pridruži na podužem putovanju.
U poruci dječak kaže majci "bića poput nas traže od mene da pođem s njima."
Dodao je i da rodbina ne treba brinuti jer će s ovim bićima biti sretan.
"Mama, nemoj misliti da sam mrtav zato što ću se ponovno roditi na drugom planetu.
Nisam lud niti umišljam stvari, jer su mi mala bića u svemirskom brodu rekla da sam očajnički potreban na planetu Soholcucld... ", napisao je.
Potpisavši poruku, očevim pištoljem se upucao u srce.
Slučajevi poput ovoga, bojim se, postat će uobičajeni ukoliko naše uzbuđenje oko "vanzemaljskih" stvari ne održavamo pod kontrolom i ne promišljamo o posljedicama koje one imaju na lageru za naše slabašne umove.
Ovaj slučaj se ne može odbaciti kao djetinjasta halucinacija proizvedena od odraslih.
Dječak je gotovo sigurno posjećen od sitnih bića s fizikalnom ili para-fizikalnom stvarnošću.
Sviđalo se to nama ili ne, nešto se događa, i puno je ozbiljnije nego što većina vjeruje.
Salvador Freixedo
nastavlja se...