Tri fundamentalna događaja

1. Otkriće snage uma

Prvi događaj je izravno vezan uz parapsihologiju. Čovječanstvo postaje sve svjesnije činjenice da je kapacitet našeg uma daleko veći nego se pretpostavljalo.

Ono što podrazumijevamo pod pojmom povećanja svijesti čovječanstva treba tumačiti široko.

Nažalost, veći dio ljudske rase ignorira ovo kao i mnoge druge istine.

Mali dio čovječanstva dostigao je ekonomsku sigurnost i može si priuštiti nekoliko trenutaka slobodnog vremena, i nažalost ga rasipa na trivijalnosti umjesto na unapređivanje i razvijanje vlastite inteligencije i vladanja.

Masa čovječanstva, u međuvremenu, kao rezultat tiranskih interesa vladajućih klika, robuje jedva sposobna osigurati kruh na stolu.

Ovaj ogroman dio ljudskih bića ni na koji način nije otkrio neočekivane sposobnosti uma, kao niti da su njima obdareni.

Umjesto toga, njih su njihovi vladari oblikovali da se zadovolje mrvicama koje padaju s ruba stola inače će ih u silovitom udaru izbrisati kada vrhovnicima poraste neobazrivost.

Pa ipak, manjina je postala svjesna čudesa oklopljenih unutar naših lubanja, i ne samo unutar lubanja, nego s kraja na kraj božanstvenosti koja sklada ljudsko biće obdarujući ga beskrajnim potencijalom.

Glavni simptom ovog stanja svijesti je navala interesa za Parapsihologiju.

Kada su se te sile pojavljivale u prošlim vremenima, vrlo brzo bi bile monopolizirane od strane religija i shodno tome manipulirane.

Koristile su se kao "dokaz" božjeg odobravanja klera, obzirom je Bog bio njihov izvor.

Kad bi se te sile javljale izvan vjerskih okvira, ili u onima kojih se vladajući teokrati nisu željeli pridržavati, tada bi to prestala biti čuda i postala bi đavolja djela.

Vidovnjak je tada morao biti vrhunski pažljiv da ne bi završio reš-pečen.

U svojoj knjizi „Parapsihologija i religija“ prodiskutirao sam ovaj predmet u poglavlju o paranormalnim događajima u religiji tako da se ovdje neću ponavljati.

Neka samo bude rečeno da nas je parapsihologija opskrbila neospornim dokazima kako ti događaji imaju prirodna ili nad-prirodna objašnjenja koja ni na koji način ne bi trebala biti Bogu uvredljiva.

Što se telepatije tiče, matematika nam je pružila dokaz da je u brojnim slučajevima ljudski um bio u stanju čitati misli drugih ljudi ili skočiti ispred aktualnih događanja.

Ne smijemo zaboraviti da katolička doktrina obiluje "čitanjem misli" i koristila ga je kao sredstvo širenja te doktrine.

Činjenica da ne znamo kako je moguće činiti takve stvari ne znači da Bog mora biti uključen u objašnjenje.

No nisu samo telepatija i vidovitost ti koji su čovjeka učinili svjesnim njegovog potencijala.

Postoji niz drugih fenomena koji idu daleko onkraj čitanja misli.

Čovjek je sada svjestan da je um sasvim sposoban dominirati materijom, činiti da se pojavljuje iz ničega. Olof Johnson, vidovnjak koji je surađivao s NASA-om tijekom telepatskih manifestiranja na Apollo misijama, opetovano je uspijevao prema volji učiniti da se cijeli špil karata pojavljuje i nestaje.

Bilo koji iole pristojan tekst na temu Parapsihologije osigurat će čitatelju evidenciju svih tih vrlo dobro dokumentiranih događaja.

Premda bi sada već mogla biti zastarjela, osobno preporučam „Raspravu o Parapsihologiji“, Rene-a Sudre-a (Ediciones Siglo XXI, Buenos Aires).

Sumnjati u postojanje širokog spektra paranormalnih događanja u ovom kasnom stadiju, demonstracija je izuzetne tvrdoglavosti.

Nevjernici su pozvani da i dalje nastave činiti upravo to.

Siguran sam da će naći nešto bliže njihovom ukusu u političkim raspravama i televizijskim komedijama.

Naravno da su paranormalna iscjeljenja o kojima čitamo u posljednjih nekoliko godina natjerala medicinske krugove u paniku.

Njihovi članovi bolje od ikoga znaju koliko je teško svladati složenost ljudskog tijela i suptilne psiho-fizičke balanse koji njime upravljaju.

Slijedom toga, njima je nepojmljivo da bi tamo vani negdje trebao postojati netko nepismen tko rukuje posve neadekvatnim (i opasnim) alatima, ili još gore, golim rukama postiže ono što oni ne mogu učiniti ni uz godine osposobljavanja.

No čini se da je čovječanstvo shvatilo kako je "nemoguće" zapravo posve moguće.

Kao rezultat toga, riječ "nemoguće" se sve manje i manje koristi, ne samo od strane medicinske struke nego i od strane fizičara.

Moram podsjetiti one liječnike koji inzistiraju na tome da su ta iscjeljenja trikovi, da su mnoga doista i bila, jesu i će biti, ali da su i mnoga druga bila istražena od strane profesionalaca obučenih baš poput njih, te proglašena autentičnima.

Samo je potrebno jedno istinsko psihičko izlječenje da bi ljudi shvatili kako su njihovi umovi obdareni snagom koja je u stanju činiti nemoguće.

Prije podosta godina, moć hipnoze mnoge je navela da posumnjaju kako su dubine uma nemjerljivo prostranije nego se mislilo.

No na račun dogmi i okova u koje su bili zarobljeni umovi učenih tog vremena, na hipnozu se gledalo sa skepsom, ne samo u crkvenoj hijerarhiji, nego i od strane ljudi od znanosti.

Bilo je nečeg čarobnog i nestvarnog u vezi nje.

Danas smo naučili da postoje mnoge stvari koje nadilaze granice racionalnosti.

S druge strane, Crkva je zaboravila da mnogi od njezinih obreda i praksi nisu ništa više nego ostaci obreda i praksi iz drugih vremena (sadržaj i forma sakramenata su ono što je ostalo od ritualne magije antike).

Danas je hipnoza validna znanstvena činjenica, a njezina uporaba široko rasprostranjena.

Pokazuje nam dubine duše neutvrđenog izvora i čini nas svjesnima da se unutar nas nalaze stvari o kojima nemamo saznanja, te da naša slobodna volja i nije toliko slobodna kao što smo mislili.

Postoji otrežnjavajuća činjenica da svi naši postupci mogu biti telepatski manipulirani.

To da smo uspjeli spustiti čovjeka na Mjesec ispunjava nas ponosom i pomaže nam izbrisati ožiljke koje su stoljeća fanatizma nanijela govoreći nam da smo „grješnici" u prijekoj potrebi „spasenja i otkupljenja" koje će nas osloboditi od opasnosti „vječnog prokletstva", te kako moramo „žrtvovati sebe" dok živimo u ovoj „dolini suza ".

Ipak, ovaj gigantski uspjeh nije ništa doli posljedica drugih divovskih skokova naprijed na području fizike. Čovjek puže gore – ne u potpunosti bez straha - prema drugim dimenzijama postojanja i drugačijim načinima i smislu života.

Prije sedam godina stajao sam na ulazu u meksičko lbero-američko Sveučilište kada mi je prišao nasmijan 14-godišnjak i stisnuo ruku rekavši: "Ja vas znam!

Vi ste Otac Freixedo!

Vidio sam vas jednom na TV-u i prepoznao dok sam prolazio autobusom."

Sišao je s autobusa ponukan ogromnom žudnjom prodiskutirati sa mnom o nečem što je proživljavao već neko vrijeme.

Razgovarao je i s drugim svećenicima, ali su mu rekli da samo umišlja stvari i da se moli dok ne prođu.

Čak ga je i vlastiti otac udario kad mu je rekao.

Opisao je svoj "problem"- jedno normalno van-tjelesno iskustvo. (OOBE – op.prev.)

Ponekad bi, ležeći na krevetu potpuno budan, s užasom primijetio da počinje plutati i u vodoravnom položaju uzdizati se u zrak.

No ono što je nalazio zbunjujućim bila je činjenica da je mogao vidjeti svoje nepomično tijelo još uvijek u krevetu.

"Prvi put kad se to dogodilo", rekao je, "bio sam prestravljen jer sam mislio da sam mrtav i da mi duša odlazi na drugi svijet.

Pokušao sam vrisnuti, ali nisam mogao."

Siroti mi je dječak nastavio iznositi svoje probleme i strahove, preuveličane zbog svih onih kojima se obratio za savjet a oni nisu znali što da mu kažu smatrajući njegova iskustva iznimno čudnima.

Vjerovao je kako su ta iskustva jedinstvena i zastrašujuća, dok su ona zapravo prilično uobičajena u okvirima Parapsihologije a u novije vrijeme i duboke psihologije.

I dok mi još uvijek ne znamo točno koji mehanizmi upravljaju fenomenom, postoje mnogi ljudi koji su više ili manje sposobni manipulirati ga

Povišene razine svijesti, u paru sa osjetilnim hipertenzijama, fenomeni su o kojima mistici i iluminati već stoljećima raspravljaju u okviru svih religija i kultura.

Ove sile su sada nadohvat prosječnim osobama, iako su, žalosno je za reći, mnogi posegnuli za njima preko vrlo opasnog prečaca koji nude droge.

Škole sa ciljem "unaprjeđenja uma" postoje svugdje ovih dana.

Za njih se može reći isto što i za iscjeljivanje vjerom. Činjenica da većina njih postoje isključivo s razlogom da odvoje budale od njihovog novca ne znači da sve takove institucije to i čine.

Mnoge od njihovih metoda, izvedene iz istočnjačke filozofije, pomogle su tisućama povratiti unutarnji mir koji im je moderni život oduzeo.