NLO-i danas II
Perspektiva "fizičke stvarnosti"
Pitanje NLO-a i njihove stvarnosti ne može se objasniti ni s najmanjim stupnjem sažetosti.
Ponekad se ponašaju poput objekata stvorenih od ljudi, a da isti taj objekt može izvesti radnje koje prkose našim fizičkim zakonima i dovesti nas u situaciju stavljanja u pitanje stvarnosti onoga što gledamo.
To se odnosi na slučaj kada NLO-i promijene oblik usred leta ili pak potpuno nestanu.
Naravno, kada se ponašaju kao i svaki drugi objekt, neki bi mogli ustvrditi da su to samo halucinacije - optužba koja se opetovano iznosi protiv fenomena.
Ta optužba je, međutim, neutemeljena.
U tom bi slučaju bilo koja halucinacija mogla biti protegnuta van razumnog vremenskog raspona, a zatim i na druge svjedoke koji nemaju veze s početkom incidenta.
Kako bih razradio tu temu, prepričat ću jedan sovjetski slučaj NLO-a.
Ujutro, 27. travnja 1961., mnogi svjedoci su vidjeli kako "zelenkasto-plavi objekt zapanjujućom brzinom leti preko jezera Onega.
Bio je ovalnog oblika i veličine putničkog zrakoplova. Objekt je letio toliko blizu tlu da se očešao o smrznutu površinu jezera bez gubitka brzine ili kontrole."
Za letjelice ljudske izrade to bi bio smrtonosan manevar.
Što god to bilo, bilo je veoma čvrsto.
Udruženi civilno-vojni tim upućen je da istraži mjesto događaja.
Među članovima bili su zapovjednik Anton Kopeikin, vojni inženjer; te stručnjak za zaštitu okoliša Fjodor Dedinov koji je prikupio iskaze od dvadeset petoro svjedoka i ispitao fizičke tragove na tlu.
Ono što su otkrili bilo je zapanjujuće.
U djeliću sekunde, u kojem se objekt očešao o debeli sloj leda koji je prekrivao jezero, ostavio je iza sebe jarak dug 13 i dubok 3 metra!
Također je napravio i dva plitka rova paralelna s prvim - i sve to bez gubitka brzine.
To pretpostavlja da je dezintegrirao 40 tona leda u manje od sekunde.
Takva sila mogla bi se oduprijeti svemu od brodova do raketa, ili ih pretvoriti u prah za tili čas.
"Komadići razbijenog leda bili su briljantno zeleni. Neki od tih uzoraka leda sadržavali su tragove magnezija, aluminija, kalcija, barija i titana.
Čudan komad metala, geometrijski sićušni fragmenti i kombinacija titana, željeza, silicija, litija i aluminija također su sakupljeni.
Te su granule bile otporne na kiselinu i toplinu."
Zapovjednik Kopeikin proslijedio je ove rezultate profesoru Vladimiru Šaranovu, priznatom geofizičaru i članu lenjingradskog tehnološkog Instituta.
Šaranov u svom izvješću izjavljuje: "Sada je nemoguće dati objašnjenje u vezi tih granula, no one su očito umjetne.
Objekt nije mogao biti meteorit.
A što se tiče mogućnosti da se radilo o avionu, stručnjaci za aeronautiku istakli su kako nijedan poznati zrakoplov ne bi mogao preživjeti udar i nastaviti s letom."
Svi ovi podaci dolaze iz publikacija dr. Felix-a Ziegel-a iz moskovskog Instituta zrakoplovstva.
On je potpisnik više od 28 knjiga na temu aeronautike, a priznati autor Aleksandar Kazanstev za njega kaže: "Profesor Ziegel je vodeći autoritet na polju astronautičkih i svemirskih istraživanja.
Praktički svi sovjetski kozmonauti naučili su osnove o svemirskim letovima iz njegovih usta."
Slučajevi poput ovog pokazuju kako je fizička realnost NLO-a neupitna, i čitatelj bi trebao biti na oprezu s onima koji tvrde da ne postoji znanstveni dokaz NLO-a, jer su potonji potpuno u krivu.
Slučajeva nalik ovome - dobro dokumentiranih s obiljem svjedoka i fizičkih tragova - može se nabrojati na stotine.
Zašto je fizička stvarnost NLO-a dvojbena?
Neporecivo je njihova realnost različita od one koju dijele ostali objekti pa otud i naša nevjerica.
Najčešća "normalna" osobina NLO-a je sposobnost da se trenutno pojavljuju i nestaju, što ih postavlja u okvire nestabilnog realiteta "mističnih" ili religijskih fenomena koje su fizičari do nedavno šikanirali.
Sljedeći naslov je iz venezuelanskog lista El Mundo iz Caracasa (27. travnja 1976.): NLO U CARIGUANO-u IZAZIVA PANIKU.
Dvije fotografije popraćene su tekstom "Stanovnici napućenog Cariguao-a, sektora Caracasa, alarmirani NLO-om i eksplozijom koja ga je pratila, pozvali vatrogasce.
Po dolasku, vatrogasci osjetili miris spaljene gume i pronašli komade stijena i krhotine ... vođeni od mještana pretražili su padinu blizu Cariguao-a bez uspjeha. "
Devet dana kasnije, 6. svibnja, još jedan naslov iz Ultimas Noticias iz Caracasa tvrdi: NLO EKSPLOZIJE U CARABOBO-u I GUARRICO-u.
Tekst ponavlja manje ili više istu priču.
NLO u preletu (nedugo nakon prvog viđenja) proizveo svjetlosni blijesak i eksploziju.
Lokalno stanovništvo ništa nije pronašlo, a vojno osoblje sačuvalo pougljenjene stijene i drveća.
Slične priče ponavljaju se širom svijeta ostavljajući iza sebe neizvjesnost i nesigurnost.
No oba primjera daju nam "ključ" za NLO-e i njihovu "alternativnu“ stvarnost.
Oni dijele našu fizičku realnost, obzirom mogu izazivati eksplozije, lomiti stijene, proizvoditi dim čudna mirisa i nestajati poput utvara ili duhova.
Kada dodamo još i slučajeve u kojima ih samo neki ljudi mogu vidjeti, ne bi nas trebalo iznenađivati da mnogi osjećaju sklonost odbaciti ih.
Čak i fotografije, koje su inače nepobitni izvori dokaza, pomažu stvoriti samo još više sumnje i kontroverze oko tog fenomena.
Nije neobično da se na fotografijama snimljenih NLO-a, nakon što ih se razvije, ne pojavi apsolutno ništa, ili da se na fotografijama krajolika otkrije NLO koji je bio nevidljiv za fotografa.
Knjiga Andrije Puharića o Uri-u Geller-u opisuje situaciju koja potkrepljuje gore izneseno.
Leteći Boeingom 747, Uri je svjedočio uzdizanju kamere sa sjedišta pored njegovog.
Tada mu je sinulo kako je to signal njegovih vanzemaljskih "patrona" da napravi snimku.
Uri tvrdi da sve svoje moći duguje alienima s kojima je u kontaktu još od djetinjstva.
Puharićeva knjiga je prepuna bizarnih primjera takvih kontakata.
Uperio je kameru prema prozoru i napravio nekoliko snimaka plavog neba bez oblaka.
Možemo zamisliti kako su njegovi kolege suputnici bili više nego znatiželjni oko toga što on to fotografira, jer jedino što su oni vidjeli bilo je vedro plavo nebo.
Kada su fotografije razvijene, u prvom planu su se pojavila tri NLO-a.
Tri NLO-a koje nitko, pa čak ni sam Uri Geller, nije vidio.
Jesu li bili nevidljivi?
Jesu li bili projekcija Uri-evog uma?
Je li ih Uri projicirao na film?
Jesu li bili samo fatamorgana projicirana od strane aliena ili daleke inteligencije?
Situacije poput ove fenomenu umanjuju vjerodostojnost.
Međutim, jednom kad shvatimo da je, bez obzira koliko bio čudan svejedno stvaran, fenomen postaje najveći izazov na koji je ljudski um ikada naišao.
Oni posjeduju fizičku stvarnost koja je našoj nepoznata.
Salvador Freixedo
nastavlja se...