Kršćanstvo: nedefinirana vjera

Što je onda kršćanstvo?

Sjećam se zbunjujućeg hihotanja doktora teologije kada me jednom upitao što bi se dogodilo ukoliko jednog dana u Palestini iskopaju Kristove kosti.

Činilo se da je zadržao vlastito uvjerenje glede uskrsnuća bez obzira što je bio sveučilišni profesor!

 

Odgovorio sam frazom iz 1. Korinćanima 14:15 "Ako Krist nije uskrsnuo od mrtvih, tad je propovijedanje naše šuplje."

On je slegnuo ramenima nadigavši obrve kao da želi reći: "Nemojte biti tako sigurni."

Stoljeće ili dva unazad razlika između katolika i protestanata bila je prilično dobro definirana.

Iako Ekumenizam jest umanjio tu razliku malo, također je istina da su se mini-sekte i hereza pojavili u oba logora otvarajući tako unutar religije prostor svakakvim idejama, bez obzira koliko lakoumne bile.

Isus iz Kose, Godspell-a ili Isus Krist Superstar-a teško da je onaj kojeg promovira Crkva, a njegov nauk, iako bliži izvorniku negoli nauk koji nalazimo u teološkim predavanjima, kilometrima je daleko od onoga što smo naučili na vjeronauku.

Teško da se može reći kako je kršćanstvo udruženje manje ili više homogenih učenja.

Kršćanske etike ekstremno su labave ovih dana.

Papa inzistira da se govori protiv razvoda, pobačaja, umjetne kontrole rađanja, neskromne mode, itd., ali mu samo najžešći vjernici poklanjaju ikakvu pažnju.

Neki su biskupi čvrsto na vrhovnikovoj liniji, no većina šute, ili pak govore svog rimskog šefa drže na ledu.

Homoseksualnost i kršćanstvo

Neki katolički, protestantski i pravoslavni krajevi još uvijek se ponešto pridržavaju strogih moralnih kodova, ali tu i tamo čuju se priče o suprotnom.

Ne tako davno, nekoliko časopisa objavilo je članke o vjenčanju protestantskog biskupa za njegovog vikara, obojica u svećeničkim odorama.

Jedna od fotografija prikazivala je biskupa kako, s pastirskim štapom čvrsto u ruci, ljubi svoju "mladu". Nelijep prizor!

Homoseksualne bogomolje niču posvuda i to sa svećenicima spremnima za službu.

Jedan je isusovac nedavno izjavio kako vjeruje da je njegov zavjet čistoće posve kompatibilan s njegovom homoseksualnošću.

Neće trebati dugo čekati na pojavu homoseksualne teologije s biblijskim izvorima koji se s njome mire.

Kršćanstvo i društvena pravda

Socijalističke države su one koje su najviše zaokupljene postizanjem društvene pravde.

Ali, kao i u kršćanstvu, teorija i praksa su dvije različite stvari i vladari iskorištavaju one kojima vladaju.

Dok su se životni uvjeti moguće i popravili, bilo je to po cijenu slobode.

Ako Zapad jest uspio razviti način kako da ljudi uživaju u slobodi i mogućnostima, to ne može biti pripisano kršćanskim principima.

Mnogi koji su vodili bitku s autoritarnim režimima morali su se isto tako boriti i s Crkvom.

Kako onda možemo definirati kršćanstvo kao doktrinu ili društvenu praksu?

Jesu li svi sljedbenici Kristova učenja kršćani?

Problem je u tome da specifična učenja kršćanstva postaju sve manje i manje precizna kako se dolazi do novih otkrića.

 

Među 49 knjiga otkrivenih u Nag-Hammadi-u postoji jedna označena s "Evanđelje po Tomi", a koju bi, obzirom se sastoji od 115 navodno Kristovih izjava, ustvari trebalo nazvati "Zbornik Isusovih izreka". Mnoge od njih znamo iz Evanđelja dok ostale otkrivaju dosad nepoznate aspekte Kristove osobnosti.

Naravno, oni koji ne žele da se to proširi naokolo izjavljuju da, obzirom je knjiga apokrifna (i gnostička), to nisu bile Isusove riječi.

Znanstvenici s manje predrasuda, međutim, misle drugačije.

Na prijelazu stoljeća, u Egiptu je pronađen fragment knjige naslova "Svitak Oxyrynchus ".

Bio je poderan po sredini zbog čega je nedostajalo po nekoliko riječi svakog retka.

Već dugi niz godina učeni istraživači popunjavaju ove nedostatke svojim najboljim nagađanjima.

 

Kada je 1947. iskopana cijela knjiga, stručnjaci su otkrili da su, usprkos svoj njihovoj erudiciji, njihova najbolja nagađanja bila potpuno kriva.

Upravo ovi stručnjaci isti su oni koji tvrde da "Evanđelje po Tomi" nije izvorno i da je "Testament dvanaestorice patrijarha" sastavljen u 3. stoljeću poslije Krista, dok novija otkrića nedvosmisleno pokazuju da je napisan 350 godina ranije.

Kršćanstvo: humanistička doktrina

Oni koji vjeruju Isusovim učenjima mogu to sažeti u ono što je poznato kao Zlatno pravilo: "Činite drugima kao što bi htjeli da oni čine vama."

No, ovakva prekomjerna simplifikacija učinila nas je krivcima za upadanje u racionalni humanizam, što je ustvari slučaj.

Ovo nekima može zvučati optužujuće, dok bi drugi to mogli primiti kao velik kompliment.

Je li kršćanstvo bilo ljudskije i racionalnije u svojim ranim danima?

4. lateranski koncil (održan 1215. A.D.) zabranio je liječnicima liječenje bolesnika koji se nisu ispovjedili.

 

Isto kako je i nedavno, 1829., papa Leo XII zabranio liječenje velikih boginja, obzirom se radi o "biču božjem" koji se mora pretrpjeti.

U naše vrijeme stav protiv kontrole začeća papa Pavla VI i Ivana Pavla II nije ništa drugo nego preostatak takvih proizvoljnih odluka "u ime Boga."

Ovo je tužna istina pozadine kršćanstva.

 

Danas se komotno može reći kako su sjemeništa i mjesta vjerskog naukovanja doslovno pusta.

U vrijeme kada sam pristupio Družbi Isusovoj, razmetalo se sa 6 sjemeništa i 400 novaka samo u Španjolskoj.

Sjemenište u Santiago de Composteli prije 40 godina imalo je 1.200 sjemeništaraca, ali danas jedva 300.

 

Mnoge protestantske denominacije traže pastore za svoja nezbrinuta jata i mogu osigurati povoljnije uvjete, no studeni je vjetar čini se zamrznuo kršćansku s(a)vijest.

Da li se smijati ili plakati?

Možda bismo trebali oboje.

Trebalo bi nas žalostiti što su istinske kršćanske vrijednosti izgubljene za nove naraštaje koji nemaju ništa bolje čime bi ih zamijenili.

Mnogi su posrnuli u ovisnost o drogama kada je ovaj nedostatak ciljeva i razloga za život nadvladao njihove duše.

Ovaj nedostatak vrijednosti bez sumnje je izvor konfuzije našeg društva.

Trebalo bi nas, s druge strane, činiti sretnima kad vidimo modernog čovjeka izbačenog iz njegove ideološke ljuske i izguranog u svijet.

 

Čovječanstvo će izgubiti strah od slobodne misli i unaprijediti vlastito samopouzdanje.

Također će shvatiti lažnost određenih vrijednosti koje je Crkva nametala a koje su samo ometale ljudsku evoluciju.

Priznati će seksu mjesto koje zaslužuje istovremeno smanjujući utjecaj kakav je imao na ljudski um kroz stoljeća represije.

Čovjek će se fokusirati na humanističke i društvene zadatke i posvetiti svoju energiju stvaranju boljeg svijeta.

 

Salvador Freixedo

nastavlja se...

http://www.val-znanje.com/