Razgovori s mrtvima
Ove manifestacije nalik su onima koje uključuju NLO-e. Postoje isto tako i druge manifestacije, bez ikakvih vjerskih konotacija, različite od grupe onih koje sam prije opisao, iako su im određene karakteristike zajedničke.
Ovi očito inteligentni entiteti, ili energije, manifestiraju se na različite načine.
Ponekad preuzmu izgled običnih ljudi s kojima se mogu voditi razgovori o svakodnevnim stvarima.
No kada netko pokuša ponoviti druženje s njima, sazna da je osoba mrtva već nekoliko mjeseci ili godina.
Mjesecima se među posadom zrakoplovne kompanije Eastern Airlines pod uobičajeno znanje podrazumijevalo kako se nekoliko članova posade, koji su 1972. poginuli u nesreći kod Everglades-a, na putu iz New Yorka u Miami, pojavljuje na letovima drugih Eastern-ovih zrakoplova (detalji se mogu pronaći u djelu Johna Fullera, Duh leta 401/eng. The Ghost of Flight 401/ ).
Kao što mi je jedan Easternov zaposlenik rekao, u početku je osoblje odbijalo povjerovati u to, no neki od njih će kasnije svjedočiti materijalizacijama kapetana i njegovih časnika.
Izgledali bi isto kao i kada su bili živi.
Obraćali se drugima koje su poznavali, ležerno bi razgovarali s putnicima koji su sjedili pored njih, a čak i predviđali buduće događaje koji su se ticali kompanije ili određenog zrakoplova.
U jednom slučaju, svjedoci su vidjeli kapetana kako mirno sjedi na sjedištu u stražnjem dijelu zrakoplova. Kada ga je stjuardesa o tome obavijestila, pilot se uputio prema krmi provjeriti je li to doista njegov stari prijatelj, no duh je nestao.
Niti jednom putnici nisu primijetili da imaju posla s mrtvim ljudima.
Njihov ten, izgled, odjeća i govor bili su potpuno normalni.
Slijedi slučaj u kojem osobno mogu jamčiti za integritet protagonista.
Direktor velike radio postaje u Mexico City-u pozvao me na stranu kako bi porazgovarali o vrlo čudnoj stvari koja mu se dogodila:
"Odsutno sam šetao ulicom kad sam doslovno naletio na prijatelja iz djetinjstva kojeg godinama nisam vidio. Nakon što smo se izgrlili pozvao sam ga u bar na piće da pretresemo uspomene na školske dane i prošlost općenito.
Konobar nam je poslužio nekoliko rundi dok smo se prisjećali tisuća eskapada iz djetinjstva i kolega koje poslije više nismo vidjeli.
Nakon nekog vremena napustili smo bar, ali ne bez da prvo razmijenimo adrese.
Dao mi je svoj broj telefona i zamolio me da ga ne zaboravim nazvati.
Tjedan dana kasnije sam nazvao i zamolio gospođu koja je podigla slušalicu da pozove Luisa.
Ona je na trenutak ušutjela.
„Na kojeg ste Luisa mislili, gospodine?“
„Luisa Ortegu", odgovorio sam, opisujući joj ga.
Potpuno smireno, ona je odgovorila: "Gospodine, vi ste u zabludi.
Luis kojeg ste nazvali umro je prije pet godina.
On mi je bio sin.
" Izrazio sam joj sućut, a ona se prisjetila tko sam. Nisam joj mogao reći da sam s njenim sinom pred ni tjedan dana popio nekoliko pića.
Sumnjajući da sam ili sanjao, ili halucinirao cijelu stvar (što ne objašnjava kako sam došao do njegovog broja telefona), vratio sam se u bar i pitao konobara koji nas je posluživao da li me se sjeća.
Ne samo da me se sjetio, nego je i opisao čovjeka s kojim sam bio."
Salvador Freixedo
nastavlja se...
bglavac
irida
edin.kecanovic
