Godine 1972., Portoriko je doživio veliku erupciju NLO-a.
Epicentar erupcije bio je gradić Adjuntas, u otočkoj središnje-zapadnoj regiji.
Svake se noći moglo vidjeti tajanstvena svjetla na nebu koja su izvodila sva moguća izvijanja i okrete, samo da bi odmah iza toga naglo nestala kao što su se pojavila.
U listopadu iste godine, u crkvi u Adjuntasu se pojavila slika Krista projicirana na zavjese koje su služile kao pozadina za oltar.
Vidio ju je popriličan broj stanovnika i svjedočio joj i sam svećenik.
Ukazanje je trajalo nekoliko sati.
Međutim, incident koji me stvarno zainteresirao, a koji se, što je samo po sebi zanimljivo, odvijao u isto vrijeme kad i viđenje u Adjuntasu, zbio se u gradu San Juanu.
Kažem "zanimljivo" kako bi izbjegao reći "razumljivo", obzirom u mom umu nema ni mrvice sumnje kako prije opisan događaj, i ovaj koji slijedi, dijele isti osnovni izvor.
Ovo sam izvukao iz izvještaja koji je sastavila vrlo ozbiljna skupina istraživača pod vodstvom Sebastiana Robirou-a, inženjera i autora izvrsno dokumentirane knjige o viđenjima NLO-a u Portoriku, Dominikanskoj Republici i Kubi, naslova NLO Manifest:
Gospođu D.L.I. je, ili 20., ili 21. studenog 1973., u uredu posjetilo "čudno biće".
Gđa D.L.I. radi u agenciji za zapošljavanje.
Oko 15 sati, dok je izvršavala svoje dužnosti uredskog recepcionara, ušao je čovjek prosječne visine u potrazi za poslom.
Automatski je sjeo nasuprot nje i počeo govoriti o "strašnoj moralnoj krizi koja potresa Zemlju". Ispočetka nije obraćala puno pozornosti, ali postupno se sve više zainteresirala za stranca.
Dok je ovaj govorio, ona je primijetila kako nosi odjeću toliko novu da "se činilo kao da ju je izvadio ravno iz kutije".
Nosio je "tamno, tamno crne hlače" i bijelu košulju od nepoznatog materijala.
Njegove cipele su također bile crne i vrlo sjajne.
Kravata je bila crna sa smeđim prugama.
No, ono što je se najviše dojmilo bile su njegove ruke. Bile su vrlo dugačke, i završavale izrazito dugim prstima i lijepim šakama.
Bio je plavokos s modernom frizurom, no ne baš guste kose.
Njegove oči su bile normalne, njegove usne tanke, a ten porculanski gladak kao kod lutke iz izloga.
Ona još nikada nije vidjela nekoga tako savršenih crta lica.
Svjedokinja se ne sjeća pojedinosti razgovora.
Osjećala je posebnu privlačnost prema tom čovjeku unatoč njenoj dnevnoj izloženosti desecima ispitanika. Teme o kojima se raspravljalo bile su moralne prirode, poput ratova, ekologije, pobuna, s naglaskom na postojanje "boljih svjetova od ovoga".
Čovjek je govorio polako "mješavinom engleskog i španjolskog jezika sa čudnim naglaskom nesvojstvenim nijednom od njih".
Čovjek reče kako bi, da samo pucne prstima, mogao učiniti da ona sve zaboravi.
Rekavši to, pokrene se na odlazak s riječima: "Mi ćemo se uskoro ponovno sresti."
Svjedokinja je uvjerena da je posjetitelj bio ili "luđak, ili čudno biće od negdje drugdje."
On je bio taj koji je kontrolirao razgovor od samog početka, i otkako je sjeo nijednom nije pokazao interes za posao koji je navodno tražio.
Još jedan slučaj može pružiti čitatelju potpunije razumijevanje niza čudnih ukazanja kojih čovječanstvo, posebice u razvijenim društvima, postaje svjesno.
Ponoć 14.-15. rujna, 1975. Točno vrijeme: 00:30 h. Mjesto: selo Teba u pokrajini Malaga, Španjolska. Protagonisti: Carmen Romero Escalante (13 godina stara) i Angeles Morales (14 godina).
Mala Carmen čavrljala je sa svojom prijateljicom Angeles na vratima njene kuće (ljetne vrućine još su bile pri punoj snazi u regiji Malage) kada su obje svjedočile kako maleni predmet veličine lješnjaka prepun sjajnog svjetla lebdi prema tlu.
"Gle! Kako je lijepo!" Carmen reče.
"Ma! To je samo komad srebrnog papira, ili nečega", odgovori Angeles.
Ne govoreći ništa dalje, okrene se u kuću i pođe u krevet. Posljednje čega se sječa je kako se Carmen saginje da ga pokupi.
U 00:45, Carmenin djed (s kojim je živjela) izašao je vidjeti zašto još nije došla.
Uputio se do Angelesine kuće, te mu je ona rekla da ju je maloprije ostavila vani.
Obaviještena je Guardia Civil (španjolski ekvivalent državne policije), i iste noći je organizirana potraga s ciljem da pročešljaju regiju.
Mnogi mještani su sudjelovali, a koristili su i pse tragače.
Potraga se pokazala jalovom unatoč činjenici da je Carmen tražilo cijelo selo Teba, plus policijske snage iz cijele pokrajine.
U 22:30h sljedeće noći, točno 22 sata nakon nestanka, Carmen je viđena kako ulazi u mjesto držeći za ruke muškarca i ženu. Ž
Njihove fizičke osobine bile su ove: mladi, blond, visoki, ležerno odjeveni.
Oboje su držali djevojčicu za jednu ruku ljubazno se ophodeći prema njoj.
U to vrijeme nije bilo nikoga na ulici da ih vidi.
Kada su stigli pred Carmeninu u kuću, mladić joj reče: "Uskoro ćemo se ponovno sresti".
Pritisnuta pitanjima, djevojka se nije sjetila ničega iz proteklih 22 sata.
Sve čega se sjetila bješe kako se saginje da pokupi sjajnu svjetleću loptu.
Ostatak memorije je praznina.
Vrlo zanimljiv detalj, u ovom slučaju, previdjeli su oni koji nisu svjesni kompleksnosti ogromne sile koja je ovdje na djelu.
Dan dva nakon Teba incidenta, kada je ovaj stekao nacionalnu pozornost i opsežnu radio i TV pokrivenost, dvoje se stranaca, čiji je opis savršeno odgovarao onom emitiranom diljem Španjolske, kroz Tebu provezao u crvenom automobilu.
Možemo samo zamisliti zaprepaštenje sela.
Ljudi su u strahu skupljali djecu.
Guardia Civil alarmirala je sve uprave i cestovne patrole.
Za par sati dvojac je pritvoren u selu Campillos.
Mala Carmen, puna očekivanja, odvedena je na pozitivnu identifikaciju.
Nakon što ih je vidjela, sve što je rekla bješe, "Nisu oni."
Par stranaca imao je savršeno uredne putovnice i mogli su dokazati kako su na dan nestanka bili u Parizu. Mediji su izvijestili da je sve u redu, i o tome se više nije govorilo.
Dvoje stranaca je, nakon opetovanih isprika Guardie Civil, nastavilo svoje putovanje.
Nisam uvjerenja da su stvari tako jasne kao što bi Guardia Civil to htjela, štoviše, nisu se pokazale takovima u drugim slučajevima.
Postoji mogućnost da je sve bila samo slučajnost, ali tu je i mogućnost da samo sat kasnije osumnjičenima na Iberijskom poluotoku ne bi bilo ni traga.
Samo još jedna nelogična činjenica u ovom beskrajnom nizu nelogičnosti.
Ne smijemo zaboraviti da je u osnovi parapsihologija upravo to; proučavanje događaja kojima manjkaju znanstvena ili logička objašnjenja.
Salvador Freixedo
nastavlja se...
bglavac
irida
edin.kecanovic
