Ukazanja

Gore navedeno može se sresti u religijskom fenomenu ukazanja više negoli u bilo kojem drugom.

Devetnaest je stoljeća Crkva nemjerljivo polagala na ovaj fenomen, i mnoga fundamentalna vjerovanja kršćanstva zasnovana su na njemu.

Parapsihologija se ozbiljno bavila ovim fenomenom, te je bila među prvima koji će privući pozornost na njega. Koncem 19. stoljeća, Društvo za psihička istraživanja (Society for Psychical Research) iz Londona, anketiralo je 17.000 ljudi pitajući ih dali su ikada svjedočili ukazanju.

Deset posto ispitanika odgovorilo je potvrdno.

Prije ovog istraživanja bila je provedena studija od strane triju velikana povijesti Parapsihologije: Gurney-a, Podmore i Meyers-a, a summa sumarum koje je objavljen 1886. pod nazivom Phantasms of the Living (Utvare živućih).

Međutim, najdetaljnije istraživanje proveo je 1943. jedan drugi parapsiholog, G.N.M. Tyrell, i naslovljeno je Apparitions (Ukazanja).

Iako je knjiga daleko od otkrivanja izvora misterija, vrijedan je diskurs o različitim vrstama ukazanja kao i oslonac za ideju kako mnoga od ukazanja koja Crkva smatra autentičnima (izvedena od Boga ili drugih svetih likova), to ustvari nisu.

Ovo ne bi trebalo uzeti u obzir kao moj ikonoklastički stav, već kao logičku dedukciju ka istini.

U ovoj knjizi ne namjeravam ići u dubinu toga što parapsihologija ima za reći o tom pitanju. Zainteresirani čitatelji mogu konzultirati moju knjigu Parapsihologija i religije za više na tu temu.

Jedino bih želio ukazati na značaj discipline u odnosu na nove stavove koji su se rodili u milijunima umova.

Autori kao što su Vincent Gaddis, Leo Talamonti, Raymond Drake, Peter Kolosimo, Erich Von Däniken, Jacques Vallee, John Keel, Jacques Bergier, R. Charroux i Aime Michel, Paul Misraki, itd., iako ne parapsiholozi u najužem smislu, ipak su, kad prezentiraju svoje teorije zalazeći u područje transcendentalizma, pod utjecajem otkrića do kojih su došli striktno metodološki parapsiholozi.

Crkva je ovih dana postala opreznija kada se radi o priznavanju bilo koje vrste vizija i ukazanja.

U slučajevima koji imaju veze s ukazanjima, Crkvene vlasti će se gotovo a priori izjasniti s "ne".

Da su se ukazanja u Lourdes-u ili Fatimi dogodila danas, vatikanski dužnosnici bi im gotovo sigurno zanijekali bilo kakvu vjerodostojnost, a pogotovo ne bi poticali izgradnju svetišta ili neke druge oblike štovanja.

Plime i oseke Parapsihologije ispiru hramska stepeništa.

Prije nekoliko godina, španjolski isusovac otac Carlos M. Staehlin, objavio je knjigu u kojoj propituje uvjerenja o ukazanjima koja se do tada smatralo neoborivima.

Španjolske crkvene vlasti, pod pokroviteljstvom i blagoslovom diktatora Franca, odmah su osudile knjigu i povukle ju s polica knjižara i knjižnica.

No sumnje oca Staehlin-a o ukazanjima i "čudesnim" događajima proširile su se na druge crkvenjake.

Kod mnogih od njih, u Fatimi, Lourdes-u, a i kod drugih „autentičnih“ ukazanja, bilo je mnogo osobitosti dobro poznatih u Parapsihologiji.

Te osobitosti se ponavljaju u ukazanjima koja nemaju ništa sveto u sebi, a u vezi kojih postoji još mnogo stvari koje treba reći.

Evo nekih od njih:

* U početku je ukazanje neprecizno i nejasno, postaje sve jasnije definirano kasnije.

* Ukazanje je često u početnoj fazi nepotpuno: "Slika je bila nepostojana.

Bilo je nakošeno.

Sv. arhanđeo Mihael pojavio se kao dijete s dugim, lopatastim noktima.

To je imalo malena krila koja nisu bila sasvim povezana s leđima.

Dijete je grozno izgledalo.

Djevica nije imala stopala."

(Svi ovi detalji su iz poznatih ukazanja iz Garabandala u Španjolskoj, 1961-65.)

* Ukazanje je popraćeno eksplozijom ili glasnim zvukom.

U Fatimi, jedna od svjedokinja, Lucija, rekla je da, kad se Djevica razišla, "Bilo je to poput uzlijetanja udaljene rakete."

Mnogo puta također bude uočen zvuk električnog zujanja.

* Ukazanje uslijedi nakon pojave vatrenih kugli ili svjetala na nebu.

Ponekad se svjedoči čudnim oblacima, prije ili poslije ukazanja.
U Garabandalu su, na primjer, viđene vatrene kugle, a Djevica je objasnila, "Ja u toj vatri dođoh da te posjetim."

* Ukazanja nalažu izvršavanje neobičnih radnji, poput utrkivanja naokolo, sklizanja po zemlji, bacanja na stijene ili po tlu, hodanja uokolo s podbočenim nogama, zauzimanje bolnog položaja za promatranje pojave (kao što se dogodilo u Garabandalu), jedenje trave (kao u Lurdu), te levitiranje kroz zrak samo da bi se opet prizemljilo, a zatim naglavačke iskočilo kroz prozor ostavši visjeti za stopala (kao što je bio slučaj u Ladeira-i, u Portugalu).

* Neke su vizije potpuno subjektivne ili halucinantne: Svjedoke se može vidjeti u ekstatičnoj pozi, svaki zagledan u drugom smjeru. Mnogo puta ukazanje mogu samo oni vidjeti.

* Primanje poruka u kontradikciji sa sadržajem drugih poruka ili znanstvenim činjenicama.

* U sagledavanju vizija na otvorenom primijećeno je da je odjeća, koja bi po svim pravilima trebala biti promočena od kiše ili zamrljana blatom, potpuno čista i suha.

* Tu su gotovo uvijek predviđanja velikih katastrofa, ne samo za dotičnu regiju ili zemlju, već i za cijeli svijet. Kraj svijeta često bude spominjan.

* Manja predviđanja su obično prilično točna, no velika predviđanja obično zakažu (što uzrokuje da pojava i njezini svjedoci potpuno izgube kredibilitet).

* Zanimljiv detalj vezan uz ovaj fenomen je da se neće držati obećanog pojavljivanja.

Čini se da uživa u odgađanju, i obično ima nezadovoljavajuće objašnjenje za svoj nedostatak točnosti.

• Česta su istinska iscjeljenja, i to ne samo kod vjerskih ukazanja.

* Vrlo ugodne ili loše mirise često se može opaziti.

* Također je zanimljiva i pojava smrtnih slučajeva među svjedocima ubrzo nakon što su vidjeli ukazanja. Te smrti obično budu u obliku teških nesreća, često povezane s automobilima.

* Nije neobično da svjedoci osjećaju velike krajnosti hladnoće ili topline.

Mnogo se više detalja može dodati na ovaj popis činjenica koje se odnose na ukazanja.

Čini se da su neke od ovih činjenica toliko zagonetne da čak i parapsihologija, koja bi trebala biti imuna na takve događaje, odluči ignorirati poteškoće koje one predstavljaju.

Ista se stvar dogodila godinama unazad u psihijatriji kada je ova naišla na oblik ludila toliko čudan da je odlučila ne uključiti ga u svoje tekstove u nadi da će ga preuzeti neka druga znanost.

Tu mislim na ozbiljne slučajeve "demonske opsjednutosti“.

Psihijatrija najbolje zna kako se nositi sa slučajevima opsesije ili pseudo-opsjednutosti, zajedno s beskonačnim formama u kojima se pojavljuju.

Ali kada se ispostavi da je pacijent sposoban hodati po stropu, ili da može lebdjeti u zraku (kao što je viđeno u Istjerivaču Đavola /The Exorcist/), ili u mogućnosti pogoditi najdublje misli nazočnih dok na sve vjerske stvari reagira nasilno (i opasno), psihijatrija obično ustupi mjesto teologiji.

Teologija, koja vodi brigu o stvarima te vrste već stoljećima, čini se još uvijek to čini, samo sada je zatvorenik vlastitih dogmi koje su je dovele do luđačke košulje.

Velik broj parapsihologa onda slijedi njihov primjer i okreću leđa složenim paranormalnim događajima. Jednostavno ih ignoriraju.

Jedan od tih fenomena, koji se danas događa u širokom opsegu, je spontano "pojavljivanje ni od kuda."

Ta određena vrsta ukazanja naširoko je odstranjena iz onih vrsta o kojima smo raspravljali, a koje su opipljive.

Kod ove vrste, međutim, u igru ulaze ljudi koji su više ili manje normalni, premda njihova provenijencija i životna povijest znaju biti sjenoviti.

Čini se kako su to čovjekolike materijalizacije određenih energija koje su od ključnog značaja za dešifriranje najvažnijih zagonetki života i svijeta.

Adepti spiritističkih doktrina automatski će pomisliti na duhove, a NLO-entuzijasti na vanzemaljce.

Iako je istina kako je ovaj tip ukazanja povezan s NLO-ima, osobno ne vjerujem da su to niti "duhovi" niti "vanzemaljci" u najužem smislu.

 

 

Salvador Freixedo

nastavlja se...

http://www.val-znanje.com/