Vitamin C – Vitamin života!

Poslije OPC-a, vitamin C je drugi stup u mom zdravstvenom sustavu. Za mene je vitamin C najvažniji vitamin za ljudski organizam. Vitamin C sudjeluje u preko 95% svih procesa razmjene supstanci (metabolizma) u našem tijelu. Što se mene tiče, to i nije vitamin, već hranjiva supstanca.
Nakon kisika i vode, vitamin C je najvažniji sastojak za vitalne životne funkcije. Postoje na tisuće i tisuće istraživanja napravljenih na temu vitamina C i njegovog pozitivnog djelovanja na ljudsko tijelo.
Vitamin C je istovremeno osnova, katalizator i regulator procesa metabolizma odnosno razmjene supstanci u organizmu. Vitamin C je jedini vitamin koji bi se trebao u gramima nalaziti u našem tijelu. U jetri i stanicama mi ga akumuliramo u količini od oko 2-3 grama, tj. 2.000 – 3.000 mg (miligrama). Zvanična preporučena količina za dnevni unos kod odraslih kreće se od 60 – 75 mg. U nekim zemljama se za vrijeme trudnoće i dojenja preporučuje unos od 200 mg dnevno.
Tako vam je to. A sada ću objasniti zbog čega su te doze nedovoljne za odraslog čovjeka. Ono što rijetki među nama znaju (uključujući i liječnike), jeste činjenica koja se vješto krije.
Ljudi, primati, domaća svinja, morsko prase i jedna vrsta slijepog miša koja se hrani voćem tijekom evolucije izgubili su svoju osobinu da sami sebi proizvode vitamin C. Sve druge životinje proizvode svoj vitamin C u zavidnim količinama. Za te životinje vitamin C znači – vitamin.
Jedan kućni mačak proizvede približno 1000 mg vitamina C dnevno, pas proizvede do 5000 mg vitamina C dnevno, dok koza proizvede čak 10.000-12.000 mg vitamina C dnevno!
Ako napravimo usporedbu, postavlja se pitanje kako može doza od 60
– 75 mg biti dovoljna odraslom čovjeku?

Ta doza jedino sprječava da ne umremo od skorbuta u roku od 7 - 8 tjedana. To je smrt koja nastupa kada se iscrpe sve rezerve vitamina
C. Većina istraživača s područja vitamina slaže se da se neophodna doza vitamina C za čovjeka kreće od 30 – 50 mg/kg tjelesne težine. To bi značilo da je odraslom čovjeku, teškom 75 kg dnevno potrebno između 2.000 – 3.500 mg vitamina C.
Kada smo bolesni, pod velikim stresom ili opterećenjem, ako se nepravilno hranimo, a također i kod sportaša i pušača, navedena doza se individualno usklađuje. Da bismo unijeli navedene doze vitamina C, morali bismo dnevno pojesti 40 naranči ili oko 7 kg kiselog kupusa.
Međutim, većina ljudi svuda oko nas, živi, takoreći, na granici skorbuta. Obzirom na činjenicu da vitamin C sudjeluje u građi sustava naših krvnih žila, a da su nam arterije sačinjene od kolagena, nedostatak vitamina C automatski znači da nam je stanje krvnih žila loše.
Sve to izgleda ovako:
čitavo naše tijelo sastoji se od kolagena, naše stanice leže u kolagenu. Arterije se sastoje od kolagenskih vlakana i izgledaju kao hidraulična crijeva. Ta kolagenska vlakna su jača od čelika, a vitamin C je taj koji im daje čvrstoću. Ako patimo od nedostatka vitamina C, naše će arterije dobiti male brazde ili pukotine. Tada mozak odmah registrira nastale pukotine i daje signal jetri da počne s proizvodnjom kolesterola u cilju začepljivanja pukotina u stijenkama arterija. Zapravo, problem sa kolesterolom nastaje zbog nedostatka vitamina C. Zatim na scenu stupe liječnici i kažu: „Taj strašni i „zli“ kolesterol mora van.“, i pokušavaju svakojakim kemijskim sredstvima zaustaviti prirodne tjelesne mehanizme. Tijelo ne čini ništa loše i ne mora taj „loš“ kolesterol izbaciti van, već se oštećenim arterijama moraju donijeti mikro elementi, hranjivi sastojci u vidu vitamina C, minerala i OPC-a. Oni će popraviti oštećenja i pružiti zaštitu od slobodnih radikala. U trenutku kada je pukotinica u zidu arterije „popravljena“, mozak daje signal da se iz arterije ukloni naslaga koja je služila kao čep na pukotini tako da arterija ponovo postaje slobodna i u cijelosti prohodna za krv. Navesti ću opipljiv primjer koji je lako provjeriti:jedan moj poznanik imao je već tri infarkta srca, ugrađena mu je premosnica koja se nakon nekog vremena začepila kolesterolom. Konstantno rastezanje tehnikom balona također nije donijelo poboljšanje. Onda je on, na moj savjet, uzeo jednu depo–kapsulu vitamina C od 300 mg (a zahvaljujući unosu OPC-a, djelovanje vitamina C je udeseterostručeno na 3.000 mg), uzimao je još dvije kapsule OPC-a i dvije kapsule prirodnih minerala („Schindele's“) godinu dana, dodatno uz svoju terapiju medikamentima. Kada je poslije godinu dana provučen kateter na klinici, a u cilju snimanja arterije, profesori su ostali zapanjeni vidjevši da su naslage nestale; samo su rekli: „Sve je savršeno čisto!“
Neophodno je shvatiti sljedeće: to su prirodna sredstva koja tijelo samo ugrađuje i koristi. Stalno ponavljam da nije liječnik taj koji liječi tijelo, niti si ti taj koji se liječi, tijelo se samo liječi kada mu se osiguraju svi potrebni hranjivi sastojci. Ja sam kao dijete uzimao puno vitamina C, nekada i po 5.000 mg na dan.
U Njemačkoj je prisutan nedostatak vitamina C još u dječjem uzrastu. U Rumunjskoj su liječnici svakom djetetu prepisivali vitamin C i za vrijeme oporavka poslije bolesti, ali i u kombinaciji s vitaminima B– kompleksa. Nekada su imali specijalni vitamin C za djecu.
Dok sam išao u školu, od džeparca sam kupovao vitamin C od 500 mg i jeo po 10 kapsula dnevno. Uvijek sam bio zdrav, što se potvrđuje i danas kada mi je 50 godina.
Vitamin C mora se unositi u malim dozama, a najbolje u vidu depo- kapsula koje se postupno rastvaraju. Na taj način će ih tijelo bolje apsorbirati i upotrijebiti.
Linus Paulig, otac vitamina C, dobitnik Nobelove nagrade, uzimao je do 10.000 mg vitamina C dnevno i doživio duboku starost od 95 godina. Dr. Rat, učenik i nekadašnji Paulingov suradnik, godinama pokušava ljude u Njemačkoj uvjeriti u značaj vitamina C i mikro hranjivih supstanci za naše tijelo. Međutim, farmacija sve to diskreditira i sabotira.
„Ako jednom doktoru Linusu Paulingu ili jednom doktoru Ratu nije pošlo za rukom da ljude uvjere koliki je značaj vitamina C, meni samo ostaje boriti se kako bi ih probudio i razdrmao i nastavio im ukazivati na značaj vitamina C i minerala za ljudsko zdravlje. Možda će ljudi imati više povjerenja u tvrdnje običnog malog čovjeka koji potječe iz njihovih redova, u to se nadam i ostajem živi primjer svega rečenog“

Najbolje od svega je to što, kada kombinirate OPC s vitaminom C, onda ne morate, kao Dr. Linus Pauling, gutati veliku količinu vitamina C; obično je dovoljna jedna depo–kapsula od 300 – 500 mg čije će djelovanje OPC udeseterostručiti pa ćete imati dozu od 3.000 – 5.000 mg.
Razmislite ponovo, ako mali pas sam proizvede 5.000 mg vitamina C, kako će onda čovjek opstati sa svega 60 mg vitamina C. Pomoću vitamina C možete regulirati pražnjenje crijeva. Povećavajte dozu vitamina C sve dok ne počnete imati stolicu svaki dan jednom ili dva puta. (S tim što stolica ne smije postati meka.)
Tada je unos vitamina C pravilno doziran.

Ako se predozira, vitamin C će izazvati proljev koji traje određeno vrijeme. Može se čak i kod zastoja stolice pribjeći rješenju s predoziranjem vitamina C. Na taj način otklanjamo zatvor, a istovremeno se ne izlažemo štetnom djelovanju laksativa. Vitamin je jedna vrsta blage kiseline, koja pak u organizmu djeluje alkalno (bazno). Rastvoriv je u vodi, a svaki višak tijelo samo izbacuje.
Osim u izgradnji kolagena u vezivnom tkivu, vitamin C sudjeluje u resorpciji željeza, u zarastanju rana i prijeloma kostiju, stimulira imunološki sustav, aktivira metabolizam stanica, vrši sintezu hormona nadbubrežnih žlijezda, štiti od raka (antioksidativnim djelovanjem) i važan je zaštitni faktor protiv štetnih supstanci iz prirodne sredine.
Iskoristivost vitamina C iz raznih izvora, bilo iz naranči ili iz brokula ili iz vitaminske kapsule - nema razlike. Najvažnije je da ga u tijelo unosimo u malim količinama. Ja osobno, dnevno uzimam 300 mg vitamina C, jednu OPC kapsulu i dvije kapsule Schindeleovih mljevenih minerala. Osigurate svoje tijelo vitaminom C jer je od vitalnog značaja.