8. Visoko društvo

Wall Streetom su tada vladali poslovni pustolovi, uključujući legendarne ličnosti kao što su bili Morgan, John D. Rockefeller, Vanderbiltovi, Edward H. Harriman, Jay Gould, Thomas Fortune Ryan i drugi manje poznati, no jednako živopisni likovi. Neki bi od njih procvjetali tek na jedan dan,

da bi potom bili prega.eni i zaboravljeni. Većina se bavila

tako sumnjivom trgovinom da bi svatko tko bi danas poku.ao

to isto već sutra vjerojatno bio primoran započeti .ivot u

nekoj stranoj prijestolnici iz koje mu ne bi prijetilo izručenje

Americi. Baveći se ugljenom, .eljeznicama, čelikom,

duhanom i novim područjem električnih uređaja, oni su dr.ali

sve konce u svojim rukama.

Prema bezobzirnom i drskom Tvvainu, evanđelje koje su

propovijedali ti razbojnički magnati tijekom galopirajuće faze

industrijske revolucije glasilo je: »Zgrabi novac. Zgrabi ga

brzo. Zgrabi ga napretek. Zgrabi ga nepo.teno ako mo.e. ili

po.teno -ako ba. mora..«

Svaki dan kad bi odjeknuo gong koji je označavao

zatvaranje burze na Wall Streetu mnogi bi se njezini članovi

preselili u hotel VHildorf-Astoria, koji se tada nalazio na mjestu

na kojem se danas uzdi.e Empire State Building. Svakom bi

brokeru uspje.an prodor među članove »vvaldorfske gomile«

značio patentiranje prava na uspjeh. Veličanstvena predvorja i

blagovaonice tada bi se pretvarale u pozornice predstava u

kojima su se mogla gledati razmetanja pobjednika ili

obeshrabrenost gubitnika. Strepnja je ovdje često bila gotovo

opipljiva u zraku.

Tesla bi instinktivno krenuo prema staklom odvojenoj

»Dvorani palmi« da bi vidio i bio viđen te tako na sebe

podsjetio boga-

18

Visoko dru.tvo

tune va.ne za njegovu daljnju karijeru. Počeo je tamo redovito

večerati jo. prije no .to si je mogao dopustiti stalni boravak u

tom otmjenom hotelu. U usporedbi sa silnim bogatstvom

kojim su raspolagali ovi .pekulanti i pokretači razvoja tog

vremena, on nije bio imućan. No bio je zgodan, uglađen,

.armantan, i .ivio je na način kojim je poručivao da su njegovi

izgledi za ostvarenje budućeg bogatstva sjajni, kao .to su

uistinu i bili. Pa konačno, kako je to zamijetio Ward McAllister

iz tjednika Gilded Age: »Danas se čovjek s milijun dolara mo.e

osjećati jednako sretnim kao da je uistinu bogat.«

I sam je Tesla postao članom McAllisterove elitne skupine

bogata.a, zauzimajući svoj dru.tveni polo.aj u njegovoj

njujor-.koj grupi »400«. Susretao se s tim proslavljenim

»velikim, tihim ljudima hladnih očiju i grubih osmijeha« na

njihovu vlastitom terenu. Oni su se udvarali njegovom znanju

a on je u.ivao u toj igri. Mo.e li si dopustiti da bude

»morganiziran« kao Edison? Ili bi trebao postati »astoriziran«,

»insulliziran«, »melloniziran«, »rvaniziran« ili »frickiziran«?

Nije imao nikakvih iluzija o riziku koji je u to uključen. Tko bi

god od njih ulo.io svoj kapital u njegove izume, zasigurno bi

se uplitao u njegov rad, a vjerojatno bi bilo i onog krajnjeg,

konačnog nadzora pri dono.enju odluka. Tako taj sustav

djeluje i to je naprosto cijena koju izumitelj mora platiti.

Nekoliko ga je znalaca već počelo nazivati najvećim

izumiteljem u povijesti čovječanstva, većim čak i od Edisona.

Ako su bili potrebni daljnji dokazi o njegovu uspjehu u

Novom Svijetu, mogli su se pronaći u zakulisnim igrama koje

su se počele odvijati oko njega - i to ne samo u Edisonovu

taboru, nego mnogo ti.e i kod ostalih znanstvenika kojima su

novine posvećivale znatno manje pozornosti i koji nikad nisu

dobili pozivnicu za uzbudljiva i slavna prikazivanja u

njegovom laboratoriju.

Čitav svoj .ivot Tesla je njegovao dobre odnose s grupom

novinara, izdavača i knji.evnika koji su ga obo.avali. Mada su

mu predavanja donijela svjetsku slavu i ostala sačuvana u

zapisima znanstvenih udru.enja, on nikada nije predao članak

bilo kojem

119

TESLA - ČOVJEK IZVAN VREMENA

akademskom glasilu. Zapravo, kad je stigao u Ameriku takvi

časopisi nisu jo. ni postojali. Institucionalna povezanost velike

trojke - industrije, vlade i sveučili.ta - znanstvenicima jo. nije

bila prihvaćeni put za postizanje priznanja. No, sada se to

počelo mijenjati.

On je po vlastitom izboru bio usamljenik, iako je vrijeme

vukova samotnjaka brzo prolazilo. Sam Edison je kao jedan od

posljednjih »neovisnih« pronalazača bio prijelazni lik, koji je

izgradio prvi veliki istra.ivački laboratorij i time utemeljio

budući način rada suvremene znanosti.

No, Tesla se čitav .ivot gnu.ao uključivanja u poslove

korporacija, i to iz dva razloga - jer bi ga većina drugih

in.enjera dovela do ludila svojom nestrpljivo.ću te zato .to mu

je bio mrzak bilo kakav oblik nadzora. Ako već mora raditi s

nekim tko pripada nekoj korporaciji, tada je najbolje da to

bude njezin predsjednik ili barem predsjedavajući u njezinu

nadzornom odboru.

S onima koje je svakodnevno promatrao u VValdorfu,

nakon .to bi se burza zatvorila, moglo se porazgovarati o vrlo

malom broju tema. Uglavnom su ih zanimale cijene i tarife, a

strahovanja su im se svodila na novčarsku paniku i radničke

nemire. Stranačka politika jedva ih je zanimala, osim

kupovanja glasova koji su im bili potrebni kako bi za.titili

svoje cijene i tarife. Bernard Baruch pričao je jednom

prigodom o neotesanom njemačkom trgovcu Jacobu Fieldu,

zvanom Jake, kojega su neki njegovi zahvalni prijatelji častili

večerom. Kad su dvije zgodne dame koje su sjedile do njega

utihnule ne znajući o čemu bi s njim mogle pričati, jedna od

njih se ipak odva.ila i upitala ga voli li Balzaca. Jake zavrnu

svoje brkove i reče: »Nikad se ne bavim ničime osim

dionicama.«1

Teslinu ukusu mnogo su vi.e odgovarali novinari i

obrazovane .ene. Sto se tiče ljudi od tiska, oni bi u načelu bili

toliko očarani njegovom karizmatičnom nazočno.ću da bi se

nakon susreta s njim te.ko mogli prisjetiti ima li on gustu i

crnu ili pak smeđu valovitu kosu, koja mu je boja očiju ili

koliko su mu dugi palčevi -začudo, ovo posljednje bilo je u

predmet općeg zanimanja.

120

Visoko dru.tvo

Spisatelji toga doba često su se koristili kićenim proznim

stilom, a vodeći je u takvom načinu izra.avanja bio Julian

Haw-thorne, pisac i jedini sin Nathaniela Havvthornea. Očaran

Teslom već pri svom prvom susretu s njim opisao ga je kao

viziju opa.e-nu kroz dim opijumskog brloga:

»Ugledah visokog, vitkog, mladog čovjeka dugačkih

prstiju i ruku, čiji su pomalo usporeni pokreti prikrivali

izvanrednu snagu mi.ića. Lice mu je bilo ovalno, .iroko kod

sljepoočica, a sna.no oko usana i brade. Imao je duguljaste oči

nad kojima bi se kapci rijetko posve otvorili, pa bi izgledao

kao da hoda u snu privučen prizorima koji ostalim smrtnicima

ostaju skriveni. I smije.ak mu je bio polagan, kao da se budi

usred zbilje i u njoj nalazi ne.to .aljivo. Uzgred bi odisao

ljubazno.ću i prijazno.ću koje su gotovo graničile sa

.enstveno.ću, a ispod svega bi se nalazila jednostavnost i

netaknutost djeteta... Imao je gustu i valovitu smeđu kosu,

plave oči i nje.nu ko.u... Susresti se s Teslom značilo je

zadrijeti u područje slobode slobodnije i od usamljeni.tva, jer

se obzor toliko prote.e...«2

S druge strane, jedna je od pronalazačevih tajnica napisala

da je Tesla imao gustu, crnu kosu, i to glatko zače.ljanu

unatrag.

Ipak, izgleda da se svi sla.u u jednom - snazi Tesline osobnosti.

Franklin Chester je u glasilu Citizen od 22. kolovoza

1897. zabilje.io da nema toga tko Teslu mo.e pogledati, a da

ne osjeti njegovu snagu. Chester ga je pritom opisao kao

visoku osobu, i to znatno vi.u od 185 cm (on je ustvari bio

visok gotovo puna dva metra), velikih dlanova s neuobičajeno

dugačkim palcima, ».to je znak velike inteligencije«. A .to se

tiče izumiteljeve kontroverzne kose, Chester je iznio da je

ravna, posve crjia i sjajna te strogo zače.ljana preko u.iju

prema zatiljku. Imao je visoko smje.tene kosti lica slavenskog

tipa, a upale oči bile su plave boje i znale bi se grozničavo

za.ariti kao kakve u.arene kugle.

»Izgledalo je kao da su oni čudnovati svjetlosni bljeskovi

koje izvodi pomoću svojih instrumenata«, nastavio je Chester,

»ispaljeni iz njih. Glava mu je duguljasta oblika, a brada vrlo

.iljasta... Kad progovori, primorani ste slu.ati ga. Mo.da i ne

■)

TESLA ČOVJEK ’AN VREMENA

znate o čemu govori, ali ipak vas očarava... Sjajno govori

engleski jezik, onako kako ga govore visoko obrazovani

stranci, bez naglaska i vrlo jasno... A jednako tako dobro

govori jo. osam drugih jezika...«

Arthur Brisbane, urednik Hearsta sklon slikovitom

izra.avanju ustvrdio je da su izumiteljeve oči »prilično

svijetle«, i to zbog tolikog umnog naprezanja (Tesla je kasnije

potvrdio da je to istina). I Brisbane je iznio opće prihvaćeno

mi.ljenje da dugački palci označavaju njegov moćan intelekt,

pozivajući svoje čitatelje da se prisjete malih palčeva .to ih

imaju majmuni. No, za Teslina je usta mislio da su premalena,

a za bradu, iako mu se nije činila bradom slabića, da ipak ne

iskazuje dostatnu snagu. Nagađajući da je vi.i od 185 cm, a

te.ak manje od 70 kg, primijetio je da Tesla naginje

pogrbljenosti. Glas mu je opisao kao pomalo piskav, vjerojatno

zbog unutarnje napetosti.

»On posjeduje onu dozu samodopadnosti i samopouzdanja

koja obično ide ruku pod ruku s uspjehom.«3

John J. O’Neill, glavni urednik znanstvene rubrike

njujor.kog Herald Tribunea i dobitnik Pulitzerove nagrade, koji

je kasnije postao Teslin prvi biografi vjeran dugogodi.nji

prijatelj, opisao mu je oči kao sivo-plave te njihovu boju

pripisao genetskom naslijeđu, a ne umnim naprezanjima. Za

njega je Tesla bio bog čija je nadzemaljska o.troumnost

»stvorila suvremeno doba«.4

Sa svog romantičnog stajali.ta O’Neill bilje.i kako je Tesla

bio isuvi.e visok i vitak da bi ga uzeli kao model za Adonisa,

no to su u potpunosti mogle nadoknaditi njegove ostale

osobine.

»Bio je zgodan i magnetski privlačan, ali je bio tih, gotovo

stidljiv. Govorio je meko, bio je vrlo obrazovan i uvijek se

lijepo odijevao.«

.to se tiče Teslina osobnog pogleda na ova pitanja, bilo mu

je drago kad su ga proglasili najbolje odjevenim mu.karcem

Pete avenije. .tovi.e, kako je jednom prigodom rekao svojoj

tajnici, nastojat će da tako i ostane. Na ulicu bi obično izlazio

u crnom ogrtaču i obavezno s polucilindrom - njih bi nosio

čak i u svom laboratoriju, osim ako neki iznimno značajan

pokus ne bi zahti-

22

Visoko dru.tvo

jevao svečano večernje odijelo. Maramice su mu bile od bijele

svile a ne platnene, kravate mirnih boja, a ovratnici strogo

u.krobljeni. Sve dodatke odjeći, uključujući i rukavice, bacao

bi nakon vrlo kratkog kori.tenja. Nikad nije nosio nakit i nije

ga volio vidjeti ni na drugima, .to je bio rezultat njegovih

fobija.

Robert Undervvood Johnson je, nakon .to je upoznao

Teslu, dogovorio da Sveučili.te Yale, koje je bilo i njegova alma

mater, dodijeli Tesli počasnu titulu. Kasnije je i Sveučili.te

Columbia odlučilo Teslu odlikovati na isti način pa su od

Johnsona zatra.ili da im dostavi svoj opis i viđenje posebnih

vrlina koje, prema njegovu mi.ljenju, krase izumitelja. Teslina

osobnost, napisao je, posjeduje »izrazitu nje.nost i iskrenost,

skromnost, profinjenost, velikodu.nost i snagu...«

I .enski bi rod jednako često očarao kao i svoje mu.ke

po.tovatelje.

Gospođica Dorothv F. Skerritt je, kao njegova

dugogodi.nja tajnica, posvjedočila da su čak i u poznijoj dobi

njegova nazočnost i uglađenost posvuda ostavljale zapa.en

dojam. Napisala je: »Činilo se kao da njegove upale, čelično

sive, nje.ne, a ipak prodorne oči, smje.tene pod str.ećim

obrvama, uspijevaju pročitati va.e najskrovitije misli... lice mu

je zračilo nečim gotovo nadnaravnim... njegov nje.ni

polusmije.ak i uglađenost odmah bi odavali osobine

d.entlmena, ukorijenjene u njegovoj du.i.«5

Njegova prijatelja Havvthornea dojmila se ne samo Teslina

fizička privlačnost nego i bogatstvo njegove obrazovanosti i

kulture. Rijetko se susreće znanstvenik ili in.enjer, napisao je,

koji je istodobno i pjesnik, i filozof, i ljubitelj glazbe

profinjena ukusa, i lingvist te sjajan poznavatelj jela i pića.

»Bilo da se govorilo o godi.tima vina ili kuhanju plodova iz

povrtnjaka, on se u to razumio.« A kad bi progovorio, ustvrdio

je Havvthorne, na njegovu se licu ogledala budućnost i moglo

se vidjeti »kako čovječanstvo... uzdi.e Titana i spoznaje

nebeske tajne. Vidio bih da dolazi vrijeme kad ljudi vi.e neće

biti primorani mukotrpno raditi kako bi pre.ivjeli, kad

pojmovi kao .to su bogat i siroma.an vi.e neće označavati

razlike među ljudima vezane za njihovo materijalno

123

TESLA - ČOVJEK IZVAN VREMENA

stanje, već za njihove duhovne sposobnosti i ambicije.

Vrijeme... kad će se znanje čak crpiti iz izvora koje nam je

danas te.ko zamisliti...«6

Ponekad je Tesla znao biti okrutan, .to je, čini se,

proizlazilo iz njegovih osobnih naklonosti ili gotovo prisilnih

antipatija. Gnu.ao se gojaznih ljudi i nije se trudio prikriti

svoje osjećaje. Po njegovu je mi.ljenju jedna od njegovih

tajnica bila predebela. Jednom je ne.to nespretno gurnula sa

stola i to je bilo dovoljno da je na licu mjesta otpusti. Klečući

na puna.nim koljenima, molila ga je da izmijeni svoju odluku,

ali on ju je odbio. Najdra.a po.alica koju bi rado pripovijedao

odnosila se na njegove dvije pratetke, a zasnivala se na

činjenici da su obje bile krajnje ru.ne.

Jednako je svojevoljan znao biti i u vezi s načinom

odijevanja svojih djelatnika. Tajnica je mogla utro.iti i

polovinu svoje mjesečne zarade na novu haljinu, ali on bi ipak

prona.ao razloga za kritiku te joj nalo.io da ode kući i

preodjene se prije nego .to odnese poruku nekom od njegovih

va.nih prijatelja bankara.

Izgleda da njegovi zaposlenici nikad nisu dvojili o

njegovoj neprikosnovenoj ulozi suca nadle.nog za ukusno

odijevanje i zapravo su mu bili izrazito vjerni. Jer bi im sve

nadoknadio svojim ostalim vrlinama. Njegovi pomoćnici

Kolman Czito i George Scherff te tajnice Muriel Arbus i

gospođica Skerritt ostale su uz njega i u dobru i u zlu. Kad je

ostario i davao već pomalo nesuvisle odgovore, novinari bi ga

.titili od njegovih vlastitih nesmotrenih izjava. Znanstveni

novinari Kenneth M. Swezey i O’Neill, jo. maloljetnici u doba

kad su ga upoznali, gotovo da su ga .tovali kao bo.anstvo.

Hugo Gernsback, slavni urednik znanstvenih tjednika i otac

znanstvene fantastike, objavljivao bi sve Tesline tekstove

kojih se mogao dočepati, dr.eći ga barem jednako značajnim

kao Edisona.

Taj lik .to je imao tako neobičnu moć opčinjavanja

okoline nije bio okru.en samo piscima, industrijalcima i

financijerima, već su mu dolazili i glazbenici, glumci,

kraljevi, pjesnici, kipari, sveučili.ni profesori, mistici i

ekscentrici. Bio je obasut počastima i odlikovanjima, strani

dr.avnici i vlade tra.ili su njegove usluge.

124

Visoko dru.tvo

Ljudi su ga nazivali čarobnjakom, vizionarom, prorokom,

nenad-ma.enim genijem i najvećim znanstvenikom svih

vremena. Ali, to nije bilo sve.

Naime, bilo je i onih koji su ga zvali prevarantom i .arlatanom,

isto kao .to su povremeno napadali i Edisona kad bi

»objavljivao« svoja otkrića i hvalio se novinarima. Kolege i

znanstvenici sa sveučili.ta ni Tesli nisu opra.tali isti grijeh.

Edisonova slava nad.ivjela je te optu.be zato .to je on

poduzeo mjere predostro.-nosti te se osigurao golemim

bogatstvom i moći, kao i velikim brojem sljedbenika. No,

Tesli su dolari sipili kroz prste kao pijesak i on je naposlijetku

ostao usamljen, udaljen i ravnodu.an pred mi.ljenjem

javnosti.

Njegov o.tar kritičar, VValdemar Kaempfiert, znanstveni

urednik novina The NewYork Times, nazvao ga je

»intelektualnim udavom« u čijem su smrtonosnom zagrljaju J.

P. Morgan i pukovnik Astor postajali bespomoćna lovina.

Kaempfiert ga je opisao kao »srednjovjekovnog praktičara

crne magije... mutnog poput nekog orijentalnog mistika« te ga

istodobno optu.io (umije.av.i i povijesne metafore) da je

beznadno zadrt i nazadni viktorijanac, nesposoban prihvatiti

novu atomsku znanost dvadesetog stoljeća. A njegovi kolege

novinari, ru.io ga je dalje Kaempfiert, »iako nisu mogli

shvatiti ono o čemu im [Tesla] govori, bili su odu.evljeni

njegovim prijedlozima o komuniciranju s Marsom te o

be.ičnom prijenosu električne energije na ogromne

udaljenosti.«7 U svojim je napadima uspio sna.no

nagovijestiti i to da među prevarene prije svega ubraja

novinare konkurentskog lista, Herald Tribune. O’Neill poklanja

Tesli isuvi.e povjerenja, pisao je Kaempffert, .to je rezultat

adolescentnog obo.avanja heroja. O’Neill je upoznao Teslu

dok je kao potrčko radio u knji.nici NewYork Public Librarv, a

navodno mu je čak pisao pjesme. Kaempffertov stav mo.da

će nam razjasniti sljedeća zgoda koju je opisao O’Neill:

»Godine 1898. Tesla je u velikoj dvorani Madison Square

Gardena odr.ao slavno prikazivanje svog daljinski

upravljanog broda i raznih vrsta torpeda. KaempfFert, koji je

u to doba jo. studirao, drsko je uvukao slavnog znanstvenika

u razgovor.

125

TESLA DVJEK IZVAN VREMENA

»Vidim da biste jo. veći brod mogli natovariti dinamitom«, ubacio se,

»nagnati ga da plovi pod vodom te jednim pritiskom prsta izazvati eksploziju

dinamita kad god to po.elite, jednako kao .to mo.ete nagnati svjedost da zasja

na pramcu broda ili s udaljenosti be.ičnim putem raznijeti čak i najveći bojni

brod.«

Tesla je prasnuo: »Ali, Vi tamo niste vidjeli nikakav be.ični torpedo! Vidjeli

ste prvog iz rase robota, mehaničkog čovjeka koji će obavljati te.ke poslove

ljudskog roda.«8

Zavidni znanstvenici i kritički nastrojeni novinari nisu bili jedini uzrok

Teslinih nevolja. Privlačio je i okultiste pa su se tako pod njegovu zastavu

poku.avali ugurati neki čudnovati mu.karci i .ene koji su se bavili jo.

čudnovatijim stvarima, progla.avajući ga svojim vrhovnim izvanzemaljcem. On

je rođen na Veneri, tvrdili su, a na Zemlju je dospio ili svemirskim brodom ili na

dugačkim krilima goleme bijele golubice.9

Ovi su nepo.eljni sljedbenici vjerovali da on ima sposobnosti proroka i

veliku psihičku snagu te da je »stigao na Zemlju« da bi obične smrtnike

razvojem automatizacije podigao na vi.u razinu. Djelomično zbog toga da

obeshrabri sve one koji su mu .eljeli pripisati neuobičajene sposobnosti i moći,

Tesla je ustrajno poricao čak i svoju osjetilnu darovitost koju je nesumnjivo

posjedovao. U istom je duhu krenuo dalje, izla.ući svoju mehanističku filozofiju

i objavljujući kako ljudi nemaju svoje vlastite volje te da je svaki njihov čin

rezultat vanjskih događaja i okolnosti.10 Međutim, unatoč svim njegovim

negiranjima čudne su ga spodobe nastavljale slijediti, povezujući katkad njegovo

ime s vrlo nezgodnim oblicima publiciteta. Postavljalo se pitanje - tko bi, osim

običnog .arlatana, mogao privući ovakvu vrstu ljudi?

Jedne se jesenje večeri Teslina otmjena kočija zaustavila pred rasko.nim domom

Roberta Undenvooda Johnsona na broju 327 Avenije Lexington. Na prohladnom

su povjetarcu posvuda blistale lučne svjetiljke, dok su otvorena kola, zatvoreni

jednoprezi i druge vrste vozila počela dovoziti pomno odabrane goste. Kroz

.irom otvorena vrata dopirali su nje.ni zvuči Mozartova »KonVisoko

dru.tvo

certa za klavir«. Obitelj Johnson nije se ubrajala među

bogata.e, no kod njih su se posve ravnopravno okupljali

milijuna.i, super-milijuna.i, siroma.ni umjetnici i

intelektualci. Iako se ni Robert ni Katherine nisu previ.e

razumjeli u znanost, oboje su naprosto obo.avali Teslu.

Bili su privlačan par, on učena izgleda, nadaren za strane

jezike, poeziju i uvijek pripravan na brz i duhovit odgovor, a

ona sitna i zgodna, no suvi.e inteligentna i nemirna duha da bi

se u .ivotu zadovoljila samo ulogom majke i .ene.

Osim .to su njegovali odnose s umjetnicima, oni su se

zaista iskreno zanimali za umjetnost. Johnson je bio pomoćnik

urednika tjednika Century Magazine, a kasnije je postao i

njegovim glavnim urednikom. Njihov je dom Tesli postao

pravi raj, jer mu je dočaravao civilizirane običaje gradova

Staroga Svijeta, koji su mu često nedostajali. Teslu i Mihajla

Pupina - iako su obojica stigli iz najsiroma.nijih dijelova

Jugoslavije - zaprepastio je prvi susret s vulgarnom bukom i

galamom Amerike. U Johnsonovu domu Tesla je mogao

susresti poznate europske umjetnike, pisce i političare, kao i

kremu američkog dru.tva.

S Johnsonovima ga je 1893. godine upoznao Thomas

Com-merford Martin i odmah su mu se svidjeli. Uskoro je ova

trojka razvila blisko prijateljstvo. Uz Roberta i Katherine Tesla

je naučio zanemariti strogu uglađenost, oslovljavati ljude

njihovim osobnim imenima, čak i u.ivati u ponekoj glasini.

Teslino ustrajno traganje za milijuna.ima koji bi financirali

njegove izume trojci je postalo najdra.om .alom.

Kad ne bi bili zajedno, razmjenjivali bi poruke putem

teklića - ponekad i po tri ili četiri na dan. Tijekom godina

dru.enja Robertovo i Nikolino dopisivanje obuhvaćalo je na

tisuće pisama, no gotovo isto je toliko bilo i onih koje je

Katherine oda.iljala »gospodinu Tesli«. Naime, tako ga je

oslovljavala čak i onda kad se vi.e nije trudila da u svojim

porukama prikrije sna.ne osjećaje koje je gajila prema njemu.

Nije dugo potrajalo da se Tesla dostatno opusti da im nadjene

i nadimke. Tako je Johnson dobio ime »Luka Filipov« po

legendarnom srpskom junaku kojemu se

177

TESLA - ČOVIEK IZVAN VREMENA

Tesla divio, a gospođa Johnson se pretvorila u »madame

Filipov«. Johnson mu je uzvratio tako .to je počeo učiti njegov

materinji jezik.

Pozivnice koje su mu Johnsonovi slali otkrivaju nam u

kakav je frenetičan dru.tveni .ivot izumitelj uronio u to

vrijeme. »Ako mo.e., navrati do nas kad odVan Allenovih

krene. Leggettima...«; »Dođi upoznati Kiplingove«; »Čeka te

Paderevvski«; »Treba. se susresti s barunom Kanekom...«. U

odgovorima koje bi Tesla naslovio: »Za Filipove«, potpisivao

se takvim frivolnim imenima kao, primjerice, Nikolaj I., ili

inicijalima »V. I.« koji bi označavali Velikog Izumitelja. Tako

zaigran uspijevao je biti samo s nekolicinom prijatelja.

Zahvaljujući Johnsonovima Tesla je sada dobio pristup i

povla.tenom rezervatu u kojemu su dokoni bogata.i igrali igru

.ivota s fanatičnom razmetljivo.ću i vulgarno.ću. Robert mu

je opisao rasko.ne bankete odr.avane u hotelu Delmonico, koje

su priređivali basnoslovni bogata.i. Nazivali bi ih srebrnim,

zlatnim ili dijamantnim večerama, ovisno o tome koju je vrstu

nakita trebalo staviti u ubrus ne bi li se nazočnim damama

pripravilo ugodno iznenađenje. Ponekad, zbog čiste potrebe da

se uzbuđenje i okusi, uokolo bi kru.ile cigarete uvijene u

novčanice od stotinu dolara.

Ako i nije bio osobno nazočan, izumitelj je zasigurno u

novinama čitao o jo. jednom bizarnom okupljanju koje su

nazvali imenom »Siroma.na zabava«. Događaj o kojem je

riječ, odvijao se u staroj kamenoj kući, prebivali.tu nekog

ko.ara sa Zapada. Gostima je nalo.eno da se pojave u

izno.enim, prljavim dronjcima. Sjedili su na du, pili pivo iz

konzervi i jeli ostatke hrane koje su im poslu.ivali lakaji u

svojim svečanim odorama, ali na drvenim tanjurima.

Suosjećajnost očito nije bila značajka ovog zlatnog doba.

No, zanemarimo li pitanje dobrog ukusa, bogatstvo je

imalo i svojih nepobitnih dra.i. »Jedina mogućnost da se kod

mene nađe novčić je da imam toliko novca da ga punim

.akama mogu bacati kroz prozor«, rekao je Tesla.1’

128

Visoko dru.tvo

U to je doba .ivio u hotelu Gerlach, koji se promovirao kao

»obiteljski hotel, strogo za.tićen od po.ara«. Tavorio je u njegovim

neglamuroznim prostorima te sanjario o hotelu

VValdorf na Petoj aveniji i njegovim zlatom bogato

ukra.enim listovima papira.

Osim .to je upoznao Rudvarda Kiplinga, kojega su i on i

Robert dr.ali jednim od najvećih pisaca svoga doba, u domu

John-sonovih Tesla je upoznao i spisatelje Johna Muira i Helen

Hunt Jackson, skladatelje Ignacea Paderewskog i Antonina

Dvofaka, primadonu Nellie Melba te čitavu paradu likova iz

dru.tvenog .ivota i politike.12 Tu je upoznao i nepoznatog, no

zapanjujuće zgodnog, ju.njaka koji je upravo diplomirao na U.S.

Naval Academy, mladog mornaričkog časnika Richmonda

Pearsona Hobsona.

Tesli je već bilo trideset i sedam godina, postao je pravi

kozmopolit i nova ga se poznanstva nisu lako dojmila. No,

osjetio je neobičnu privlačnost prema ovom mladom časniku,

čije su dječačke crte lica bile u neobičnoj oprečnosti s

njegovim tamnim, pomno njegovanim brcima. Hobson se, uz

srpske junake kojima se Tesla divio, najvi.e pribli.io njegovu

idealu - mu.evnom, romantičnom čovjeku od akcije koji u

sebi objedinjuje prirodnu inteligenciju i kulturno podrijedo.

Među zamjerke upućene Tesli ubrajala su se i .aputanja o

tome da je homoseksualac. U nekim drugim vremenima ili u

nekoj drugoj zemlji to ne bi previ.e utjecalo na njegovu

karijeru. No, u viktorijanskoj Americi i trezvenjačkom dru.tvu

in.enjera u kojem se kretao takva su govorkanja postala

otrovni arsenal njegovih neprijatelja. Budući da se nikad nije

udostojio osporiti trač bilo koje vrste, jedino obja.njenje svog

celibatskog načina .ivota koje je ikada iznio bili su posebni

zahtjevi koje je pred njega postavljao njegov rad. Međutim,

kako je to dru.tvu onoga vremena bilo neprihvatljivo, pritisci

da se konačno o.eni nisu jenjavali.

Povrh toga, Tesline razne fobije nisu ga činile vjerojatnim

kandidatom za intimne odnose. Međutim, u jednom je

razdoblju zakupio rasko.ni apartman hotela Marguery na

zapadnoj strani Park avenije, dok je u isto vrijeme stanovao u

drugom hotelu. Jednom

129

TESLA - ČOVJEK IZVAN VREMENA

je prigodom Kennethu Swezeyju rekao da mu je potreban za

susrete s »posebnim« prijateljima i znancima. No, ta je izjava

ostala otvorenom za mnoga tumačenja.

Johnsonovi su ga upoznali s mnogim ljupkim, nadarenim, i

bogatim .enama, koje su ponekad posjedovale sve tri odlike.

Za dobar dio njih govorilo se da ih je seksualno privukao. On

im nikad nije odgovorio na taj način, premda je takva vrsta

pozornosti očito godila njegovu egu.

Te jesenje večeri kad je stigao do doma Johnsonovih i već

pred ulazom čuo zvuke Mozartove glazbe, odmah je

prepoznao virtuozne ruke pijanistice. Marguerite Merington

bila je jedna od njemu najdra.ih osoba s kojima se volio

dru.iti na večerama i prijemima. Čini se da su divljenje i

osjećaji koje je gajio prema njoj bili vrhunac .to ga je mogao

osjetiti za neku .enu.

Ugledav.i ga, Johnson ga odmah odvuče kako bi ga

upoznao s jednom visokom, ozbiljnom djevojkom, odjevenom

u skupocjenu francusku haljinu ukra.enu cvijetom i

obrubljenu čipkom oko vrata. Kad se okrenula, njezine su ga

.ućkasto-smećkaste oči iznenadile. Bio je siguran da se nikada

ranije nisu sreli, ali te je oči već negdje vidio. Neka glumica,

mo.da?

»Gospođica Anne Morgan«, rekao je Johnson. »Gospodin

Tesla.« I ostavio ih.

Ona mu je lagano kimnula glavom i potom svoju pozornost

iznova posvetila glazbi. Tesla se nasmije.io samom sebi. Pa

naravno. Njezine su oči iskazivale istu onu odlučnu

inteligenciju koja se odmah mogla uočiti i kod njezina oca.

Gotovo ju je mogao zamisliti kako pripaljuje crnu cigaru.

Johnson mu je pri.apnuo da se djevojka zaljubila u njega. Ako

je tako, očito je odlučila ničim to ne odati. Dojmilo ga se

njezino dr.anje, očito stečeno u takozvanim .kolama za mlade

dame. Toliko bogata, a ipak tako dra.esna.

Kakva .teta, pomislio je, .to se djevojka uresila bisernim

nau.nicama - odmah su ga učinile nervoznim. U.ivao bi u

razgovoru s njom, no biseri su se pobrinuli da mu to postane

nemoguće. Mo.da će Robert biti toliko ljubazan da joj to

napomene za

130

Visoko dru.tvo

ubuduće. Prema riječima Elisabeth Marburv, Anne su tako

dobro čuvali pod staklenim zvonom da je ostala pravo dijete.

No, da je o tome trebao prosuditi Tesla, rekao bi da će ovo

samosvjesno stvorenje koje je stajalo pred njim vrlo brzo

ostaviti svoju čahuru. Bilo bi zanimljivo promatrati njezinu

preobrazbu.

Zaključio je da će Johnsonovi biti vi.e nego spremni

zadirkivati ga ako odmah ne iska.e zanimanje za .enidbu s

kćerkom J. Pierponta Morgana. Kao ambiciozan izumitelj

kojemu je bio potreban kapital, odmah je uvidio klopku koju

je predstavljala situacija. Nije mogao ohrabriti mladu .enu u

njezinim osjećajima, ali je morao na vrlo diplomatski način

učiniti sve da ih ne povrijedi.

Čim je utihnula glazba oko njega su se okupili ostali gosti.

Tih je dana bivao sredi.tem pozornosti svih dru.tvenih

okupljanja na kojima bi se pojavio. Ljudi su izbliza .eljeli čuti

nadarena govornika koji očarava svojim riječima. Bogata.i

obično nisu bili jako kritički nastrojeni prema znanosti, a Tesla

im je znao razbiti dosadu koju bi inače osjećali kad se govorilo

o tim pitanjima. Zauzvrat, on je uvijek dopu.tao da mu ma.ta

poleti u neslućene visine.

Međutim, ove im se večeri ispričao i potra.io Margueritu,

čiju je iskrenost vrlo cijenio. Uputiv.i joj pohvale za sjajnu

izvedbu, pomalo je nespretno upitao: »Recite mi, gospođice,

zbog čega iVi ne nosite dijamante i nakit kao ostale dame?«

»Kod mene se ne radi o pitanju izbora«, reče mu ona. »No,

kad bih i imala dovoljno novca da se natovarim dijamantima,

znala bih smisliti bolje načine da ga utro.im.«

»I, .to biste učinili s novcem kad biste ga imali?« upita je

sa zanimanjem.

»Tada bih radije kupila kuću na ladanju, samo .to ba. ne

bih u.ivala svakodnevno putujući iz predgrađa.«13

Tesla je zasjao od zadovoljstva. Lijepa i nadarena .ena, a

odbija dragulje. On sebi nikada nije zadjenuo čak ni ukrasnu

iglu na kravatu, niti je nosio satni lanac.

»Pa, gospođice Merington, kad počnem zgrtati svoje milijune

«, reče joj, »rije.it ću taj problem. Kupit ću čitav jedan

blok

3

TESLA ČOVJEK IZVAN VREMENA

kuća ovdje u NewYorku i u njegovu Vam sredi.tu izgraditi

vilu te posaditi drveće oko nje. Tada ćete imati svoj dom na

ladanju, a ipak nećete morati napu.tati grad.«14

Nasmijala se, pitajući se mo.da nije li to neka vrsta

prosidbe. No, vjerojatnije je kako je zaključila da Tesline riječi

predstavljaju tek njegovo uobičajeno zadirkivan]e.

Prema jednom od izumiteljevih bliskih prijatelja,

Marguerite je kasnije tvrdila da je bila jedina .ena koja je

ikada dodirnuh Teslu. No, njegov prijatelj ba. i nije vjerovao u

to. Nikad nije otkriven bilo kakav dokaz izumiteljeve

intimnosti s njom ih bilo kojom drugom .enom.

Isti je taj pouzdanik rekao da se Anne Morgan »bacila pred

noge« Tesli. No, ni tu nema ničega .to bi poduprlo mi.ljenje da

je njih dvoje povezivalo i.ta vi.e od prijateljstva. Njihove su se

karijere razvijale usporedno, pri čemu je Anne vlastitim

zaslugama postala vrlo značajna .ena. I premda se njezino ime

povezivalo s velikim brojem poznatih mu.karaca, nikada se

nije udala.

S vremena na vrijeme, da bi uzvratio na silne pozive

kojima su ga obasipali, Tesla bi pozivao članove grupe »400«

i manje va.ne smrtoike na profinjene bankete u hotel Vvaldorf.

Do.lo bi do prave jagme i ljubomornih ispada zbog pozivnica

na te veličanstvene događaje. Naime, znalo se da on osobno

odabire najfinija jela i pića koja će se poslu.ivati, nadgleda

njihovo pripremanje, ku.a umake i bira skupocjena vina. Nije

.tedio ni na čemu, ali nije ni pozivao običan puk.

Nakon takvih banketa pozvao bi goste da posjete njegov

laboratorij, gdje bi im odr.ao privatna »prikazivanja«, pa bi u

novinama sljedećeg dana osvanule mnoge proročanske najave

njegovih uzbudljivih izuma. Nije mogao odabrati rječitiji i

bolji način mučenja svojih znanstvenih suvremenika koji su

bili isključeni iz takvih predstava.

Ipak, njegova prilična ravnodu.nost prema .enskom rodu i

nadalje je ostajala predmetom govorkanja, čak i na

međunarodnoj razini. Jedne je večeri sjedio u Cafe de la Paix u

Parizu s jednim francuskim znanstvenikom, kad je nai.lo neko

kazali.no dru.tvo

32

Visoko dru.tvo

u kojem se zatekla i bo.anstvena .arah Bernhardt. Dok su

prolazili pored njih, glumici je na tlo znakovito pala čipkom

ure.ena maramica. Tesla je odmah skočio i uljudno joj vratio

ispu.teni predmet, gotovo je ne pogledav.i, odmah potom sjeo

te, na veliko čuđenje nazočnog Francuza, nastavio razgovor o

elektricitetu.

Čak ga je i londonsko glasilo Electrical Revievv (u broju od

14. kolovoza 1896.) u svom podu.em uvodnom članku korilo:

»Naravno, gospodin Tesla mo.e biti posve neranjiv kad se

radi o Kupidovim strijelama, no mi sumnjamo u to. Veliki

smo po.tovatelji njega osobno kao i njegova rada i odajemo

mu priznanje za umne sposobnosti... Međutim, imamo

dovoljno povjerenja u .enski rod i vjerujemo da ga čeka

njegova sudbonosna dama koja ne samo .to će odgovarati

njegovu inventivnom geniju, nego će mu pomoći da ga u

potpunosti izrazi: primjerice, kad će joj nastojati objasniti gdje

se protekle noći zadr.ao do dva iza ponoći... Ma koji bio

uzrok neuobičajenog stanja u kojem se nalazi ugledni

znanstvenik, nadamo se da će ubrzo nestati, jer smo uvjereni

da će znanost općenito, a osobito sam gospodin Tesla postati

bogatiji kad se konačno o.eni.«

Naravno, blagoglagoljivi pisac ovog uvodnika nije do.ivio

ispunjenje svog proročanstva. No, zasigurno nije ostao

razočaran Teslinim znanstvenim i tehničkim dostignućima

koja su uslijedila, jer će za izumitelja uskoro započeti jedno od

najčudesnijih razdoblja rada u njegovoj i inače sasvim

čudesnoj karijeri.

Događaj koji je obilje.io novi obrat Tesline sreće bio je

opet jedan telefonski poziv Georgea Vvestinghousea. Prelijepa,

nevjerojatna vijest. Izumitelj .urno potrpa sve potrebno u

kovčege i ukrca se na vlak za slapove Nijagare.