VIII.     poglavlje

Osma slika

 

(Slika: Istina. Pravednost.)

Osmog dana govorio je vrhovni svecenik:

'Istina i pravednost, vaga, zove se slika koju danas promatramo.

Kao sto slika VII sa slikom IV i slikom I ide zajedno, tako i slika VIII ide zajedno sa slikom V i slikom II.

Na slici II i V primas obecanje da ce ti biti objasnjeno ono sto stoji iza zastora.

Slika VIII ti pokazuje bit onoga sto je iza zastora, Istinu.

Ne trebas uciti suprotstavljene filozofske sustave. Ne trebas se pred ucenjem svecenika ovog ili onog hrama pokloniti i vjerovati. Trebas spoznati, nakon sto te odvagnu i utvrde da nisi prelagan, ono sto stvarno jesi. Sada se nalazis na putu Izide koji se provlaci kroz slike II, V, VIII, XI, XIV, XVII i XX kroz knjigu Thoth.

Pismena i usmena pouka vode te spoznaji Istine i gledanju kako djeluje veliki zakon o sijanju i zetvi, o zvuku i jeki, o djelu i odmazdi.

Pogledaj sliku VIII. Vladarica sjedi na prijestolju, zavezanih ociju drzi mac i vagu u rukama. Sjedenje upucuje na mir i - da je bez strasti. Zavezane oci nam kazu da moc koja vaze i kaznjava ne poznaje nikakav ugled osobe, da je nezainteresirana. Na nju se ne moze utjecati ni ljepotom, ni visokim rodom, ni bogatstvom, niti se nju moze potkupiti. Ona pravedno vaze.

Ali ako se pitas: kako ces znati je li ono sto gledas i spoznajes doista Istina, onda

ti na to daje odgovor sljedeca slika Izidina puta, treca po redu: hrabrost i magicne snage.

To neka ti bude kamen kusnje, jesi li doista spoznao Istinu, jer onda ces imati hrabrosti. Istina rada hrabrost. Prvo ces imati hrabrost gledati smrti u oci, ne

hrabrost junaka koji stisne zube i snagom volje ide u susret smrti, nego hrabrost mudraca koji zna da je smrt prirodni dogadaj koji se cesto ponavlja, da je samo jedan prijelaz, da nije konac.

Ali ti neces imati hrabrost samo prema smrti, nego takoder i prema boli i prema ljudima. Moci ces opusteno podnositi boli jer ces znati za njihovu prolaznost i ljudima ces, kad to bude potrebno, priznati istinu jer se neces bojati. Istina ce te

oslobadati svakog straha jer ti se ni nemas cega bojati: svaka patnja i veselje vodi te blize tvom cilju, savrsenstvu.

To je prvi znak istine. A drugi je taj: ti ces u sebi otkriti snage i vidjeti sebe kako

se razvijas - kakvim se prije nisi poznavao. Kao sto zvijezde u uzvisenom miru lebde kroz prostor po svojim putanjama, tako ces ti, u skladu s harmonijom svjetova, cuti njih u sebi kako zvone, i u susret svom odredenju postajat ces sve zreliji. Tvoj ce mir biti velik jer ces u svemu prepoznati bozansku pravednost. Neces se ljutiti radi patnja i nepravdi jer ces vidjeti vise od samo jednog zivota. Vidjet ces uzrok i posljedice onih stvari koje danas dozivljavas, u dalekoj proslosti i udaljenoj buducnosti. Moci ces pratiti nevidljive konce sudbine, od covjeka do covjeka, od zivota do zivota. Tvoj ce mir biti nepokolebljiv i tvoja sreca nepomucena.

Idi i hvali Bozanstvu".

Mladi svecenik nestrpljivo je cekao vecer. On se vise nije bojao.

On je shvatio da ga je stanovnik visih svjetova htio naviknuti na podnosenje njegove nazocnosti, njegovog pogleda.

On je lezao.

Mjesec je sjao.

Glasno je izgovorio rijec. Cekao.

Muzika ljupka kakvu nikad nije cuo, ni slutio... Oblak.

Rastopio se.

Jedna svjetleca spodoba u neobicno zracecoj bijeloj kosulji. Jedan ozbiljan, postovanja dostojan covjek:

'Ja sam duh koji te vodio od rodenja do groba, iz zivota do zivota."

On je to rekao, ali mladi svecenik nije cuo nikakav glas. Rijeci je primio u svojoj nutrini. Nije mu bilo moguce nesto pitati.

Nije htio, nije mogao. 'Sutra ces moci govoriti". Duh je nestao.